Pošto je otvorena tema, red bi bio i da se napravi uvod
Sport Lisboa e Benfica ili kraće Benfica je nogometni klub iz Lisabona. Član je istoimenog sportskog društva, koje je po njegovom nogometnom odjelu i najpoznatije u svijetu.
Osnovana 1904. godine, Benfica spada među tzv. "veliku trojku" portugalskog fudbala (Benfica, Porto, Sporting).
Klub, koji zvanično, ima najviše registrovanih navijača na svijetu, što je potvrđeno i u Ginusovoj knjizi rekorda, gdje se spominje cifra veća od 250 000 članova i ukupno oko 14 miliona navijača.
Simbol kluba je orao, zbog čega i nose naziv
Orlovi.
Benfica je najuspješniji portugalski tim u nacionalnim takmičenjima sa 66 trofeja, a sveukupno gledano sa 68 trofeja, nalazi se na drugom mjestu iza Porta, koji je osvojio 70 titula. Nikada nisu ispadali iz prve portugalske lige u kojoj su osvojili čak 32 titule prvaka, a kao Sportsko društvo Benfica egzistira još i kroz druge sportove kao što su: košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, biciklizam, ragbi i drugi sportovi. Nevjerovatno zvuči podatak, da je Benfica kao Sportsko društvo, kroz razne sportove osvojila 22 000 trofeja, sa čime se vjerovatno niti jedan drugi klub ne može pohvaliti.
Ogromna navijačka baza, jedno je od glavnih obilježja Benfice i po čemu su poznati širom svijeta.Iako portugalska liga nikada nije spadala u "Ligu petice", vjerujemo da ne postoji neki fudbalski zaljubljenik, koji nije čuo za Benficu i njihovu slavnu historiju.
U ranim počecima, u okviru Sportskog društva Benfica, najviše pažnje se pridavalo biciklizmu, gdje je klub bilježio velike uspjehe, stekavši tako veliku popularnost širom Portugala, jer je u to vrijeme bicklizam bio veoma popularan među Portugalcima.
Ipak, četrdesetih godina prošlog stoljeća, na scenu stupa sjajna generacija fudbalera Benfice, koja u tom peridou osvaja četiri titule i zauvijek mijenja historiju kluba, jer od toga trenutka, fudbal postaje najvažniji sport za sve navijače Benfice, a u godinama koje slijede, klub će doživjeti planetarnu slavu.
Benfica je i u narednoj deceniji osvojila tri titule, uz još šest Kupova, što je bio samo nagovještaj za najslavniji period u povijesti Benfice, koji podrazumijeva i preseljenje na kultni Stadion Svjetlosti (Estadio de Luz). U drugoj polovini pedesetih i početkom šezdesetih godina, na evropskoj sceni, postojao je samo jedan klub; Real Madrid.
Realovih pet uzastopnih titula prvake Evrope, prekinula je upravo Benfica, koja je predvođena najboljim portugalskim igračem svih vremena Eusebiom i legendarnim mađarskim trenerom Bella Guttmannom, osvojila dvije uzastopne titule prvaka Evrope, pobjedivši prvo Barcelonu u finalu 1961. sa 3:2 i naredne sezone Real sa 5:3.
Benfica je u tom periodu osvojila osam nacionalnih titula prvaka, tri kupa i još tri puta su poraženi u finalima Lige prvaka ili tadašnjeg Kupa šampiona, kao i dva puta u finalu Interkontinentalnog kupa.
U pozadini tih uspjeha, stoji pomalo nevjerovatna priča i legenda koja se i danas prepričava.Naime Guttmann je odmah po dolasku u Benficu 1960. godine iz prvog tima "deložirao" dvadeset igrača i zamijenio ih igračima iz omladinskog pogona, sa kojima je već u prvoj sezoni osvojio titulu prvaka Portugala, a naredne sezone i titulu prvaka Evrope. Među svim igračima iz toga perioda, svakako da je najveće ime bio Eusebio, kojeg je Guttmann doveo na pomalo bizaran način.
Legenda kaže da je boravio u lokalnoj brijačnici, gdje se igrom slučaja zatekao i jedan od čelnika brazilskog kluba Sao Paolo. Brazilci su bili na turneji u Portugalu i baš u tome trenutku, neko od njih je spomenuo da je primjetio jednog lokalnog dječaka, porijeklom iz Mozambika, koji igra "nevjerovatno" dobro. Guttmann je brzo reagovao, doveo Eusebija, a sve ostalo je historija.
Ipak, 1962.godine, nakon osvojene druge titule prvaka Evrope, Guttmann je od Uprave Benfice zatražio povišicu, što su čelnici lisbonskog kluba odbili i Mađar, inače jevrejskog porijekla je napustio klub. Kada je odlazio, rekao je: "Benfica ni za 100 godina neće osvojiti titulu prvaka Evrope", riječi koje su se obistinile u narednih nekoliko godina i decenija, jer je Benfica nakon toga izgubila čak pet finala Lige prvaka.
U Benfici to tada nisu ozbiljno shvaćali, jer imali su najjaču momčad predvođenu genijalnim Eusebiom koja je dominirala kontinentom. No nakon što su u iduće dvije sezone Kupa prvaka poraženi u samim finalima (najprije od Milana, pa od Intera), a onda 1968. još jednom (ovaj put od Manchester Uniteda), legenda je narasla, proširila strah i osjećaj krivnje. Nije pomoglo ni to što je Guttmann u međuvremenu vraćen na trenersko mjesto: kletvu nije povukao, a i drugi put je napustio klub u nimalo prijateljskim odnosima.
Šest europskih finala izgubila je Benfica od te kobne 1962.: pet Kupova prvaka ('63., '64., '68., '88. i '90.) i jedan Kup UEFA ('83.). Posljednji put igralo se u Beču, neposredno pred finale sa Milanom 1990, i tada je Eusebio otišao moliti za oprost na Guttmanov grob, ali bez rezultata: Milan je golom Rijkaarda pobijedio 1:0.
Sedamdesetih godina prošloga vijeka, klub je nastavio dominirati na domaćoj sceni, osvojivši sedam titula, dok u Evropi više nisu bili vodeća sila, izborivši tek jedno polufinale protiv Ajaxa. Ipak, u sezoni 1972/73., Orlovi sezonu završavaju bez poraza, sa 28 pobjeda i dva remija, iz 30 odigranih utakmica, postavši tako prva ekipa u Portugalu kojoj je to pošlo za nogom. 1983. Benfica je stigla i do finala Kupa Uefa, gdje je poražena od Anderlechta, a u toj deceniji osvojeno je i pet titula. Također, proširen je i kapacietet stadiona koji je u to vrijeme iznosio nevjerovatnih 120 000 mjesta.
U periodu od 1988. do 1994. godine, klub je velikim finasijskim ulaganjima pokušao da dođe do novog naslova prvaka Evrope, ali je u dva navrata 1988. i 1990. godine poražen od PSV-a i MIlana. Do 1994. Benfica je osvojila još dvije titule, a onda je uslijedio najmračniji period u povijesti, praćen lošom finansijskom situacijom, koja je bila posljedica ranijih neograničenih ulaganja. Orlovi su tada ostali "slomljenih" krila.
Čekala je Benfica punih 11 godina na novu titulu, a famu je konačno razbio legendarni italijanski stručnjak Giovanni Trapattoni, koji je 2005. godine Orlovima donio dugo čekani naslov. Međutim, Benfica je i narednih godina bila u sjeni Porta, a posljednju titulu su osvojili 2010. godine.
U međuvremenu, lisabonski klub je u dva navrata igrao četvrtfinale Lige prvaka, ali prvo Barcelona 2006. i Liverpool 2010. godine su bili nepremostive prepreke. Također prošle sezone su igrali i finale EL gdje su poraženi od Chelsea.
Iako na domaćoj sceni, Porto još uvijek predstavlja vodeću snagu, Benfica se iz godine u godinu napreduje i konačno se vraća u vrh portugalskog i evropskog fudbala, gdje joj je i mjesto.
Sadašnja generacija, predvođena Cardozom, Gaitanom, Luisaom, te drugim mladićima čini se vrlo respektabilnom, ali je veliko pitanje da li će i narednih godina ostati na okupu, obzirom da novopečeni "bogataški" klubovi vrebaju sa strane i u takvoj situaciji je teško zadržati najbolje igrače, jer Benfica se ne može nositi sa visokim tržišnim zahtjevima vodećih evropskih klubova, a primjeri su odlasci DI Marie ili Davida Luiza u Real, odnosno Chelsea.
Ipak, prepoznatljivi identitet i sve ono što Benfica predstavlja u okvirima evropskog i portugalskog fudbala, uvijek je klub činilo posebnim i slavna historija kluba je uvijek okupljala mlade i kvalitetne fudbalere.
Benfica je religija, reći će navijači toga kluba. Najveća navijačka baza u Portugalu broji šest miliona članova, a širom svijeta, Benfica ima 14 miliona navijača i 250 000 registrovanih članova, što je svjetski rekord. Zbog toga, u Portugalu se često može čuti izraz "najveći klub na planeti". Atmosferu na stadionu Luž, kada igra Benfica treba doživjeti. Frenetično navijanje ne prestaje nijednog trenutka, a jedinstven je huk sa Luža, kada vam se čini da i tlo podrhtava. Kada Benfica izgubi, polovina stanovnika Portugala radnu sedmicu započinje loše volje, jer je njihova voljena Benfica poražena, istovremeno željno isčekujući naredni vikend i novu utakmicu.
Živi simboli kluba i ono po čemu je Benfica apsolutno jedinstvena u svijetu fudbala, su dva dresirana orla koji se zovu Victoria (Pobjeda) i Glory (Slava) i koji prije svake domaće utakmice slete na teren Luža. Oni čak i žive na stadionu, neposredno iznad jedne od tribina.
Benfica je više od kluba, a ta ljubav često prevazilazi granice sportskog. U današnjem vremenu, kada u svijetu fudbala, novac ima glavnu ulogu, često se zaboravljaju klubovi sa slavnom tradicijom, koji su na svoj način obilježili jedno fudbalsko vrijeme i prostor.
Danas je Benfica predvođena Jorge Jesusom, koji fizionomijom i frizurom podsjeća na ranokršćanskog mistika; ako je Benfica ikada imala trenera koji se može uhvatiti u koštac s demonima prošlosti, onda je to on. Na klupi i pored terena ponaša se kao čovjek kojeg je opsjeo Nečastivi – lamata rukama, nogama i glavom, mršti se i pravi grimase, urliče i reži na igrače. Svaku dramatičniju utakmicu proživljava gotovo kao mini-egzorcizam, mijenjajući izraze i boju lica od agonije do ekstaze i natrag.
Zbog toga je u portugalskim medijima često bio portretiran karikiranim tonovima, a znali su mu se i podsmjehivati zbog neobrazovanosti, lošeg izgovora imena stranih igrača i klubova i ne pretjerano artikuliranih govora pred kamerama. Iako se trudio ugladiti svoj imidž, pa u posljednje vrijeme čak citira filozofe poput Blaisea Pascala, ipak ga još uvijek doživljavaju kao nekoga tko više govori gestikulacijama nego riječima.
Od 2003 igraju na
Stadionu svjetlosti (
Estádio da Luz), čija izgradnja je koštala 120mil eura, a kapacitet je 65.647 mjesta.
Jorge Jesus raspolaže sa sljedećim igračima:
Svi trofeji:
Kup prvaka:
Pobjednik: 1961., 1962.
Finalist: 1963., 1965., 1968., 1988., 1990.
Kup UEFA/Europska liga:
Finalist: 1983., 2013.
Interkontinentalni kup:
Finalist: 1961., 1962.
Prvenstvo Portugala:
Prvak: 1936., 1937., 1938., 1942., 1943., 1945., 1950., 1955., 1957., 1960., 1961., 1963., 1964., 1965., 1967., 1968., 1969., 1971., 1972., 1973., 1975., 1976., 1977., 1981., 1983., 1984., 1987., 1989., 1991., 1994., 2005., 2010.
Doprvak: 1944., 1946., 1947., 1948., 1949., 1952., 1953., 1959., 1966., 1970., 1974., 1978., 1979., 1982., 1986., 1988., 1990., 1992., 1993., 1996., 1998., 2003., 2004., 2011., 2012., 2013.
Trećeplasirani: 1935., 1939., 1951., 1954., 1958., 1962., 1980., 1985., 1995., 1997., 1999., 1900., 2006., 2007., 2009.
Kup Portugala:
Pobjednik: 1930., 1931., 1935., 1940., 1943., 1944., 1949., 1951., 1952., 1953., 1955., 1957., 1959., 1962., 1964., 1969., 1970., 1972., 1980., 1981., 1983., 1985., 1986., 1987., 1993., 1996., 2004.
Finalist: 1938., 1939., 1958., 1965., 1971., 1974., 1975., 1989., 1997., 2005., 2013.
Superkup Portugala:
Pobjednik: 1980., 1985., 1989., 2005.
Finalist: 1981., 1983,., 1984., 1986., 1987., 1991., 1993., 1994., 1996., 2004., 2010.
Portugalski liga-kup (Taça da Liga):
pobjednik: 2009., 2010., 2011., 2012.
Prvenstvo Lisabona: 1910., 1912., 1913., 1914., 1916., 1917., 1918., 1920., 1933., 1940.
Kup "Taça de Honra": 1920., 1922., 1963., 1965., 1967., 1968., 1969., 1972., 1973., 1974., 1975., 1978., 1979., 1980., 1982., 1984., 1986., 1988.
Kup "Ribeiro dos Reis": 1964., 1966., 1971.
Regionalno prvenstvo (za rezerve): 1910., 1911., 1913., 1914., 1915., 1916., 1918., 1919., 1920., 1921., 1922., 1927., 1929., 1931., 1936., 1939., 1941., 1943., 1945., 1949., 1950., 1953., 1954., 1957., 1958., 1963., 1964., 1965., 1966., 1970., 1971., 1972., 1975., 1976., 1977., 1978., 1979., 1980., 1981., 1982., 1987., 1993.
Kup Latina
Pobjednik: 1950.
Finalist: 1957.
Iberijski kup: 1984.
Trenutno Benfica zauzima prvo mjesto u Primeiri, sa dva boda više od Sportinga, a 4 od Porta, te sa tekmom manje, koju igraju upravo večeras.
Keep the faith and never fear, We'll keep the Red flag flying high, Cuz Man United will Never Die!!!
The greater the challenge the more Glory in overcoming it!
________BOSTON_________
.BRUINS=CELTICS=RED SOX.
..NEW ENGLAND PATRIOTS..