Re: Vršnjačko nasilje
Postano: 03 avg 2022, 19:18
Tema koja je apsolutno potrebna ovom forumu...
Duplo više informacija! Duplo više sporta!
https://new-forum.sportsport.ba/
Ja sam procitao tema koja je apsolutno nepotrebna na ovom forumu
Volonter sam u jednoj nevladinoj organizaciji koja se bavi ovim problemom. Molim te posalji.The_Target je napisao/la: ↑03 avg 2022, 19:34U HNK postoji Protokol o postupanju u slucajevima nasilja u skoli, dobro je uradjen,potrebno ga je dobro prouciti i postupati po njemu, detaljno opisani nivoi i osobe koje se ukljucuju po nivou slozenosti. Odlicnu stvar je uradio gdin Muratbegovic samo sto to roditelji nisu prihvatili, a recimo za detekciju ovakvih stvari super alat rijec je o Matricama. Ako je nekome potreban protokol rado cu mu poslati.
Nazalost,za takva go.vna (nemam drugi izraz za takvu djecu)nema drugog rjesenja osim da roditelji ubiju boga u njimaMJF je napisao/la: ↑03 avg 2022, 19:01Vršnjačko zlostavljanje često započinje zadirkivanjem slabijeg i povučenijeg djeteta što otkriva njegove slabe tačke i dovodi do toga da agresija nad njim postane intenzivnija i trajnija.
Djeca izložena vršnjačkom zlostavljanju uobičajeno su omalovažena i socijalno odbačena i trpe neke od sljedećih oblika agresije od strane jednog ili više vršnjaka:
1. Verbalna agresija – ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, opetovane prijetnje i sl.
2. Socijalna agresija – isključivanje iz aktivnosti, ogovaranje i širenje neistina o djetetu, okretanje najboljeg prijatelja protiv djeteta, pisanje grafita o djetetu, napadanje putem interneta i mobilnog telefona i sl.
3. Fizička agresija– guranje, hostilan govor tijela, prijeteće geste, tuča i sl.
Odnos napadača i žrtve obilježava neravnoteža emocija i moći, pri čemu je žrtva uznemirena, preplavljena ljutnjom i strahom, a napadač miran i nadmoćan.
Samo neki od slucajeva u nasem regionu:
Damir Šehić otac je djevojčice koja je skoro četiri godine trpila vršnjačko nasilje u osnovnoj školi koju i dalje pohađa.
Sve je počelo, kako kaže Damir, još u trećem razredu osnovne škole. "Dijete je bilo u svakom smislu pljuvano, davali su joj pogrdna imena, da nosi tene od pet maraka i drugi problemi. Ja sam se obraćao od učiteljice, pa kasnije razrednice, pedagoga, direktora, a u školi nikada ništa nisu htjeli poduzeti. Dijete je stalno trpilo i fizičko i psihičko nasilje. Sve je eskaliralo u sedmom razredu, nakon čega je završila na psihijatriji. Bila je tri mjeseca u dnevnoj bolnici i pila je antidepresive", priča Šehić.
Šokantan slučaj vršnjačkog nasilja u Zagrebu: "Mog su sina štrikom povlačili za vrat na školskom igralištu, mogli su ga zadaviti" Preplašeni osmogodišnjak s velikom modricom na vratu više se ne usudi ići u školu nakon što su ga na školskom igralištu ozlijedili drugi dječaci. Mama je sve prijavila policiji, a kaže da roditelji druge djece pokušavaju sve relativizirati. Pravobraniteljica već dugo upozorava na rastući problem vršnjačkog nasilja. "On plače i budi se po noći. Ne želi vidjeti počinitelje. Inače je jako komunikativan. Sad se osjeća sigurno samo doma",
Aleksa Janković
Septembar 2010: “Prvi učenik” sačekuje Aleksu ispred škole, obara ga na zemlju i šutira.
Oktobar 2010: Isti učenik ga izvodi iz svlačionice i brutalno prebija u grmu ispred škole. Šutira ga i udara u glavu. Sve beleže školske kamere. Aleksa završava na infuziji u Vojnoj bolnici.
Novembar 2010: “Drugi učenik” fizički napada Aleksu i preti mu. I mlađi učenici iz šestog razreda pokušavaju da ga biju “po nagovoru starijih”. On se sakriva u automobil nastavnika, oni ga opkoljavaju i “ljuljaju”.
Decembar 2010: “Treći učenik” Aleksu hvata za vrat, šamara ga i pljuje. Dvadesetak dana kasnije “prvi” i “treći” učenik sa drugovima sačekuju ga ispred škole. Aleksa zove oca koji dolazi dok ga tuku. Kolima odlaze kod porodice “trećeg učenika”, gde se rođaci sukobljavaju sa Aleksinim ocem. Eskalaciju sukoba sprečava interventna jedinica PU.
Januar 2011: “Treći učenik” sa članom porodice ulazi u odeljenje i verbalno nasrće na Aleksu, a fizički sukob sprečava Aleksina razredna. Aleksa raži pomoć psihologa i neuropsihijatra u niškom Kliničkom centru.
Februar 2011: Nekoliko učenika preti Aleksi na Fejsbuku da će patrolirati krajem i da niko neće moći da mu pomogne. Jedan od njih je poručio: “Ti ne shvataš da ću ja za koji mesec da završim školu i da niko neće moći da te odbrani”. Ostali su sve to lajkovali.
Mart 2011: Grupa na čelu sa “prvim učenikom” brutalno prebija Aleksu ispred restorana “Vazdušna banja”, gde je igrao fudbal. Aleksa završava u Vojnoj bolnici i na Neurohirurškoj klinici KC Niš sa potresom mozga, podlivima, modricama, gipsom na nozi, vrtoglavicom i povraćanjem. Pretili su mu da nikome ništa ne kaže jer njihovi roditelji imaju veze u policiji i sudu.
April 2011: “Drugi učenik” ga tuče ispred škole, a on udara glavom u drvo. Ponovo završava u Vojnoj bolnici, sa modricama i ogrebotinama.
Maj 2011: Pojedini učenici jure Aleksu niz ulicu, ali on uspeva da pobegne. Neki učenici mu govore “P...o cinkaroška”, a neki da je “lud”, “retard” i “mentalan”. Gestikuliraju da će ga silovati.
Mahir Rakovica tu pricu svi vec znamo.
Vršnjačko nasilje se vrlo često događa na hodnicima, ispred škole, na putu od kuće do škole. Sudionici se često pravdaju da jedni druge zapravo „samo" provociraju. Oni takvo nešto ne smatraju nasiljem, niti su svjesni da je bilo koji oblik verbalnog uznemiravanja, ili iskorištavanje svojih vršnjaka zapravo jedna vrsta nasilja. Svi oni se pravdaju da je sve ovo samo sala, zahjebancija. U cemu je razlika izmedju te dvije stvari?
Molim vas da zanemarite ko je otvorio ovu temu![]()
Hehe, ali tema je i više nego ozbiljna, ne treba se zezati s ovim...
Tako uvijek i bude kod nas, dok ne padne mrtva glava svi se zaje.bavaju.The_Target je napisao/la: ↑03 avg 2022, 19:50U HNK je ova inicijativa krenula kada je jedan momak nozem usmrtio drugog u blizini Mostara i onda je sve krenulo, ovo je ozbiljna tema.
Eto vidiš, vjerovatno je kasnije radio s nekim stručnjacima koji su od njega uspjeli nešto napraviti... Vjerujem da i dobro zarađuje kao programer. Uspješan slučaj.