SportSport.ba

Pjevaju je kad ide. Kad ne ide, pjevaju je još glasnije. Pjevaju je na Anfieldu već 50 godina. Pjevaju je diljem Nizozemske i Njemačke. Pjevaju je čak i u Zagrebu, na hokejaškim utakmica. Ondje gdje je ne pjevaju, trebali bi je početi pjevati.

U listopadu 1963. godine u legendarnome londonskom studiju Abbey Road najpoznatiju verziju pjesme snimio je u ono vrijeme popularni liverpulski band Gerry and the Pacemakers. Frontmen Gerry Marsden nije ju, kako biste mogli pomisliti, napisao sam; pokupio ju je iz jednoga brodvejskog mjuzikla, autora Richarda Rodgersa (glazba) i Oscara Hammersteina, koji je napisao stihove.

- Nogometni navijači ne bi, ali doista ne bi, zasluge trebali pripisivati meni; neka ih pripišu Stanu Laurelu i Oliveru Hardyju – izjavio je Marsden u nedavnom razgovoru za njemački nogometni magazin 11Freunde.

Skromnom pjevaču zasluge ipak treba pripisati. Barem djelomično. Zapravo, najbolje ćemo učiniti ako ih fragmentiramo na podjednake dijelove: na izvorne autore skladbe, komičarski duo kojeg je junak ove priče spomenuo i nebo koje se te proljetne večeri 1963. godine otvorilo nad Liverpoolom.

- Imao sam 16 godina i obožavao sam Stanlija i Ollija. Čim bi njihov novi film stigao u liverpulska kina, ja bih ga trkom odlazio pogledati. Tako je bilo i proljeća 1963. godine. Došao sam u kino, pogledao film i umro od smijeha. Pun dojmova namjeravao sam krenuti kući. Kad sam izašao van, spustio se pljusak kakav niste vidjeli. Nije mi se dalo kisnuti. Pogledao sam kino-program pomislivši da bih mogao pogledati neki drugi film radije nego da se smočim. Premda skeptičan, vratio sam se natrag u dvoranu. Igrao je Carousel.

Carousel je bilo ime mjuziklu koji je Marsdenu od prvog kadra počeo ići na jetra. Osjećao se kao da gleda Liverpoolov remi kod West Bromwich Albiona pet dana nakon što je gledao ‘nakantavanje’ Evertona u mersisajdskom derbiju.

- Film je bio odvratno sladunjav, patetičan do te mjere da sam odlučio dići se i otići radije na kišu. U tom sam trenutku začuo prve taktove meni nepoznate balade. I ostao opčinjen. Buljio sam skamenjen u platno, gledao kako se dvoje nesretnih ljubavnika grli dok u pozadini svira ta prekrasna melodija. Bio je to original pjesme You’ll Never Walk Alone. Tekst i melodija, cijela ta nježna ljepota u skladbi, ukorijenila se u mojoj glavi. “Tu ću pjesmu izvesti na pozornici sa svojim sastavom”, zarekao sam se tada.

Njegov je sastav, The Pacemakers, u to vrijeme bio prvi ili drugi najomiljeniji u Liverpoolu i Engleskoj. Snimao je u istom studiju (Abbey Road), imao istog menadžera (Brian Epstein) i istog producenta (George Martin) kao i prvi najomiljeniji liverpulski band. Ili drugi.

Kad je Marsden kolegama donio materijal i počeo svirati, društvo ga je ismijalo.

- Mislili su da sam poludio. Činilo im se da je stvar prespora, da ne odgovara našem repertoaru. Odbili su je svirati.

Marsden nije odustao od sjemena ‘kuruze’ koje je klijalo u njegovoj glavi. Ponudio je članovima sastava okladu: ubrzat će malo ritam i odsvirati je pred publikom na prvoj sljedećoj gaži; bude li prijem loš, neće je svirati nikad više.

- Kada smo je počeli svirati na našemu sljedećem nastupu (a gdje drugdje nego u Cavern Clubu?, op. a.), publika je naglo prestala s plesom i galamom. Ljudi su se sledili i odjednom počeli slijepo buljiti u nas. U prvim redovima bio je Paul McCartney…

Frontman je u tom trenutku bio siguran da je bandu propisao recept za katastrofu. Još nekoliko takvih uspjeha – parafrazirajući Pira – i imao bi upropašten band.

- Osjećao sam se kao budala, svjestan da su dečki bili u pravu. Nije to za nas.

Međutim, kad su završili pjesmu, dvoranom se prolomila lavina oduševljenog odobravanja.

- Ljudi su brisali suze jer ih je pjesma dirnula u mjesto u koje dira malo pjesama: u njihova srca.

Malo je reći da je u srce, izvana otvrdjelo i oholo ali iznutra očito sentimentalno, dirnula i Liverpoolova ondašnjeg karizmatičnog menadžera Billa Shanklyja. Marsden mu je pustio pjesmu na kasetofonu i veliki je trener ostao zapanjen onime što je čuo. Dogodilo se to tijekom ljetne pripremne turneje 1963. godine. Novinari britanskih tabloida koji su tada putovali Britanijom zajedno s momčadi, gladni velikih priča u sezoni kiselih krastavaca, izvijestili su da je klub aklamacijom dobio novu himnu. Iako su nagađali, nisu bili daleko od istine: kao zarazna bolest pjesma je nakon Shanklyja pokosila igrače, a nakon igrača i navijače s legendarnog Kopa.

Legenda kaže da je službeni DJ na Anfieldu tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća prije svake domaće utakmice puštao, jednu po jednu, deset tjedno najprodavanijih singlica u državi. Ona najprodavanija, odnosno najpopularnija, išla je posljednja, nekoliko minuta prije početnog udarca. Navijači bi na tribinama uvijek iz svega glasa pjevali singlicu broj jedan, postao je to nezamjenjiv dio navijačkog folklora. Godine su prolazile, s njima i singlice, te bi stare uvijek mijenjali noviji hitovi.

Kad je You’ll Never Walk Alone izgubila prvo mjesto, navijači su je i dalje pjevali najglasnije, ma koja da je išla po redu. Kad je sasvim ispala iz Topa 10, nastavili su je pjevati spontano, DJ-u i razglasu uprkos, svaki put neposredno pred početak utakmice, a onda i tijekom nje.

I pjevaju je tako 50 godina. Od starog Anfielda, preko Glasgowa, Cambuura i Mainza pa sve do Zagreba. Ona Nikad Neće Hodati Sama…

Analiza Rodgersove briljantne taktike protiv Arsenala.

http://www.squawka.com/news/2014/02/10/ ... 4021067835" onclick="window.open(this.href);return false;

_

Vrijeme je za tika taku.

Kao sto sam i mislio, ono je bila klasicna 4-3-3, gde su trkaci bili Hendo i zadivljujuce Coutinho, sa zadnjim veznim Kapitenom, a ne 4-2-3-1, gde je Hendo bio jedini mobilni centralni veznjak pored Stivija, a Coutinho kao klasicna 10-ka. Svidja mi se ova postavka i ovo sto Brendo pravi od Coutinha.

Rodgersov plan doživio neočekivano veliki uspjeh. Sve pohvale za igru Liverpoola, Arsenal je bio nemoćan i Redsi su ih, kada god bi ovi pomislili da mogu nešto napraviti, golovima tjerali u još veću dubiozu. Nevjerovatno, svi igrači su "ispoštovali" i odigrali perfektno. Pogotovo u prvom poluvremenu.

Šteta zbog kiksa protiv WBA, sada bi se možda mogli boriti i za titulu, no jasno je da je za to potrebna šira klupa od L'poolove. Ili kvalitetnija, da budem precizniji. Umor kad-tad sustigne ekipu, a to zna donijeti rezultatsku krizu i kasnije je vrlo teško vaditi se. Pogotovo ako ti raspored nije naklonjen.

Bilo kako bilo, drago mi je vidjeti da klub ima odličnu sezonu i da je povratak u CL, gdje objektivno i pripadaju, postao realnost.

Šta je, zamrla tema? Šta očekujete sutra? Koga u sastavu i je li više vakat da Suarez da gol, već dvije utakmice nije zabio YNWA

Thunder93 je napisao/la:Šta je, zamrla tema? Šta očekujete sutra? Koga u sastavu i je li više vakat da Suarez da gol, već dvije utakmice nije zabio YNWA

Nije sutra utakmica naša bar :p

Civa je napisao/la:

Thunder93 je napisao/la:Šta je, zamrla tema? Šta očekujete sutra? Koga u sastavu i je li više vakat da Suarez da gol, već dvije utakmice nije zabio YNWA

Nije sutra utakmica naša bar :p

Oooooooooooo kako se prosuh mislim u srijedu, sta cu kad spavam po citav dan a po noci ko budala

#‎LFC‬'s away game v Fulham on Wednesday could be called off due to the Tube strike.

Decision will be made tomorrow.

Carragher23 je napisao/la:#‎LFC‬'s away game v Fulham on Wednesday could be called off due to the Tube strike.

Decision will be made tomorrow.

A neće valjda

neće odgoditi. kakav ba tube

Ako Arsenal bude igrao svoju ne vidim razlog da Fulham odgađa. London je to sve. Imaju buseve nek se snađu. Oni neb' igrali sad s nama jer smo u strasnoj formi a oni istroseni zbog utakmice sa Unitedom. Al' na neki nacin bi bilo dobro za nasu kup utakmicu sa Arsenalom iako nam je liga bitnija. Nadam se da ce im FA zabraniti da odgode i da ce se to odigrati.

Ma šta se ima odgađati, za Fulham navijaju samo stanovnici kvarta Fulhama kojima ne treba metro da dođu do stadiona sigurno, a gostujući sigurno imaju organizovani prevoz iz Liverpoola ili nešto slično.
Uostalom ako su kakvi navijači snaći će se i bez jednog sredstva prevoza, a nije ni popunjavanje stadiona imperativ.

bilo kakav zastoj u podzemnoj u londonu prouzrukuje odgađanje utakmice, i ako budu štrajkovali 99% će se odgodit. Al vjerovatno nema od tog ništa

nedim93 je napisao/la:bilo kakav zastoj u podzemnoj u londonu prouzrukuje odgađanje utakmice, i ako budu štrajkovali 99% će se odgodit. Al vjerovatno nema od tog ništa

Arsenalova stranica objavila vec pomocne rute i mape kako da dođu navijaci do stadiona i moli ih da planiraju da malo ranije krenu jos plus Arsenal ima navijace po cijelom Londonu dok mislim Fulham vecinom iz tog nekog dijela gdje im je i stadion. Neb' im trebalo biti tesko napuniti 25000 mjesta ako vec Arsenal moze 60000. Pa nije podzemna jedino prevozno sredstvo, 21 je stoljece.

Ne bi valjalo da se poremeti sad raspored, mislim da je Brendan isplanirao ono što je do njega za utakmicu sa Fulhamom i Arsenalom u kupu, tempirao je momčad odlično...
Nakon onakve partije protiv Arsenala živo me interesuje koliko će biti "motivisani" protiv Fulhama.Protiv WBA i nije išlo baš dobro jer se nekoliko dana prije igrao derbi, nadam se da sad neće biti tako.

Duel divova

Reina izgleda ne razmišlja o povratku, već mu je želja da ostane u Serie A.
Što se tiče ove utakmice sa Fulhamom, ne bi se trebala odgoditi, a možda bi valjalo po nas jer ako je sudeći po formi ekipe u 2014toj, onda nam slijedi remi

http://www.theguardian.com/football/201 ... CMP=twt_gu" onclick="window.open(this.href);return false;

Bas me zanima sta ce biti sa Reinom?:)
hoceli ostati u clubu ili otici :8