Danas sam bio u Maglaju i vidio sam i čuo svašta. Čuo sam da se dešavanju malverzacije, krađe i profiterstvo. Kažem samo čuo, jer nisam vidio! A, i da sam vidio pa ŠTA? Gmazova je bilo i biće. Bitno je da su oni u manjini i njihov broj ide od par procenata ako ne i promila u odnosu na ljude koji će svoje zdravlje i život ugroziti da pomognu drugima.
Da se vratim na naslov... Zašto sam ponosan na svoju generaciju? Danas sam se uvjerio koji bi nas to heroji branili ne daj Bože da se '92. ponovi i vanzemaljci ponovo krenu sa brda na Maglaj.
Nabrojaću pozitivne primjere koji su mi danas u Maglaju zapali za oko i koje sam vraćajući se u Sarajevo u svojoj glavi vidio na prvoj liniji kako brane svoj narod i svoj grad. Nije zahvalno spominjati bilo koje pojedince u ovakvim trenucima, ali hoću to da uradim jer se priča okrenula prema par gmazova koji sramote moj grad i mene!
Damir Mehinović zvani Šulc, moj školski drug, među prvima se probio do Maglaja i danima svojim rukama i svojim vozilom dijeli pomoć podjednako svima kojima ona treba. Moja raja iz zgrade, ljudi sa kojima sam odrastao Omar Mačković, Jasenko Ćatić zvani Ćata i Nerman Džonlić zvani Džoni od početka se bore za desetine porodica u i oko moje zgrade. Danas sam ih vidio, mokri i blatom prekriveni a sa osmjehom na licu! Davor Đurić zvani Đura, moj veliki prijatelj, je ovih dana pomogao toliko ljudi da im se i broja ne zna. Nije ostao u kući sa sinovima i suprugom nego je u vodi do pasa sate i sate proveo! Kenan Mehinagić, moj rođak i prijatelj, jutros je sa kolegom pomoć u vrijednosti od 3.500 KM dovezao u Maglaj i lično je znajući stanje ljudi davao onim najpotrebitijim! Ima još ovakvih primjera, ali bih čitavu noć preveo nabrajajući ih. Neka mi halale svi koje jesam i koje nisam spomenuo.
Nadam se da sam u društvu ovih ljudi i ja barem malo bolji postao. A, nadam se da će ovih nekolicinu gmazova koji kradu pomoć, preprodaju je ili u svojim trgovinama dižu cijenu robama snaći ono što i zaslužuju! Molim sve ljude da za sada ignorišu gmazove i njihova nedjela, trenutno imamo većih problema. Proći će ovaj belaj, ako Bog da, a mi nećemo zaboraviti ko je i šta radio.
Priču potpisuje, Jasmin Lokmić
I onda ono kao slag na tortu: Nemogu oni pokrast koliko mi mozemo poslat
