mma_hz je napisao/la:Ok,kako ti kazes..nisam se dosao raspravljati ,samo mi je bilo beze ono vase reagovanje u vezi karata..
ugl najjaci si, najludzi i samo tako nastavi..

Pa bi li ti isao na utakmicu evo cijena karata nebitna ja cu ti kupiti kartu ?
Nevezano za ovu raspravu :
Torcida Grbavica
Saradnik Dana i jedan od najboljih novinara iz zapadnog susjedstva boravio je u krajnje neslužbenoj i apsolutno relaksirajućoj posjeti bosanskoj prijestolnici. Za kratko vrijeme, pored eminentnih ugostiteljskih objekata, gost iz Splita je posjetio i stadion Grbavica. U subotu, 11. maja, oko pet poslije podne. Mučen nostalgijom, izabrao je južnu stranu. I tamo, među Željinim "manijacima", istražio najdublje tajne derbija koji je ove godine odlučio državnog prvaka. Rezultate tog istraživanja, sublimirane u 15 lekcija, donose Dani
1. ODABERITE STRANU
Svaki ljubitelj nogometa zna da su narodne poslovice tipa "neka pobijedi bolji" najobičnije pizdarije, najčešće tek alibiji za - bez uvrede, molim - nogometne provincijalce. Nitko tko zaista voli nogomet ne može gledati utakmicu kao nezainteresirana strana: za to su zaduženi suci. Pravi ljubitelj nogometa mora za nekoga navijati, jer u protivnom utakmica nema smisla. Navijači su ravnopravni sudionici nogometne igre kao i igrači, treneri i suci, pa je gledanje utakmice bez navijačke nervoze besmisleno otprilike kao UNPROFOR. Tko normalan može gledati utakmicu Brazil - Hrvatska a da mu je svejedno hoće li Brazil pobijediti ili neće?
2. KAKO ODABRATI?
Postoji nekoliko načina za biranje strana na utakmici na kojoj ne igraju "tvoji". Za nekoga, recimo, navijaš jer ti je obilježio navijački pubertet - kao meni Liverpool - ili zato jer je slabiji, jer je autsajder ili ganja dva gola razlike s igračem manje, zato što u tom klubu igra "tvoj" igrač ili naprosto zato što su protivnici Nijemci. Ima i boljih razloga: navijači Sarajeva, primjerice, navijaju za Bordeaux, a Željini za Chelsea i Deportivo samo zbog - boje dresova.
3. ZA KOGA ONDA NAVIJATI?
Na sarajevskom gradskom derbiju vi ćete, recimo, navijati za Želju, i to samo zbog onog kamena u glavu kojega ste ni krivi ni dužni dobili na Koševu davne 1979., slaveći u posljednjem kolu Hajdukovu titulu prvaka. Dobro, dobro, ne samo zbog toga: u Želji igra i onaj mali Huljev, Dalmatinac. Eh, da - to što će vam neki sarajevski tjednik naručiti tekst o tome kako su "zgazili pitare" može biti jednako dobar razlog.
4. KUPITE ŠAL
Sad kad ste odabrali Želju, za desetak konvertibilnih maraka uzet ćete plavi Željin šal, kupiti štampu i sjesti na Čaršiju popiti kavu. Uskoro uočavate grupu navijača Sarajeva, pa još jednu, i nakon pola sata jasno vam je da je Baščaršija neprijateljski teritorij. Pitate se - zašto Baščaršija? Konobar vam odgovara protupitanjem - a zašto baš Željo?
5. VIDI TOČKU 2.
Da, naravno, jasno mu je da je glavni Željin igrač Ivica Huljev Dalmatinac, ali mu nije jasno zašto sakrivate Željin šal. Zato što ste na teritoriju Sarajeva? Ne, vi ste na teritoriju BiH, a ovdje ne važe pravila igre koja ste naučili u Hrvatskoj: to, naime, da navijače protivničkog kluba treba osakatiti, žene im silovati, a djecu poslati u bijelo - ili plavo, crveno, crno-bijelo, koje li već - roblje. U Sarajevu je, naime - koliko god vam to iz hrvatskog kuta izgledalo barbarski - normalno da pijete kavu sa Željinim šalom oko vrata, a da pored vas navijači Sarajeva prolaze potpuno nezainteresirani za vašu klupsku vjeroispovijest! Ukoliko, dakle, vidite Željinog "manijaka" u društvu petorice pripadnika "hordi zla", ne pokušavajte mu pomoći ili ga osloboditi, jer doživjet ćete samo zbunjene poglede domorodaca i sasvim pristojnu javnu blamažu. Oni, naime - vjerovali ili ne! - zajedno idu na utakmicu.
6. ALI ZAŠTO???
Torcidin istraživački tim dugo je istraživao ovaj jedinstveni fenomen. Sarajlije, naime, odlikuje naročito osebujno shvaćanje nogometa, po kojemu smisao ove igre nije poubijati što više protivničkih navijača, već - koliko sam shvatio - nešto u vezi sa golovima - navodno, tko da više tih, kako se zovu, golova, taj je pobjednik. Znam da za nekoga sa zapada može izgledati primitivno, ali, vjerujte, može imati nekoga šarma, kao i izuvanje u džamiji ili ćevapčići u Devetki. Ako ništa drugo, gledanje utakmice iz tog kuta potpuno je novo i drugačije iskustvo.
7. IZ KOJEGA KUTA?
U ovom slučaju, sa južnog stajanja. Nakon što ste se pred ulazom na stadion razdvojili - "horde zla" lijevo, "manijaci" desno - ulazite kroz tijesna vrata i uskoro se nalazite na betonskim stepenicama, što izgleda poput ulaska u vremeplov: Željin jug je, naime, najviše što se u putovanju kroz vrijeme možete približiti bivšem legendarnom Hajdukovom istoku sa Staroga placa. Uskoro ćete otkriti da to nije jedino što će vas vratiti u vrijeme Holcera, Jerkovića, Hlevnjaka, Katalinskog, Bukala i Spreče.
8. NEGO ŠTO JOŠ?
Prije svega, sam nogomet. Da, da, ona igra što se nekad igrala, a navodno se i danas igra, na travnatoj ledini između tribina; igra zbog koje je u davna vremena, prema predaji, publika i dolazila na stadione. Ne radi se, međutim, o tome da je ona nešto čudesno lijepa - naprotiv, u cijeloj utakmici vidjet ćete ukupno dvije šanse i jedan gol, te golema travnata prostranstva na bokovima po kojima bi Roberto Carlos jurio slobodno poput afričkih antilopa. Cijela je stvar u tome da navijači to gledaju i da ih, što je najčudnije od svega, to zanima! Ovdje navijanje ima izravne veze s događajima na terenu, pa stranac poput vas može steći dojam da je publici stalo do rezultata te, kako se zove, utakmice.
9. A PROTIVNIČKI NAVIJAČI?!
Nakon svega, a osobito nakon točaka 5. i 6., može izgledati da se ovdje navijači Želje s navijačima Sarajeva slažu gotovo jednako dobro kao sa susjedima s Grbavice što su se vratili s brda. No, nije tako: ovdje se drukeri sa suprotnih strana stadiona časte jednako žestoko kao u vašoj ligi, s tom razlikom da ovdje vrijeđanja nisu pošteđene ni nacionalne svetinje. Dobro, možda primjer s navijačima Hajduka koji viču dinamovcima "**** vam Oscara!" nije najprikladniji, jer je potpuno nezamislivo da neki navijač Dinama, dakle Hrvat, dobije Oscara. Ovdje će skandiranje "**** vam Oscara!" biti tako upućeno Danisu Tanoviću, koji se deklarirao kao navijač Sarajeva, ali nemojte se čuditi ako skandiranje ne naiđe na plebiscitarnu podršku "manijaka", već doživi čak i zvižduke rođenih Željinih navijača. U Sarajevu, naime, koliko god vam to izgledalo primitivno, postoje svetinje zajedničke jednima i drugima. Dapače, ima i bizarnih primjera da je, na primjer, neki igrač Sarajeva neupitno božanstvo čak i za Željine "manijake".
10. SEREŠ!
Ne. Safet Sušić, na primjer. Usporedbe radi, to je kao da na Hajdukovom sjeveru nitko ne da protiv, štajaznam, Cice Kranjčara, jer "šta je je, Cico je bio bog!".
11. FUJ!
Jel' da? A ovdje je Safet Sušić zajednička legenda kao i Danis Tanović!
12. BEZ VEZE
Pa i nije. Usprkos svemu, naime, međusobno vrijeđanje ne prestaje svih devedeset minuta. Vama, pak, kao strancu, dapače Hrvatu, dobro je znati par stvari. Prvo, skandiranje sa sjevera "Ustaše, ustaše!" upućeno je trojici Hrvata u Željinom dresu, a ne vama. Drugo - nije problem ako ste to skandiranje doživjeli osobno, već samo ako ste ga primili kao kompliment.
13. ZNAČI, IPAK IMA ŠORE?
Da, ali samo verbalne. Ovdje, za razliku od hrvatske lige, navijačima nije cilj upasti na teren i prekinuti utakmicu, već je glavni cilj cijelog rituala na kraju utakmice biti u boljem raspoloženju od suparnika. Što, opet, najčešće ima veze s rezultatom utakmice. Kakav je užitak dočekati devedesetu minutu utakmice bez nereda, suzavca, pendreka, bejzbol palica i Hitne kirurške, nemojte niti pokušavati shvatiti. Najdalje što ćete moći shvatiti jest da je po isteku devedesete minute poseban merak - pa makar osvojili Ligu šampiona, a ne prvenstvo BiH - naslađivati se tuzi "pitarskih pičaka".
14. A IZVAN STADIONA?
Ukoliko ste, pak, mislili da je barem nakon utakmice red da se konačno malo i pošajbate, pa ste dohvatili nekog sirotog klinca sa šalom i kapom FK Sarajeva, nećete naići na bog zna kakvo razumijevanje Željinih navijača. Ovdje je, naime, normalno da, čak i nakon derbija koji odlučuje prvenstvo, navijači i jednih i drugih zajedno odu na piće u kafić kraj stadiona. Da, dobro ste čuli: kafić kraj stadiona - to ovdje zaista postoji. I, zamislite, to nitko ne demolira. Nitko da barem zapali kiosk ili razbije izlog! Potpuno je nejasno u čemu je fora, ali izgleda da, iz nekih teško dokučivih razloga, u Sarajevu i nije osobito popularna zabava nakon utakmice srušiti i zapaliti grad.
15. NITI TO?!?
Ne. Ovdje, naime, znaju reći da svaka pizda s brda može zapaliti i srušiti Sarajevo. Samo ga Željo, međutim, može pobijediti.