Same nekako naviru slike iz djetinstva, od onda kad sam prvi put sa starim otišao na utakmicu Želje, pa sve do danas. Taj prvi put je bio baš kao prva neka ljubav. Imaš tremu što si došao na stadion, sve ti je nekako čudno. Puno puta su ljudi do sada opisali svoje osječaje prvog dolaska na stadion voljenog tima. Ja mislim da je to ipak neopisivo. Kad uđeš tamo, a navijači počinju da pjevaju, svi ko jedan. Obuzima te jeza...i tada znaš da to nikada nećeš zaboraviti...
Šampionske titule, Zubandan... sve sam to posmatrao u živo.... Newcastle United...
Međutim svaki put kad pomislim na Želju, kada je neka prića o Želji prvo čega se sjetim, je taj moj prvi ulazak na Grbavicu i taj uzvišeni osječaj.
Lijepo je se sjetiti...
