Prošli baraž prvu tekmu na Lužu smo se ispucali, odigrali korektno, odigrali angažovano, nismo imali sreće k'o niko u životu mislim da je samo Martin Palermo bio nesretniji od nas kad onomad promaši tri jedanaesterca za reprezentaciju Argentine.
Tada smo se ispucali, fasovali tri jako bitna igrača kartone, Miske nedostajao u revanšu što je misiju učinilo bezizlaznom, i manipulator od trenera je to znao (da me njegovi ljubitelji ne popljuju, lično ga poznajem), tako da su sve prijetnje bile isprazne, igrači lošiji sa formom, pod uticajem jakog protivnika u revanšu, izostanka bitnih igrača i sa tim psihološkim momentom ganjanja rezultata izgubili smo 0:1, a moglo je i gore brat bratu.
Nismo imali ništa novo ponuditi, ničim ih nismo mogli iznenaditi.
Sada je situacija kudikamo povoljnija za nas. Oni opet ne znaju naš prvi sastav ni kako ćemo se postaviti, hoće li biti promjena, kako će Papac zamijeniti Seju, ko će na desni bek, ko na stopera, nema više straha od duplih žutih, i to je jako bitan momenat i nova dimenzija. Imamo sigurno za 25% jaču reprezentaciju nego onda u prvoj utakmici, Džeko je prošao sito i rešeto u premiershipu, Ibišević popravio formu, imamo Lulića brzanca kome paše bolji teren i Papca koji je navikao na ostrvski nogomet po jakoj kiši što može biti slučaj sutra, Pjanića iskusnijeg za dvije godine i pakao italijanskih terena, Jahića koji igra LŠ, golmana koji je ''netipični'' BiH mentalitet, hladan kao špricer i ledeno miran, Spahića koji ne treba da se čuva žutice, Zahirovića kao novu snagu na sredini, boku gdje god zatreba, Misketa koji je uvijek ''otrovan'' samo mu dlaka fali da uputi dobar pas laserski precizan i protivnik može pisati kući po odijelo, Pandžu koji je ratnik i borac i iskusniji za dvije godine, Medunjanina sa smirenošću i postojanošću...
Naravno nije sve idealno, oni su još uvijek brži u pasovima i prodorima, ono na čemu grade igru je brzo prebacivanje lopte, nemali broj puta su pokušali podvaliti loptu na krilo koja onda munjevitom brzinom se vraća na sredinu Meirelesu, Velosu ili Moutinhu koji onda povuku žestoko prema našem golu, pokušavati će brzinom izbaciti naše igrače sredine terena da bi se našli na 25-30 m od gola, presingom i trkom u početnih 20-25 min, to je bik kojeg moramo obuzdati a ne hvatati za rogove, pametnom igrom i posjedom, ili ako ne ide primjeniti Zenički recept - prema napadaču, odbrana će im igrati visoko sa jakim presingom, ne smijemo ući u trku protiv njih jer smo tu popušlić...
Kad bi izdržali početni pritisak koji će biti užasan, makar do poluvremena ih zakucati da nam ne priđu golu šanse nam rapidno rastu, nervoza i pritisak domaćeg terena, navijači koji su jedni od ''nezadovoljnijih'' pritisak javnosti, pritisak u glavama igrača da ne smiju pogriješiti nama uvećava šanse da posijemo paniku u njihovim redovima..
Strpljivo, hrabro i pametno.
Do prolaza.
'beš Euro bez Rahimića
