Serie A

[Romagnoli13]

Da je ovo 2010a godina Mourinho i Allegri bi se šetali ligom sa svojim načinom shvatanja fudbala.

[J1897]

Allegri vs Mourinho…

Ko ce koga prvi uspavati s svojom taktikom

[Raonffa]

Allegri vs Mourinho…

Ko ce koga prvi uspavati s svojom taktikom

Ma kec je to, znaš da Roma redovno skida gaće na Allianz stadionu

[RobertHrkac555]

Juveov najveći problem je trener, dok je tu Allegri neće se osvojiti

[Andrej]

[Romagnoli13]

Lazio vs Inter, biće to zanimljivo jer Lukaku redovno siluje Romagnolija.

[Imp]

Tek sinoć skontao da je Kostić prešao u Juve, ito za 12M€. Dobar transfer za Juve.

[BuffonGigi]

Allegri vs Mourinho…

Ko ce koga prvi uspavati s svojom taktikom

Ovo cu moci gledati samo ako se ko milanist nasnifam ljepila prethodno.

[milanist]

Brate, probaj nekad yebat sta, mozda se onda i opustis i ne budes mrzovoljan citav svoj yebeni zivot

[Finn]

[meepo]

Allegri vs Mourinho…

Ko ce koga prvi uspavati s svojom taktikom

Iako Mourinho vazi za defanzivnog trenera nije on toliko defanzivan koliko Allegri i Simeone.Mislim sta da radis s Interom protiv najbolje Barcelone ikad ili Unitedom iz banter ere? Kad je vodio Real rusio je rekorde po postignutim golovima. Pa evo pogledajte Romu od jucer ili Romu od prosle sezone. Da je on parkirao bus kad je Roma imala 3:0 protiv Juventusa mislite da bi zavrsilo 4:3 za Juve ?

[Padovan]

Ringe ringe raja.

[milanist]

Ringe ringe raja.

Siri siri vezeni peskiri, bosa ja bosa ti okreni se De Sciglio ti

[milanist]

According to The Times, UEFA are preparing to announce sanctions in the coming month for 10 clubs who have breached FFP rules up to 2020-21, including Barcelona, PSG, Juventus, Inter and Roma.

UEFA are expected to hand punishments to PSG, Marseille, Inter and Roma as part of agreed settlements with the clubs. These are expected to be fines for PSG and Marseille, and fines plus transfer restrictions for the two Serie A clubs.

Bas da vidimo da li ce i kako ce kazniti P$G

[AjsKjub]

bolje i allegriball/jozo bus nego atalantina zadnja linija sa 7 igraca

[Finn]

babo

[dinoo]

Revolucionar nas

[Surreal]

Da li je Belotti bolji napadac od Milika?

[GIBRA]

KAKO JE PROPALA SERIE A

TALIJANSKA Serie A nekoć je bila najbogatija i najdominantnija liga u svjetskom nogometu, mnogi su ju zvali nogometnim NBA-jem, ali sada je definitivno počela zaostajati. Kada se prvi put počelo raspravljati o prelasku Angela Di Marije u Juventus u lipnju, Gigi Buffon je tvrdio da dolazak Argentinca neće biti samo veliki poticaj za Bianconere već i za talijanski nogomet. "Za Serie A dovođenje Di Marije je poput dovođenja Maradone", rekla je vratarska ikona za Gazzettu dello Sport, piše Goal.com.

Ovo je zamišljeno kao veliki kompliment izvrsnosti igrača kojem se Buffon dugo divio. U stvarnosti, međutim, bila je to šokantna ilustracija koliko je Serie A nazadovala od zlatnog doba Maradone, Marca van Bastena i Lothara Matthäusa. Talijanska momčad nije osvojila Ligu prvaka od 2010. godine, a talijanska reprezentacija nije se uspjela plasirati na drugo uzastopno Svjetsko prvenstvo, zbog čega trijumf na Euru 2020. izgleda kao slavna anomalija.

Kao što je predsjednik AC Milana Paolo Scaroni rekao za Il Foglio: "U posljednjih 20 godina gotovo svi su nas prestigli. Serie A je postala Serie B Europe." Čak i najvećim ljubiteljima talijanske lige bilo bi teško usprotiviti se ovoj tvrdnji. Toliko su frustrirani postali bezobzirnim načinom na koji se vodi talijanski nogomet.

Milan je unatoč tituli imao problema s transferima ovog ljeta
Nakon ere financijskih previranja uzrokovanih donedavnim kineskim vlasnicima kluba, Milan je prošle sezone osvojio svoj prvi Scudetto u 11 godina. To je rezultat razboritog pristupa koji je klubu nametnuo Elliott Management, ali talijanski prvak ipak je imao problema s realizacijom svojih ciljeva u prijelaznom roku ovog ljeta.

Činilo se da će iz Lillea doći Sven Botman, ali se umjesto toga preselio u Newcastle, dok je Renato Sanches završio u Paris Saint-Germainu. Ovo jasno naglašava dvostruku prijetnju standardu Serie A koju trenutačno predstavljaju Premier liga i superklubovi koje podupire država.

Čak i kada je Milan sa zakašnjenjem uspio pojačati svoju momčad kupovinom Charlesa De Ketelaerea iz Club Bruggea, bivši nizozemski reprezentativac Jan Mulder ponudio je sumornu recenziju prelaska ovog 21-godišnjaka na San Siro.
"Ništa o ovom transferu nije mi jasno. Trebao je otići u Premier ligu jer je to najbolja liga na svijetu. Milan i Serie A - tamo slavne osobe u posljednje vrijeme odlaze u svoj sumrak", rekao je Mulder.


Serie A nedvojbeno ima veliki problem s imidžem, zbog čega Premier liga zarađuje otprilike 10 puta više od prodaje međunarodnih TV prava. Prošlosezonska utrka za naslov bila je vrlo zanimljiva, jedna od najkompetitivnijih i najuzbudljivijih u Europi, a ipak ostaje percepcija da je talijanski nogomet uvelike inferioran proizvod u odnosu na ono što se nudi u Engleskoj.

No, Serie A za to može kriviti samo sebe. Ne samo da ne uspijeva plasirati svoj proizvod u svijetu nego je dugo bila aktivna sudionica svog polaganog i tužnog propadanja. Predsjednik La Lige Javier Tebas pitao je prošle godine: "Kako je moguće da talijanski nogomet zarađuje manje od španjolskog kada ima više stanovništva s većim prihodom po glavi stanovnika?"

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Serie A je bila lošeg zdravlja i prije covida
Odgovor je vrlo loše upravljanje na svakoj razini tijekom duljeg razdoblja. Brojni glavni faktori talijanskog nogometa, uključujući predsjednika Juventusa Andreu Agnellija, okrivili su pandemijsku krizu za probleme. No, pandemija nije stvorila krhki ekonomski okvir nogometa, nego ga je samo urušila.

"Serie A je patila i još pati više od ostalih vodećih europskih liga jer je i prije covida bila lošeg zdravlja. Postojala je dugotrajna kriza u odnosu na međunarodnu konkurenciju, uzrokovana pogreškama menadžmenta i nedostatkom jasne, dugoročne strategije", rekao je Marco Iaria iz Gazzette dello Sport za Goal.com i nastavio:

"U ovoj eri TV prava sav novac koji je otišao u blagajnu talijanskih klubova bio je pojeden sportskim troškovima, plaćama i transferima, bez neophodnih ulaganja u infrastrukturu, promociju, marketing i know-how potreban da klubovi Serie A ostanu vezani za vagon prve klase vlaka."

Dolazak novih bogataša, koji su svoj novac usmjerili drugdje, te pad starog talijanskog mecene, što je rezultiralo povijesnom prodajom Intera i Milana od Massima Morattija i Silvija Berlusconija, uzrokovali su ostalo.

"Na primjer, u sezoni 2018./2019., posljednjoj potpunoj sezoni prije pandemije, Serie A izgubila je gotovo 300 milijuna eura, unatoč 700 milijuna eura kapitalnih prihoda, te imala akumuliranih 2.5 milijardi eura neto duga. Dakle, to je bila zabrinjavajuća scena prije pandemije", objasnio je Marco Iaria.

Istog ljeta otišli Lukaku, Donnarumma, Ronaldo i najbolji braniči
Kasniji problemi u ligi bili su, stoga, neizbježni. Milan je, srećom, prihvatio štedljiviji financijski plan prije nego što je covid-19 prvo zaustavio natjecanje, a zatim doveo do toga da se utakmice igraju iza zatvorenih vrata.

No, Juventus je zahtijevao povijesnu injekciju kapitala od matične kompanije EXOR kako bi nastavio potpisivati ugovore s igračima poput Dušana Vlahovića, dok je Inter morao prodati vrhunske igrače i drastično smanjiti plaće samo kako bi ostao na površini.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Doista, ljeto 2021. bilo je brutalno, ne samo za Nerazzurre već i za Serie A općenito. U jednom prijelaznom roku liga je izgubila novoproglašenog MVP-ja (Romelu Lukaku u Chelsea), najboljeg vratara (Gigi Donnarumma u PSG), središnjeg braniča (Cristian Romero u Tottenham), desnog beka (Achraf Hakimi u PSG) i najistaknutijeg igrača (Cristiano Ronaldo u Manchester United).

Ovo ljeto je bilo još gore. Lukaku se, doduše, vratio, zajedno s Paulom Pogbom, koji se ponovno pridružio Juventusu, ali Kalidou Koulibaly i Matthijs de Ligt otišli su u Chelsea i Bayern München. Koulibaly je bio legenda u Napulju, dok je De Ligt trebao biti vođa velike zadnje linije Bianconera. Umjesto toga, otišao je iz kluba, ispaljujući kritike prema stilu igre i intenzitetu treninga u Torinu.

Serie A više ne može zadržati ni igrače srednje razine
No, ne radi se samo o slavnim nogometašima. Ono što je ovo ljeto učinilo posebno bolnim je spoznaja da Serie A više ne može zadržati svoje talente srednje razine i uzbudljive nadolazeće igrače, a kamoli svoje etablirane zvijezde.

Gianlucu Scamaccu, na primjer, dugo se povezivalo s Interom i Juventusom. U prošlim godinama transfer u bilo koji od ova dva kluba bio bi očit i neizbježan napredak za mladog talijanskog reprezentativca.

Umjesto toga, Scamacca je potpisao za West Ham United, sedmu momčad u Engleskoj, a sljedeće će mu se sezone u Premier ligi pridružiti Udineseov talijanski reprezentativac do 21 godine Destiny Udogie, koji odlazi u Tottenham.


Za ligu je loše i to što su osvajači Eura 2020. Lorenzo Insigne i Federico Bernardeschi otišli u MLS, što Inter nije mogao uvjeriti Ivana Perišića da zanemari Tottenhamovu ponudu, što je Lucas Torreira zamijenio Fiorentinu za Galatasaray, a Arthur Teate i Aaron Hickey se pridružili Rennesu i Brentfordu nakon odličnih sezona u Bologni.

Opet, sve je pitanje novca i načina na koji je Serie A protratila svoju nekadašnju dominantnu poziciju.

"Što se promijenilo u odnosu na prije 20 godina, kada je Italija imala tri momčadi u prvih pet Deloitteove Football Money League?" upitao je bivši dopredsjednik AC Milana i sadašnji izvršni direktor Monze Adriano Galliani u nedavnom intervjuu za Calcio e Finanza, pa odgovorio:

"Nismo gradili stadione. Imamo najružnije stadione u Europi i to utječe na prihode i TV prava, jer ružan i prazan stadion se ne prodaje na televiziji. A stadione nismo gradili jer je birokracija sve kočila, jer su vlasti predugo tražile izgradnju atletske staze i jer uvijek ima tisuću prepreka, kao na San Siru, na primjer."

Umjesto La Scale - šupa
Doista, novi zakon uveden 2013. trebao je olakšati obnovu ili izgradnju stadiona. No, gotovo desetljeće kasnije Serie A ostaje zaglavljena u birokraciji, što je rezultiralo odgodom planova za nove stadione za cijelu vječnost.

"I dok mi čekamo, svijet ide naprijed. Od 2013. samo u Londonu izgrađena su tri nova stadiona", rekao je Scaroni za Calcio e Finanza.

Konačni rezultat je da su ambiciozni vlasnici razočarani, osjećaju se kao da lupaju glavom o zid, pitajući se ima li uopće smisla potpisivati ugovore s igračima svjetske klase ako im ne mogu pružiti prikladno veliku pozornicu.

"Možemo dovesti najbolje operne pjevače na svijetu, ali velika je razlika hoćemo li ih onda poslati da pjevaju u šupi umjesto u La Scali", rekao je Scaroni.


Talijanski nogomet se, dakle, nosi s brojnim samoozljedama i pitanje je kako se uopće može oporaviti. Galliani je među onima koji vjeruju da je europska Superliga odgovor, iako bez engleskih klubova, koji ubiru plodove stvaranja vlastite Superlige 1992. godine. "Trebalo bi doći do Brexita i u nogometu", kontroverzno je predložio.

Unatoč ponižavajućem kolapsu ESL-a nakon reakcije navijača u Engleskoj Agnelli nije odustao od ostvarenja sna koji dijeli s predsjednikom Real Madrida Florentinom Perezom. Još uvijek vode sudske bitke kako bi se ovo ostvarilo.

Nekim ljubiteljima nogometa ideja je sada prihvatljivija zbog spremnosti organizatora da napuste izvorni koncept "zatvorene" lige. Neki navijači također su počeli naglašavati priče o financijskoj moći Premier lige i sarkastično dodavati: "Ali Superliga je bila problem..." Ipak, to sigurno nije rješenje, barem ne za talijanski nogomet u cjelini.

Superliga ne bi bila čarobni štapić
Bogatstvo Premier lige nedvojbeno je veliki razlog za zabrinutost, s obzirom na učinak koji ima na tržište transfera i konkurentsku ravnotežu u kontinentalnom natjecanju. No, kako je Gianluigi Longari sa Sportitalia TV-a rekao za Goal, ESL nije čarobni štapić koji može riješiti sve talijanske probleme.

"Čini se da smo u lošijoj poziciji bez Superlige, u kojoj bi bilo barem 12 klubova na više-manje istim financijskim temeljima s istim izgledima za uspjeh. Sada ih vjerojatno imamo samo tri ili četiri u cijeloj Europi, pa je jasno da su potrebne drastične promjene sustava", priznao je Longari i nastavio:

"Momčad koja postane prvak Italije zarađuje manje-više istu količinu novca od TV prava kao i momčad koja se tek promovirala u Premier ligu iz Championshipa. Dakle, situacija u Italiji je teška i puno gora nego u drugim zemljama jer novac od televizijskih ugovora nije dovoljan. Ali ne postoji čarobni štapić koji može učiniti da sva ta ekonomska pitanja nestanu. Jedina mogućnost za klubove je da izbjegnu pretjerano naprezanje pokušavajući učiniti nešto što si ne mogu priuštiti."

I to je teška istina. Talijanski klubovi trebaju biti manje poput Manchester Uniteda i Barcelone u smislu rasipanja milijuna u prijelaznom roku, a više poput Atalante, a odnedavno i Milana, koji pokušavaju živjeti unutar svojih mogućnosti.

Superliga ne bi predstavljala ništa više od brzog rješenja za talijansku elitu; uništila bi ostatak Serie A, pretvorivši je u istinsku Serie B, stvarajući od manjih provincijskih klubova tek nešto više od zatvorenika "trickle-down" ekonomije koju je ne tako davno zagovarao Donald Trump.

Sve veće razlike unutar Italije
Ako postoji bilo kakva šansa za reformu, prvo treba prihvatiti neke kratkoročne udarce za dugoročnu korist. Cjelokupnu strukturu lige treba srušiti i ponovno izgraditi, baš kao i mnoge raspadajuće stadione Serie A.

"Resursi u nogometu postaju sve više i više koncentrirani na vrhu piramide. Prije je bilo kretanja novca između Serie A, Serie B i Serie C. Međutim, onda se pojavio veliki jaz između Serie B i Serie A", rekao je trener Luca Gotti za Goal i nastavio:

"Televizijski ugovori na kraju su donijeli više novca u ruke manjeg broja klubova, tako da je sada, čak i unutar Serie A, elita gotovo potpuno odvojena od ostatka. Dakle, ovo je dugogodišnji trend u nogometu. Superliga je bila samo zadnji korak u tom smjeru. Mislim da se vodstvo lige i svi predsjednici klubova trebaju dogovoriti o dugoročnom planu.

Potrebna je vizija za budućnost, koja pokriva sljedećih pet do osam godina, što bi nam omogućilo da premostimo ekonomski jaz prema najbogatijim klubovima. Premier liga je dosegla ekonomsku razinu s kojom se Serie A trenutačno ne može nositi. Nedostaje nam određeni standard izvrsnosti i to je često rezultat naše kratkovidnosti. Ne vidimo dalje od nosa", objasnio je Gotti.

Takav štetan nedostatak vizije više se ne bi trebao tolerirati. Ali problem koji i dalje ostaje je nedostatak jedinstva među sudionicima igre. Još uvijek ima previše sukobljenih interesa.

Talijanski nogomet i dalje je pogođen parohijalizmom i sitnim svađama, što objašnjava zašto Serie A nije uspjela maksimalno iskoristiti trogodišnji boravak Cristiana Ronalda u Juventusu, što je rezultiralo padom vrijednosti njegovih međunarodnih televizijskih ugovora umjesto porastom.

"Ne želim biti pesimist, ali ne vidim rješenja na horizontu", rekao je Longari. Doista, Di Maria nije Maradona. A čak i da jest, ipak je potrebno puno više od jednog generacijskog talenta da spasi talijanski nogomet od njega samog.

[AjsKjub]

senzacionalističko smeće prikladno index tačka hr-u