Post
Postao/la Feldmarschall » 30 sep 2017, 10:38
Ja ne očekujem nikakav vatromet. Bayern je san svakog njemačkog trenera i većina je spremna uzeti spužvu u ruke i oprati šajbu na Kalletovom novom Audiju ako bude trebalo. Tuchel je egomanijak, još uvijek bez pokrića, ali su i Guardiola, Mourinho, Conte, Simeone... i svaki vrhunski stručnjak u svojoj struci. Ako ne vjeruješ u sebe, u svoje ideale, na tom nivou ćeš vrlo brzo biti pregažen. Resurse koji će biti Tuchelu na raspolaganju neće naći više nigdje na svijetu. Ovaj posao je biti ili ne biti za njega.
Trenerski je on nastavak priče koju je Bayern počeo sa Van Gaalom, nastavio sa Juppom i usavršio sa Guardiolom. Priča za koju mislim da je Bayern trebao nastaviti odmah, ali imenovanje Ancelottija ne smatram lošim potezom, štaviše. To je trend razvoja njemačkog fudbala, pa ako hoćeš i svjetskog i logično je da se najveći njemački klub kreće na čelu kolone. Jasno je da će biti njegovih oponenata, u svakom društvu je to prihvatljiv i poželjan element. Samo kod nas se ljudi vrlo brzo polariziraju, čeka se svaki kiks da se nabije na nos onim drugim njihov izbor. Kikseva sa Tuchelom će biti i to ozbiljnih, jer se radi o mladom stručnjaku koji još uvijek traži sebe, no ono što on daje može još par trenera na svijetu.
Tomica Muller je primjera radi bio oduševljen kad je Bayern otišao na Bernabeu i strpao RM u trideset metara, iako su se on i Guardiola dvije sezone patili da dođu na istu frekvenciju. Tek je u trećoj sezoni Muller dobio kontekst u kojem će njegova raumdeuter kovanica dobiti puni smisao. Izgubili 1:0? Pa šta, to je fudbal. E zamisli, izgubili protiv Reala u gostima!
Kad prvi put osjetiš kako je šutnuti loptu i predriblati druga iz haustora na betonu sa golovima od dvije cigle instinkt te tjera da igraš s loptom, da se nadigravaš. Ne da staneš iza lopte i gledaš druge kako uživaju, ne da trčiš jadan i slomiš se da je uzmeš i što prije izgubiš, jer to nije smisao igre. Zamisli kako je onda profesionalcima kojima je to život, koji ne znaju raditi ništa drugo u životu osim šutati loptu. Dođe neko i pokaže im da je moguće tako igrati i ovdje, na najvišem nivou. Poslije toga nema nazad.
Zbog toga je Ancelotti morao otići. Zbog toga je uprava Bayerna reagovala na način na koji vjerovatno nisu nikad u historiji. Nisu očekivanja ostala neispunjena, Ancelotti je dao Bayernu tačno ono što su svi koji ozbiljnije prate njegov rad očekivali. To nije bilo dovoljno, nije se podudaralo sa onim što Bayernu u ovom trenutku treba. Ljudi preko kojih se lomi fudbal u kompletnoj instituciji su u tom periodu izgubili osjećaj superiornosti. Egomanijaci među igračima. Oni žele igrati, a ne gledati.
Neshvatljivo mi je da neko želi da najveći njemački klub igra poput Atletica. Pobogu, to je gerila fudbal. Nastao kao odgovor na nedostatak resursa u poređenju sa RM i Barcelonom. To je jedini način da Atleti opstanu među elitom. Bayern ima resurse, Bayern je krema društva. Čemu onda radni mantil, kad može šetati u uglancanim špicokama i skupom odijelu. Prihvatiti da se Bayern mora povući pred protivnikom je priznavanje poraza, iako će možda trenutni rezultat sugerisati drugačije.