Edin Džeko - Arhiva postova
Moderatori/ce: ribery,insider,Monolog,TaRgEt_,_dreamer_
Re: Edin Džeko
Shvatite da klubovi koji bi mogli osvojiti nacionalna prvenstva neće dopustiti da im Edin bude prvi napadač.
On bi sigurno bio odlična zamjena u većini klubova ali sumnjam da i njemu to odgovara.
On bi sigurno bio odlična zamjena u većini klubova ali sumnjam da i njemu to odgovara.
Re: Edin Džeko
eventualno milan zbog nekih ranih afiniteta ,mada sumnjam da ce i oni sada sa parama htjeti njega
Zarathustra
- MocMahale444
- Postovi: 20018
- Pridružen/a: 18 maj 2016, 23:47
Re: Edin Džeko
Ha ha 35 golova dao u Italijanskom timu i jos nije kraj prognoza 38 i nemoze se prodat,pa da igra u Reala Bajerna ili Barce zamislite kolko bi ih zavalio.Zamisli biti najbolji strjelac u istoriji Rome ispred Batistute i Totija i tog nekog iz 1962 godine.Cuj klupa mislim da ce prec u Palermo tu ce garant bit u prvoj postavi.
Re: Edin Džeko
Da je u Realu ili Barceloni zabio bi puuno manje jer ne bi igrao, u Barçi bi imao ulogu Alcácera, u Realu Morate.Alipasino je napisao/la:Ha ha 35 golova dao u Italijanskom timu i jos nije kraj prognoza 38 i nemoze se prodat,pa da igra u Reala Bajerna ili Barce zamislite kolko bi ih zavalio.Zamisli biti najbolji strjelac u istoriji Rome ispred Batistute i Totija i tog nekog iz 1962 godine.Cuj klupa mislim da ce prec u Palermo tu ce garant bit u prvoj postavi.
1992, 2006, 2009, 2011, 2015
- MocMahale444
- Postovi: 20018
- Pridružen/a: 18 maj 2016, 23:47
- JavierBosnia
- Postovi: 6642
- Pridružen/a: 12 jul 2015, 14:18
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Re: Edin Džeko
Sljedece sezone u Romu dolazi jedan klasan napadač, to je sigurno, dolazi novi trener, novi sportski direktor i nema sanse da dopuste sebi da imaju samo Dzeku. Siguran sam isto tako da dolazi neki omaleni napadac, brz, nesto tipa Aguera, odnosno suprotan tip napadaca od Dzeke
EDIN DŽEKO! <3 EDIN DŽEKO! <3 EDIN DŽEKO! <3
Re: Edin Džeko
Pa iz Wolsburga je mogo birat gdje CE a dao je 36 u sezoni sto ove CE mislim 38 bez penala znate li vi sta znaci dat 38 golova kolko je to.Bas me interesuje koji je rekord serije A u postignutim golovima u jednoj sezoni.
Re: Edin Džeko
Alipasino je napisao/la:Pa iz Wolsburga je mogo birat gdje CE a dao je 36 u sezoni sto ove CE mislim 38 bez penala znate li vi sta znaci dat 38 golova kolko je to.Bas me interesuje koji je rekord serije A u postignutim golovima u jednoj sezoni.
Gonzalo 36 prošle sezone.
Re: Edin Džeko
tačdaunBelminM23 je napisao/la:Alipasino je napisao/la:Pa iz Wolsburga je mogo birat gdje CE a dao je 36 u sezoni sto ove CE mislim 38 bez penala znate li vi sta znaci dat 38 golova kolko je to.Bas me interesuje koji je rekord serije A u postignutim golovima u jednoj sezoni.
Gonzalo 36 prošle sezone.
Zarathustra
Re: Edin Džeko
Džeko je prije mjesec dana napunio 31. godinu i nijednom klubu kao što je Barca, Bayern, Real, Junajted, Juventus, PSG itd. Edin nije prosperitetan za kupovinu uz ogromne svote novca, a da ne bude drugi napadač u takvim timovima. Roma i timovi slični njoj su trenutno klubovi u kojima Džeko može biti glavna zvijezda i igrati koliko hoće. Trebamo se pomiriti s činjenicom i biti realni i reći da je Džeko svoje najbolje vrijeme proveo u Sitiju uz torturu trenera, gdje je sjedio na klupi kad je bio u najboljoj fizičkoj formi i kad je najviše mogao trčati.
Re: Edin Džeko
i molim vas prestanite ga porediti sa higuainom i ibrahimovicem, on nema taj pedigree
Zarathustra
Re: Edin Džeko
Ima Pogba taj "pedigree" pa je opet samo prosjecan vezni igrac. I Ibrahimovic nece nikad uzeti EPL-a.Moggi je napisao/la:i molim vas prestanite ga porediti sa higuainom i ibrahimovicem, on nema taj pedigree
Dezko ima snage i kvaliteta da moze da igra svakom klubu, osim Barce i Reala. Jer tamo je nenadmasiv kvalitet.
Treba uzeti Bundesku sa Wolfsburgom.
dobre guzove ima Belma
Re: Edin Džeko
Jeli to dao 36 samo liga ili sve ukupno mislim na Gonzala Pipicu.
Re: Edin Džeko
to je samo u ligi
ukupno 38 jer se nisu proslavili u LE i kupu.
ukupno 38 jer se nisu proslavili u LE i kupu.
Ne volim zakone, morale, religije, pravila. Ne volim da me oblikuje društvo.
FORZA MILAN !
FORZA MILAN !
Re: Edin Džeko
Zašto volim/o Edina Džeku
Kada me je kolega nazvao i ponudio da napišem kolumnu o mom radu sa Edinom Džekom, nisam se dugo dvoumio.
Naravno, prihvatio sam, ali ne zato kako bih ispričao kako Edin daje golove i rešeta mreže od Češke do Italije, niti kako mijenja historiju klubova za koje igra i donosi im trofeje, a nisam ni pomislio pisati o tome kako u svakom klubu za koji je nastupio ostavi neizbrisiv trag i obori barem jedan rekord.
Svi to već znaju, a ima i onih koji zatvaraju oči, namjerno, ne želeći priznati da nikad nismo imali boljeg i priznatijeg od njega, ali to je već njihov problem. Ne, neću ni o tome pisati, već o Edinovoj ljudskoj strani, onoj koju svaki dobar čovjek ima, onoj koju svi mi vidimo, a malo znamo o njoj.
O tome bih mogao pisati danima, jer toliko je dobrih djela učinio ovaj dječak, kojeg najviše volim i trpim jer je jedan od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao. Neiskvaren, dobro odgojen i senzibilan više nego on to sam želi priznati, piše Jasmin Ligata za N1.
Petak, 24. mart – Edin je dobivao državnu nagradu za sport od Vijeća ministara i Ministarstva civilnih poslova i pomalo nervozan spremao se za odlazak u Ministarstvo. Frke, gungula, mali milion ljudi oko njega, slikanje, intervjui, pritisak, slikanje, mediji, sve redom. Iskreno, već nakon 10-ak minuta takve presije ja izgubim strpljenje, ali Edin uvijek ima osmijeh za svakoga, čak i kada njega nešto tišti.
Zašto bi drugi vidjeli da ima problem, zašto bi drugi znali da je i on čovjek od krvi i mesa, zašto bi drugi vidjeli kada je tužan, neraspoložen ili nervozan. Vide to njegovi najbliži i znaju ga u svim situacijama, ali za one koji žude da mu stisnu ruku, da ga upoznaju ili objave sliku s njim, on je uvijek nasmijani Edin.
Nakon dodjele nagrade, požurili smo u UNICEF, gdje se susreo sa predstavnicom UNICEF-a za BiH Geetom Narayan, a odmah potom smo požurili u Roditeljsku kuću u Sarajevu. Već ranije Edin je odlučio da će novčana sredstva od nagrade podijeliti na tri jednaka dijela, a novac je otišao Roditeljskoj kući, te dječijim domovima u Tuzli i Mostaru.
I onda dolazimo, umorni od ljudi i slikanja, intervjua, dolazimo pred Roditeljsku kuću, gdje je malena djevojčica, koja je hvala Bogu otpuštena iz bolnice, odlučila sačekati Edina i uslikati se s njim, iako je više od mjesec s nestrpljenjem čekala da napokon ode kući.
Ostala je!
Zajedno s njom još desetine malih dječaka i djevojčica, koji sa roditeljima vode najvažniju bitku u životu, zapravo, vode bitku za život. Malena hrabra srca čekala su Edina, čekali su da vise čovjeka kojeg toliko vole, a mogu ga vidjeti samo na TV-u, a taj dan on je dolazio njima, kako bi im dao podršku, vrijedniju od bilo kojeg novca koji će im neko donirati. I došao je, smijao se sa njima, a njihova mala, lijepa lica, ozario je osmijeh. Dao im je nadu i podršku u njihovoj borbi, dao im je snagu da se svaka bitka može dobiti i obećao da će doći opet.
Nisam emotivac, barem to ne pokazujem, ali neke stvari u životu te jednostavno slome, pogotovo kada vidiš dječake i djevojčicu od četiri godine kako se bore protiv zloćudnih bolesti. Ta mala slatka nevinašca, koja su tek počela živjeti i već sada se moraju boriti, a nada postoji.
Fikret Kubat, potpredsjednik i projekt menadžer Roditeljske kuće, naš ljubazni domaćin, ukratko je Edinu ispričao kako je uopšte došao na ideju da osnuje Roditeljsku kuću i zamolio za još nešto.
“Naš mali pacijent Amir, teško je bolestan, a rado bi te vidio. Međutim, ne može sići, pa da li možeš otići na kliniku da ga posjetimo. Jako je bolestan”, rekao nam je Fikret, a dileme nije bilo.
Kada se završila posjeta Roditeljskoj kući, ušli smo u Pedijatrijsku kliniku, stali pored lifta, ušli, pritisnuli osmi sprat i ušli u sobu.
Dok ovo pišem, nekako me emocije savladavaju, jer za sreću je nekada dovoljna i jedna lijepa riječ, a kad ti se snovi ostvaruju, onda je sreća neizmjerna. Amir se tek probudio, a kada je otvorio oči pored njega je stajao Edin Džeko, njegov idol, njegov najbolji napadač.
Emina iz Sportskih igara mladih, sa sobom je imala Romin dres sa brojem 9, koji je Edin poklonio Amiru. Uzbuđenje, pomalo muk, a suze na licima. Izlazimo iz sobe i odlazimo prema liftu. Šutimo, tako drag dječak sa 16 godina, a već se bori za život. Shvatiš u tom trenutku da je sve nevažno, svaki promašaj, svako nerviranje, svaka kritika, ma sve je nevažno. Zdravlje je najbitnije.
Stojimo, šutimo, a Amirova majka dolazi i još jednom moli Edina da se vrati, jer mu Amir ima nešto reći. Ušao sam s njim u sobu, a Amir se pridiže na ruke, teškom mukom i Edinu govori:
“Daj gol za mene, molim te”.
Kada mi srce nije puklo. Dječak, kojem je ostalo manje od mjesec života imao je posljednju želju od svog idola. Sageo se, zagrlio ga i rekao mu:“Prvi slijedeći je za tebe”.
Znao sam da će ga dati, nije bilo dileme i već u utorak 28. marta ispunio je obećanje. Edin Džeko dao je gol protiv Albanije, svoj 50. u dresu reprezentacije i poklonio ga Amiru.
Zamišljam lice tog dječaka kako čita vijest kako je Džeko dao gol i kako ga je poklonio upravo njemu. Zamišljam kako je nakratko sretan i nasmijan, jer postoji neko ko mu je barem malo uljepšao dan i njegovu tešku borbu i ko mu je ispunio želju, a mogao je poželiti bilo koju.
On je zatražio gol, a Edin ga je dao.
I onda dođe neko i kaže: Dao je gol sa penala, ne trči, ne bori se, ovakav je ili onakav, a sa druge strane, gutamo knedle shvatajući kako je život prolazan i da je jedino bitno od svega biti dobar čovjek.
Samo to. Biti dobar i sve ostalo je nedati sve od sebe da usrećiš i daš nadu onima kojima je ona potrebna.
Život je i majka i maćeha, život je nepravedan, surov, nemiilosrdan, život je kratak i prolazan, život je jedan i daje nam nekad dobre, a nekad loše karte. Uzimamo onoliko koliko nam pruža, a na kraju se sve svede na uspomene, koliko smo imali osmijeha dok smo živjeli i koliko dobrih djela smo učinili.
Amir je izgubio svoju bitku. Dvije sedmice nakon Edinove posjete, preselio je na bolji svijet. Izgubio je bitku za život, a mi smo izgubili jednog divnog dječaka. Njegovo ime će nastaviti živjeti u srcima ljudi koji su ga voljeli, njegovo ime zaslužuje da živi i živjet će.
Želim ti vječni rahmet i najljepši dženet Amire Gljiva!
Kada me je kolega nazvao i ponudio da napišem kolumnu o mom radu sa Edinom Džekom, nisam se dugo dvoumio.
Naravno, prihvatio sam, ali ne zato kako bih ispričao kako Edin daje golove i rešeta mreže od Češke do Italije, niti kako mijenja historiju klubova za koje igra i donosi im trofeje, a nisam ni pomislio pisati o tome kako u svakom klubu za koji je nastupio ostavi neizbrisiv trag i obori barem jedan rekord.
Svi to već znaju, a ima i onih koji zatvaraju oči, namjerno, ne želeći priznati da nikad nismo imali boljeg i priznatijeg od njega, ali to je već njihov problem. Ne, neću ni o tome pisati, već o Edinovoj ljudskoj strani, onoj koju svaki dobar čovjek ima, onoj koju svi mi vidimo, a malo znamo o njoj.
O tome bih mogao pisati danima, jer toliko je dobrih djela učinio ovaj dječak, kojeg najviše volim i trpim jer je jedan od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao. Neiskvaren, dobro odgojen i senzibilan više nego on to sam želi priznati, piše Jasmin Ligata za N1.
Petak, 24. mart – Edin je dobivao državnu nagradu za sport od Vijeća ministara i Ministarstva civilnih poslova i pomalo nervozan spremao se za odlazak u Ministarstvo. Frke, gungula, mali milion ljudi oko njega, slikanje, intervjui, pritisak, slikanje, mediji, sve redom. Iskreno, već nakon 10-ak minuta takve presije ja izgubim strpljenje, ali Edin uvijek ima osmijeh za svakoga, čak i kada njega nešto tišti.
Zašto bi drugi vidjeli da ima problem, zašto bi drugi znali da je i on čovjek od krvi i mesa, zašto bi drugi vidjeli kada je tužan, neraspoložen ili nervozan. Vide to njegovi najbliži i znaju ga u svim situacijama, ali za one koji žude da mu stisnu ruku, da ga upoznaju ili objave sliku s njim, on je uvijek nasmijani Edin.
Nakon dodjele nagrade, požurili smo u UNICEF, gdje se susreo sa predstavnicom UNICEF-a za BiH Geetom Narayan, a odmah potom smo požurili u Roditeljsku kuću u Sarajevu. Već ranije Edin je odlučio da će novčana sredstva od nagrade podijeliti na tri jednaka dijela, a novac je otišao Roditeljskoj kući, te dječijim domovima u Tuzli i Mostaru.
I onda dolazimo, umorni od ljudi i slikanja, intervjua, dolazimo pred Roditeljsku kuću, gdje je malena djevojčica, koja je hvala Bogu otpuštena iz bolnice, odlučila sačekati Edina i uslikati se s njim, iako je više od mjesec s nestrpljenjem čekala da napokon ode kući.
Ostala je!
Zajedno s njom još desetine malih dječaka i djevojčica, koji sa roditeljima vode najvažniju bitku u životu, zapravo, vode bitku za život. Malena hrabra srca čekala su Edina, čekali su da vise čovjeka kojeg toliko vole, a mogu ga vidjeti samo na TV-u, a taj dan on je dolazio njima, kako bi im dao podršku, vrijedniju od bilo kojeg novca koji će im neko donirati. I došao je, smijao se sa njima, a njihova mala, lijepa lica, ozario je osmijeh. Dao im je nadu i podršku u njihovoj borbi, dao im je snagu da se svaka bitka može dobiti i obećao da će doći opet.
Nisam emotivac, barem to ne pokazujem, ali neke stvari u životu te jednostavno slome, pogotovo kada vidiš dječake i djevojčicu od četiri godine kako se bore protiv zloćudnih bolesti. Ta mala slatka nevinašca, koja su tek počela živjeti i već sada se moraju boriti, a nada postoji.
Fikret Kubat, potpredsjednik i projekt menadžer Roditeljske kuće, naš ljubazni domaćin, ukratko je Edinu ispričao kako je uopšte došao na ideju da osnuje Roditeljsku kuću i zamolio za još nešto.
“Naš mali pacijent Amir, teško je bolestan, a rado bi te vidio. Međutim, ne može sići, pa da li možeš otići na kliniku da ga posjetimo. Jako je bolestan”, rekao nam je Fikret, a dileme nije bilo.
Kada se završila posjeta Roditeljskoj kući, ušli smo u Pedijatrijsku kliniku, stali pored lifta, ušli, pritisnuli osmi sprat i ušli u sobu.
Dok ovo pišem, nekako me emocije savladavaju, jer za sreću je nekada dovoljna i jedna lijepa riječ, a kad ti se snovi ostvaruju, onda je sreća neizmjerna. Amir se tek probudio, a kada je otvorio oči pored njega je stajao Edin Džeko, njegov idol, njegov najbolji napadač.
Emina iz Sportskih igara mladih, sa sobom je imala Romin dres sa brojem 9, koji je Edin poklonio Amiru. Uzbuđenje, pomalo muk, a suze na licima. Izlazimo iz sobe i odlazimo prema liftu. Šutimo, tako drag dječak sa 16 godina, a već se bori za život. Shvatiš u tom trenutku da je sve nevažno, svaki promašaj, svako nerviranje, svaka kritika, ma sve je nevažno. Zdravlje je najbitnije.
Stojimo, šutimo, a Amirova majka dolazi i još jednom moli Edina da se vrati, jer mu Amir ima nešto reći. Ušao sam s njim u sobu, a Amir se pridiže na ruke, teškom mukom i Edinu govori:
“Daj gol za mene, molim te”.
Kada mi srce nije puklo. Dječak, kojem je ostalo manje od mjesec života imao je posljednju želju od svog idola. Sageo se, zagrlio ga i rekao mu:“Prvi slijedeći je za tebe”.
Znao sam da će ga dati, nije bilo dileme i već u utorak 28. marta ispunio je obećanje. Edin Džeko dao je gol protiv Albanije, svoj 50. u dresu reprezentacije i poklonio ga Amiru.
Zamišljam lice tog dječaka kako čita vijest kako je Džeko dao gol i kako ga je poklonio upravo njemu. Zamišljam kako je nakratko sretan i nasmijan, jer postoji neko ko mu je barem malo uljepšao dan i njegovu tešku borbu i ko mu je ispunio želju, a mogao je poželiti bilo koju.
On je zatražio gol, a Edin ga je dao.
I onda dođe neko i kaže: Dao je gol sa penala, ne trči, ne bori se, ovakav je ili onakav, a sa druge strane, gutamo knedle shvatajući kako je život prolazan i da je jedino bitno od svega biti dobar čovjek.
Samo to. Biti dobar i sve ostalo je nedati sve od sebe da usrećiš i daš nadu onima kojima je ona potrebna.
Život je i majka i maćeha, život je nepravedan, surov, nemiilosrdan, život je kratak i prolazan, život je jedan i daje nam nekad dobre, a nekad loše karte. Uzimamo onoliko koliko nam pruža, a na kraju se sve svede na uspomene, koliko smo imali osmijeha dok smo živjeli i koliko dobrih djela smo učinili.
Amir je izgubio svoju bitku. Dvije sedmice nakon Edinove posjete, preselio je na bolji svijet. Izgubio je bitku za život, a mi smo izgubili jednog divnog dječaka. Njegovo ime će nastaviti živjeti u srcima ljudi koji su ga voljeli, njegovo ime zaslužuje da živi i živjet će.
Želim ti vječni rahmet i najljepši dženet Amire Gljiva!
Sretan rođendan, predsjedniče!
Voli te tvoje Sarajevo.
Voli te tvoje Sarajevo.
Re: Edin Džeko
Sutra bi definitivno Roma trebala da igra za Dzeku, protiv vec ispale Pescare.
Ipak titula za Dzeku je titula i za Romu.
Trebaju mu sutra izaci u susret, a svakoko ce dobiti samo je pitanje sa koliko golova.
Ipak titula za Dzeku je titula i za Romu.
Trebaju mu sutra izaci u susret, a svakoko ce dobiti samo je pitanje sa koliko golova.
Titule YUG-BiH-- (6) 66/67, 84/85, 98/99, 06/07, 14/15, 18/19
Kup BiH---------- (6) 96/97, 97/98, 01/02, 04/05, 13/14, 18/19
Super kup BiH--- (1) 96/97
Kup BiH---------- (6) 96/97, 97/98, 01/02, 04/05, 13/14, 18/19
Super kup BiH--- (1) 96/97
Re: Edin Džeko
Danas Belotti nije dao nijedan gol, sutra Edin ima priliku bar malo se odvojiti na vrhu.
1992, 2006, 2009, 2011, 2015
- JavierBosnia
- Postovi: 6642
- Pridružen/a: 12 jul 2015, 14:18
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Re: Edin Džeko
Uz to je Totti povrijedjen tako da nece Ćelo nista eksperimentisati.emir79 je napisao/la:Sutra bi definitivno Roma trebala da igra za Dzeku, protiv vec ispale Pescare.
Ipak titula za Dzeku je titula i za Romu.
Trebaju mu sutra izaci u susret, a svakoko ce dobiti samo je pitanje sa koliko golova.
Nadam se da ce iskoristiti priliku i postići 2 gola, jer slijedi dosta nezgodan raspored (Lazio, Milan, Juve, pa kasnije Chievo i Genoa)
Do kraja sezone se nadam da bi mogla biti 4 gola, to bi bilo odlicno. A cak sta vise pet, pa da se zaokruzi na 30...
EDIN DŽEKO! <3 EDIN DŽEKO! <3 EDIN DŽEKO! <3
Re: Edin Džeko
Trpa ove sezone ove poluamaterske klubove u Seriji A, vjerujem da će i sutra dati bar jedan.
"Kako nemamo trofeja? Pa jel se druga liga igra za trofej? A i da nemamo trofeja,imamo vise navijaca. Jeste vidili utakmicu sa Jedinstvom?"
Online
Trenutno korisnika/ca: Google Adsense [Bot] i 20 gostiju.