Post
Postao/la ency_hz87 » 26 dec 2009, 23:14
Vampiri iz Cluja u Kosevskom paklu
Stadion Koševo je najveći stadion u Bosni. Kako je izgrađen je za ZOI 1984 sa tartan stazom na njemu se održalo prvenstvo Balkana u atletici 1996. Koristi ga i reprezentacija Bosne i Hercegovine. Međutim, život stadionu daje jedino Fudbalski klub Sarajevo koji privlači hiljade navijača i njihovu beskrajnu odanost.
Čim smo stigli u Bosnu rečeno nam je da nam neće biti lako tokom meča, a ni poslije, sve zbog podrške koju pružaju navijači Sarajeva. Domaći navijači su nas upozorili da postoji samo jedan momenat kada će izraziti prijateljstvo prema nama. Taj kratki momenat se desio prije utakmice kada su nam pružili ruku i zaželjeli sreću. Njihova upozorenja su se ispostavila tačnim. Mala grupa navijača Cluj-a je uletila u okean, okean koji je prijetio da nas proguta virom pjesme Hordi Zla. Stadion se polako punio, bilo je to zatišje pred buru. Prvi zvižduk sudije je zapalio fitilj. “Svi k'o jedan” – bila je poruka navijača Sarajeva. I zaista jesu pjevali kao jedan, u skoro perfektnoj harmoniji, tribine su odzvanjale takvim intenzitetom da smo se naježili. Bilo je kao da pjevaju ratničke pjesme. Atmosfera je bila zastrašujuća tokom cijele utakmice. Navijači su bili strašno disciplinovani i tako stvarali perfektno organizovanu predstavu. Svi su pljeskali kao jedan, svaki red je skakao kao jedan, sve je to stvorilo specijalnu atmosferu sa kojom se ne može uporediti nijedan stadion u Evropi. U Bosni, oni žive fudbal, na terenu i tribinama oni troše svu svoju energiju, sve sa svrhom. Ta energija dolazi iz ratova koje su vodili stoljećima, to im je u krvi, to ih je napravilo jednom, ujedinjenom nacijom. Njihova patnja ih je spojila. Stvorila je nevjerovatan spektakl koji nas je oduševio. Iako rezultat nije išao u njihovu korist masa je i dalje bodrila svoj tim. Čuo se posljednji sudijin zvižduk, oni su i dalje pjevali.Igrači Cluj-a moraju upiti ovaj duh, boriti se jedan za drugog, ujedinjeni kao tim. Moraju se boriti za klupske boje i za one koji ih bodre. Navijači Cluj-a, iako malobrojni, su žrtvovali sve, napuštajući domove i prateći svoj klub bilo gdje i bilo kad. Zaslužuju da ih se pozdravi časno, a ne površnim aplauzom sa sredine terena.
Uronjeni u more bordo-bijelih, osjećali smo se priviligovano, čak i razmaženo. Pružena nam je prilika da uradimo nešto više od sna savršene podrške Cluj-u. Vidjeli smo kako bi ona izgledala. Vidjeli smo fudbal na višem nivou, svjedočili onome što bi moglo biti. Važno je ono što smo naučili iz svega ovoga. Za sad, nastavićemo da sanjamo, znajući da vrijeme, i samo vrijeme, može donijeti sličan stav i kod nas, u Kluž.
I ovo mi je bilo zaista lijepo kad sam prvi put procitao,ovo je izjavio jedan od igraca Cluj-a ja mislim Kone
.............::za bordo-bijele::.............
Gdje god bili uvijek smo korak ispred vaS
... VAMOS SARAJEVO ! ...