Šta nam donosi nova (teniska) sezona ?!
Do 30 decembra i Dohe, prvog turnira naredne godine je ostalo tek nešto više od 10 dana i vrijeme je da se lagano počnemo zagrijavati za ono što nas očekuje u narednoj, nadamo se boljoj teniskoj godini. Kao i svaki put unazad par godina, očekivanja su ista. Gledaćemo veliku borbu Top četvorke na najvećim turnirima čija će imena pisati pored osvojenih titula GS turnira. Jedino što se mijenjaju su godine i ništa pored njih. Navikli smo da gledamo ista lica u završnicama najvećih turnira, pa se i same analize svode na cjelokupni učinak najbolje četvorice tenisera danas. Jedna je pak razlika u odnosu na prošlu godinu. Federer više nije dio Fab 4, mjesto mu je uzeo Ferrer, pa samim tim smo prinuđeni da dosadašnju Top četvorku nazivamo Top trojkom. Međutim, ove godine je više upitnika u odnosu na prošle, a njih, pored standarnih pitanja o tome da li će konačno neki mladi igrač 'stati' na crtu najboljim igračima, čine i pitanja o tome koliko Roger Federer zaista može u narednoj sezoni, te da li je došlo vrijeme da se po mnogima najbolji igrač svih vremena povuče sa velike teniske scene ?! Naravno, sve to je ono na što ćemo odgovor dobiti tokom 2014, a sada se osvrnimo na neke od igrača od kojih najviše očekujemo. Pa krenimo.
1. Rafael Nadal.
Rafa je vrhusnkim igrama ove godine primorao i najveće njegove osporavaoce da ustanu i skinu kapu njegovim dostignućima i onome što je uspio napraviti nakon teške i duge pauze, ostvarivši rezultate koji su uveliko kompletirali njegovu karijeru i stavili ga u isti koš sa najvećim igračima koji su igrali ovu plemenitu igru. Šta je ono što najviše plijeni pažnju ?! To kako se uspio vratiti na #1 i pored toga što nije igrao na 2 Grand slama. Standardno dobri rezultati na šljaci koji se dešavaju i u trenucima kada Rafina igra ne izgleda toliko ubitačno kako zna izgledati na ovoj podlozi, te ubjedljivo najbolja sezona na Hardu, gdje je uspio uzeti čak 3 Masters titule i jedan GS, te igrati i 2 finala, učinili su ga neprikosnovenim kraljem 2013 i sasvim zasluženo stavili na prvu poziciju. Međutim, samim tim su porasli 'apetiti' i za narednu godinu. Cilj je definitvno osvojiti još koji GS na tvrdoj ili travnatoj podlozi, te pritom ostati na #1, što će biti veliki izazov za Rafaela Nadala u narednoj godini. Zašto će Rafu biti najzanimljivije pratiti sljedeće godine ?! Zato što je u lovu na historiju i zato što bi već nakon prvih par mjeseci naredne godine mogli dobiti smjenu na vječnoj listi najboljih igrača Open ere. Već nakon osvojenog Roland Garrosa ove godine počele su debate i usporedbe Nadala sa Samprasom. Večina će se složiti da je Sampras i dalje ispred Rafe, ali za malu nijansu koja se lako može izbrisati ako Nadal ostvari zacrtano i nastavi sa vrhunskim partijama i naredne godine. A sa konkurencijom u ovakvom stanju, to će definitivno biti moguće, pa je prelazak Samprasa na ATG listi samo pitanje vremena. S obzirom na to da Rafa brani izuzetno mali broj bodova na dva GS-a, AO-u i Wimbledonu, njegove šanse da poveća razliku na ATP listi su velike, a uzmemo li njegove rezultate na šljaci, šanse da odbrani više od 70% osvojenih bodova osvojenih na pomenutoj podlozi su veče nego obrnuto, što bi mu uz malo sreće i dobre rezultate na GS-ovima moglo omogučiti prvu poziciju do augusta sljedeće godine, u zavisnosti od igara njegovih glavnih konkurenata. Podsjetimo da je Rafi u misiji prestizanja Samprasa najvažniji što veči broj sedmica na #1, te osvajanje još kojeg GS-a pored šljake. A svi znamo da je Rafin cilj, ne samo prestići Samprasa, nego i otići kao igrač kojeg će pamiti kao najboljeg koji je uzeo reket u ruke. Samim tim, znamo šta od njega možemo očekivati naredne godine.
2. Novak Đoković
Ako za nešto možemo reči da će sigurno biti zanimljivo, onda su to potencijalni dueli Novaka i Nadala, dvojice najboljih u ovom trenutku, te igrača koji su zahvaljujući vrhunskim mečevima u zadnjih 5-6 godina napravili možda najbolje i najveće tenisko rivalstvo ikada viđeno. Ova godina je bila loša za Novakove standarde. 1 GS titula, dva prilično ubjedljivo izgubljena GS finala, jedno GS polufinale i nekoliko osvojenih Mastersa su rezultati kojima bi se 97% toura pohvalilo, ali ne i Novak Đoković. Iako ga izvlače odlične igre i nekoliko vezanih titula u post USO periodu, ožiljke loše 2013 godine može samo zaliječiti mnogo bolja 2014, počevši sa Australian Openom pa nadalje. Ipak, ono gdje će Novak, kao i obično u zadnje dvije godine najviše usmjeriti pažnju jeste jedini GS koji mu nedostaje - Roland Garros. Mnogi se pitaju da li je i koliko moguće da igrač takvih kvaliteta završi karijeru bez da kompletira Carrer Grand Slam ?! Moguće je, ostajali su i veči od Novaka bez njega, ali u eri homogeniziranih podloga, to ne bi bilo pohvalno. Međutim, ne smijemo zaboraviti da titula na RG-u znaći i pobjeda protiv najboljeg igrača na šljaci u historiji, Rafaela Nadala, jer su šanse da ga neko drugi skine prije Novaka ravne nuli i samo ova konstatacija dovoljno govori koliko će Novaku biti teško osvojiti 'Kup mušketira'. Ipak, ja kao čovjek koji vjeruje u zvijezde, vjerujem i da će kosmička pravda biti zadovoljena jedino ako Novak osvoji ovaj turnir. Rafa je do prve titule na Wimbledonu došao preko jednog od najboljih grasscourtera svih vremena. Ko garantuje da Novak do RG-a neće doći preko najboljeg clay courtera u historiji ?! Niko, niti to neko može garantovati, kao ni bilo šta drugo u tenisu. Zato i volimo ovaj sport. Elem, pored RG-a, Novak će se usredotočiti i na povratak #1 pozicije, što će biti poprilično teško ukoliko ne napravi neku veču razliku u prvoj polovini godine. Međutim, učinak na GS-ovima je još važniji, a bolji početak od osvajanja AO-a svakako ne bi mogao zamisliti, gdje je svakako najveći favorit uzmemo li u obzir podlogu, uslove i njegove rezultate na pomenutom turniru u proteklim godinama. Međutim, ono što ostaje kao jedina istina jeste to da će bez obzira na ostvarene rezultate, bili oni dobri ili loši, u nedostatku titule na RG-u, oni biti smatrani neuspjehom, dok će titulom na RG-u, sve eventualno loše rezultate na ostalim turnirima staviti u drugi plan i sezonu označiti kao uspješnu. To je samo još jedan pokazatelj koliko jedna kockica koja fali da slagalica bude potpuna može promijeniti percepciju gledanja i posmatranja stvari, toliko da ništa drugo nije važno osim te jedne 'kockice'. Imenovanjem Bekera za trenera, Novak je indirektno stavio do znanja da želi da napreduje i postane još bolji igrač. Koliko će mu novi trener pomoći pri ostvarenju najvažnijih ciljeva i nadograđivanju igračkog arsenala Novaka Đokovića jednom dimenzijom više, ostaje nam da vidimo.
3. Andy Murray
Andy je nepoznanica i više je razloga zašto je tako. Prvenstveno, neposredno nakon USO-a je imao operaciju leđa, koja ga je odvojila od terena više od 2 mjeseca i onemogučila njegove nastupe u jesenjem dijelu sezone. Drugi razlog je to što se ostatak konkurencije na njegovu igru mnogo lakše prilagođava, nego kad je u pitanju ostatak Fab4, pa su nekonstantnost i oscilacije tokom sezone djelimično posljedica toga. Treći razlog je što Andy još nije iskristalisao svoj igrački potencijal i što nismo u stanju vidjeti kakvi su njegovi realni dometi. Međutim, prošla sezona se može nazvati uspješnom. Tragovi rada Ivana Lendla se uveliko vide na Andyu, prvenstveno na mentalnoj bazi, pa tek onda na igračkoj. Osvojio je turnir koji svaki teniser sanja da osvoji - Wimbledon, a činjenica da je uspio savladati pritisak koji mu je namemtala engleska javnost dovoljno govori da se radi o šampionskom kapacitetu Andya Murraya koji u narednim godinama treba zasijati punim sjajom. Ono što je sigurno jeste da je Andy najbolji grasscourter trenutno i da takvo stanje stvari treba iskoristiti u godinama koje slijede. Smatram da će biti favorit #1 na Wimbledonu i da ima velike šanse da karijeru završi sa nekoliko osvojenih WB-a. Međutim, kakve su mu šanse sljedeće sezone na turnirima gdje ne preovladava travnata podloga ?! Teško je reči. Ne znamo kako i kojom brzinom će se Andy uopšte vratiti u staru formu. Također, da li će mu operacija leđa donijeti više štete ili koristi ?! Sudeći po njegovim riječima, sada će lopticu moći udarati svom snagom, što navodno prije nije mogao i ako je vjerovati tome, u budućnosti bi mogli gledati mnogo agresivnijeg Andya. Međutim, šta konkretno treba promijeniti u svojoj igri ?! Kapaciteta za napredak svakako ima, a on se ogleda u prvenstveno večoj dozi agresivnog pristupa meču, riskantnijem i bržem drugom servisu, te stvaranju koncepta igre koji će mu omogučiti lakše dobijanje mečeva protiv igrača koji mu ne bi smjeli stvarati probleme. Andy nema tu auru nepobjedivosti kao ostatak Fab4 i prvo što treba da uradi jeste da je 'stvori'. Da bi to uspio, neophodno je igru prilagoditi svim podlogama, pa tako i onoj najtežoj za Andya, šljaci. Dugo godina mi je bilo neshvatljivo kako igrač njegovog stila i fizičkih sposobnosti nema čak ni jedno finale na ovoj podlozi (o tituli da ne pričam) i da Federeru, Rafi i Novaku ne predstavlja maltene nikakvu ozbiljnu konkurenciju ?! I sad je, ali mislim da je Wimbledon na Andya ostavljao mnogo veči uticaj negoli smo mislili, te je sada rasterećen i mentalno spreman da zajedno sa Lendlom pronađe adekvatnu formulu za dobijanje mečeva i osvajanje titula na svim podlogama, koji će mu u budućnosti omogučiti i #1 i nekoliko GS-ova više. Imajući sve u vidu, mislim da bi sljedeće godine mogli dobiti novog Andya na šljaci, mnogo ozbiljnijeg i konkurentnijeg, ali da će pored toga najveću razliku praviti na travi i SlowHard turnirima u prvom dijelu sezone, gdje da vidim kao igrača koji će uzeti najviše turnira u tom sezonskom periodu.
4. Roger Federer
Uvijek je posebna draž analizirati ovog igrača, a sada će ista biti još veča, imajući u vidu težinu koju sljedeća sezona nosi po Rogera Federera. Prošle sezone se mnogo mučio, praktično jedini turniri gdje je ličio na sebe su bili Australian Open i niz turnira u post USO periodu, kada je koliko-toliko pronašao igru koja barem malo podsjeća na ono što Federer uistinu može. Međutim, optimistične izjave, naporni treninzi i nivo, prvenstveno fizički koji je pokazao u jesenjem dijelu daju nam utisak da bi sljedeće godine ponovno mogli gledati Federera koji se ravnopravno sa ostatkom četvorke natječe za najveće titule. Nije puno odmarao, tek oko dvije sedmice, nakon kojih se bacio na trening i pripremanje za napore koji ga čekaju u 2014-oj. Nekoliko puta je najavljivao da će ponovno trenirati sa drugačijim reketom, veče glave, koji na osnovu svega prikazanog i viđenog izgleda kao reket sa 93 ili 95 inča, dakle veči od standardnog koji Federer koristi, a manji od onog koji je koristio u jednom dijelu sezone poslije Wimbledona i prije USO-a. Svjesni smo pogodnosti koji će mu veči reket donijeti, a to su prvenstveno 'clearence' i 'stability' na bekendu, kao i manji broj misshitova, ali je pitanje kolika je cijena toga ?! Da li vrijedi izgubiti razornost forhenda, u svrhu unaprjeđivanja bekenda i smanjenja pritiska na kretanje ?! Ne vrijedi, zato je bitno naći izbalansiran ratio, koji će Federeru omogučiti približno jednake pogodnosti u FH-u, te istovremeno pružiti lakšu kontrolu udaraca, čija efikasnost neće zavisiti od tajminga u tolikoj mjeri kao do sada. Lično mislim da je promjena reketa jedna od primarmih stvari koja Federeru može produžiti 'vijek trajanja', te da je ova pauza najbolji period za njeno testiranje. Ukoliko bi Federer uspio pronaći odgovarajuću glavu reketa, koja mu može omogučiti navedene stvari, onda mu šanse u narednoj sezoni naglo rastu. Ukoliko ne, one naglo padaju i sve što ćemo moći vidjeti od Federera bi bili povremeni bljeskovi, jer mu fizički kapacitet ne bi dozvoljavao više od toga. Bez klasičnog 'plesanja po terenu' i savršenog namještanja na udarce, Federerova egzekucija udaraca naglo opada, a Švajcarac je sam priznao da je sporiji pola koraka - korak nego ranije, te da je logično da taj bag u kretanju treba nećim nadomjestiti. Otud i isprobavanje novog reketa, koji se čini kao jedinim razumnim rješenjem, ali samo u slučaju omogučavanja optimalnog balansa. Imajući sve u vidu, kakve šanse Federer ima naredne sezone ?! Zavisi, ukoliko povrati servis i forhend, one postoje, ali teško je reči kolike, a da ih nesvjesno ne osporimo. Ipak se natječe sa igračima koji igraju u svom primeu i koji su po nekoliko godina mlađi od njega. Volio bih reči da su velike, ali nisu, one su male, međutim, ne i nikakve. Ako je neko navikao da 'istupa iz šablona' i redovno zavarava teniski svijet koji ga godinama šalje u penziju i osporava, onda je to Roger Federer. Zato ništa sa sigurnošću ne možemo tvrditi kad je on u pitanju. Što se mene lično tiče, najbolje od njega očekujem sredinom sezone, mislim da će odraditi dobru 'clay' sezonu i tu formu prenijeti na travnati dio.
5. Juan Martin Del Potro
Argentinac lavovskog srca koji već nekoliko sezona luta ATP tourom i samo s vremena na vrijeme podsjeti zašto je GS šampion i potencijalno najopasniji igrač po Top četvorku. Međutim, to nije ono čime se on zadovoljava, jer iz nekog razloga ne uspjeva povezati nekoliko dobrih turnira i već 4 godine doći do neke ozbiljnije titule. Fercera po principu toplo- hladno, ali suštinski, više hladno nego toplo. Imam utisak da od momenta kada se u potpunosti oporavio od povrede, taj period nije iskoristio onako kako je morao. Svi žele pobijeđivati i biti najbolji, ali koliko žele pripremati se za pobijeđivanje ?! Bit je upravo u pripremi, nadograđivanju i radu na sebi, popravljanju svojih mana, usavršavanja svojih vrlina. Ništa od toga Delpo nije radio ili ja to barem nisam primijetio. Svjesni smo uticaja koji je povreda zgloba imala na psihu i igru Delpa, ali ona ne može biti vječni razlog loših rezultata koji su ispod renomea i kvaliteta JMDP-a. Na prvu, jasno se primijeti šta je to što fali u njegovoj igri. Prvenstveno, to je fizička sprema. Priče o neadekvatnoj konstituciji imaju smisla, ali su uglavnom za luzere koji za svaku manu nalaze opravdanje. Pametan čovjek gleda da izvuče najbolje iz onoga što ima. A konkretno u Delpovom slučaju, to je servis. Za igrača njegove visine, on nema dovoljno jak, razoran i varijativan servis, koji mu može donijeti više bržih i laganih poena. To je problem broj 1. Problem broj dva je forhend. Potencijal koji on ima u tom udarcu ne smije se mjeriti samo snagom, niti zavisiti od nje ! Ubacivanje više spina bi pomoglo, naročito pri pozicioniranju za sljedeći udarac. Ukoliko zglob ne omogučava konstantno jako lupanje po loptici, onda treba tražiti druga rješenja. Spin i više različitih elemenata koji ne zahtjevaju power segment su jedni od njih. Delpov FH, ovakav kakav jeste je previše predvidiv. Problem broj 3 je jednodimenzionalan pristup tenisu. Budimo realni, na šta se svodi Delpova igra. Na klasične razmjene sa osnovne, koje će ovaj dobijati ako je preko puta mreže igrač koji nema varijacije, dobru defanzivu ili jasno iskristalisanu igru naprijed ili nazad. Međutim, puno je više suprotnih igrača, koji ili imaju jednu od te tri navedene karakteristike ili imaju sve tri. Dakle, puno je igrača koji različitim stilovima mogu jednako nauditi Delpovoj igri. Koja je solucija ?! - Prosto, 'istupanje iz šablona' i ubacivanje više teniskih elemenata u već postojeći paket, kao što je težnja ka 'net game'-u. Igrač njegovog talenta i raspona ruku mora koristiti svoju prirodnu datost u sferama u kojim ona ima šansu da dođe do izražaja. To je mreža. Delpo mora češće izlaziti na mrežu. Pored fizičke spreme, to su neke od stvari koje Delpo može i mora popraviti u svojoj igri. Ukoliko bi to uradio, bez sumnje bi postao mnogo konkretniji i konkurentniji igrač i opravdavanja za loše i velike oscilacije tokom sezone ne bi bilo. On ima mogučnost da pruža jednako kvalitetan tenis na svim podlogama. I veči i niži odskok mu odgovaraju, a zbog onoga što je pokazivao na 'All England Clubu' u posljednje dvije godine, očekujem još jedno odlično izdanje i naredne sezone. Pored toga, smatram da će dobri rezultati doći i na prvom GS-u, koji će rezultirati skalpom nad nekim igračem iz Top 4.
Ostali
Ogradiću se na analizu ove petorice igrača, jer vjerujem da će upravo oni igrati najveću ulogu sljedeće sezone, te da će titule djeliti između sebe. Naravno, spomenućemo i
Wawrinku, koji ima šanse ako popravi tehnički aspekt svoje igre i nauči adekvatno prekriti bag svojih udaraca protiv stilova koji odskaču od Stanove percepcije igranja tenisa, a da bi to postigao, potreban je mentalni upgrade koji će ga izvlačiti onda kada udarci ne slušaju i i gameplan ne funkcioniše. To se obično dešava protiv najboljih igrača, a on ukoliko želi da postigne više, mora naučiti kako da se nosi sa tim. Svima srce jednako udara kada se igra na brejk, set ili meč lopti, ali ne reaguju svi isto. U toj reakciji na iste situacije je razlika koja razdvaja šampiona od odličnog igrača. Igrači sami odlučuju šta žele da postanu, mada pored mentalnog baga, Wawrinka ima i jednak broj tehničkih problema u svojoj igri, iako se oni ne primijećuju na prvu. Pred njim je puno posla. Od
Berdycha i Ferrera sljedeće sezone očekujem još manje nego ove, a ove nisam očekivao ništa. Pažnju ću usmjeriti ka
Dimitrovu, koji je najavom da sljedeće sezone ide na GS pridobio moju pažnju. Vanserijski talenat kakav je on mora prije ili kasnije proraditi ili bar podsjetiti zašto ga tako zovu, ali da bi se prihvatio u koštac sa najboljim, scena koje su mu se dešavale u mečevima sa Novakom i Nadalom ove sezone, više ne smije biti. Ozbiljnog, mladog igrača ne smiju hvatati grčevi nakon 2 sata fizički zahtjevnog tenisa. Te stvari mora prebroditi, a osim toga, mora steći i samopouzdanje koje će mu donijeti više elana, volje i želje za napredovanjem. Grigor ima izuzetna bazična oružja da napravi velike stvari u svojoj karijeri i jedan je od rijetkih mladih igrača koji i kroz neozbiljan pristup tenisu i treninzima može stvoriti itekako mnogo problema najboljim igračima bez obzira o kojoj podlozi se radilo. Nadam se da će poraditi na fizičkoj spremi i taktičkom pristupu udarcima, jer mu se tehnički malo toga može prigovoriti. Pored njega, pratiću i
Tomika, koji će se, nadam se, sjetiti da se tenis igra i izvan Australije, a živo me zanima hoće li konačno dodati jednu novu dimenziju svojoj igri, mada mislim da odgovor na to pitanje već znam. Pored toga, kao i uvijek, veterani tipa
Hewitt, Davydenko i naročito
Haas me jako zanimaju. Od Lleytona očekujem velike stvari na AO-u i WB-u, a Davydenko ko Davydenko, moguće je da bljesne na par turnira, kao i prošle godine u Dohi. Tommy je kao vino, iz godine u godinu igra bolje, pun je elana i samopouzdanja i spreman je za nove radne pobjede. U Australiji ne brani veliki broj bodova, tako da ima šanse osvojiti pristojan broj bodova, koji bi mu uz dobre rezultate na ostalim turnirima mogli omogučiti ulazak u TOP 10. Također me zanima šta će
Michael Chang donijeti
Keiu Nishikoriju, te da li će
Bruguera naučiti
Gašu da udari forhend ?! Na sva ova pitanja odgovor stiže vrlo brzo, nadam se, kao i uvijek dobroj sezoni i mnoštvu kvalitetnih mečeva, te novim licima u završnicama velikih turnira. Očekivanja, od onih najboljih su ovakva:
AO: Pobjednik - Nadal, Finalista - Murray
RG: Pobjednik - Đoković, Finalista - Nadal
WB: Pobjednik - Murray, Finalista - DelPotro
USO: Pobjednik - Murray, Finalista - Đoković