Nikada neću zaboraviti jednog starca koji je bio dokaz tanke linije između ljubavi i mržnje.Matija Matko tek stigao u Čelik, stvarno bio za naše uslove jako dobar napadač, i nakon gola protiv neke ekipe,zaboravio sam koje, ustaje taj starac i urla na sav glas: Matija Matko, dijete slatko.Na sav glas je hvalio Matka,dizao ga do razine božanstva, da bi nakon izvjesnog vremena Matko postao alkos koji se jedva vuče po terenu, a splet okolnosti me opet doveo u blizinu tog starca, koji je i dalje bio veoma srčan i glasan, samo je sada uzvikivao: Matija g.ovno
A bilo je raznih dobacivanja koja su mi ostala u sjećanju tipa: Sudija, dabogda ti sin kući zeta doveo, golmanu Radnika je neko dobacio dabogda ti Kačavenda sina krstio, onog linijskog iza gola su kleli da mu Aličković bude sinu mentor za suđenje..
Sjećam se i kako je jedan momak na sav glas pričao kako je Huso Smajlović,za one koji ne znaju načelnik Zenice ,odveo onog crnca Clovisa Ngalamea u svoju kuću da mu bude batler, a za platu dobije cisternu vode da pošalje svojima u Afriku.
Također se sjećam i dobacivanja neke trojice Indijanaca upućenih Jusiću, dok se ovaj zagrijavao na spoju južne i zapadne tribine, preko 15 minuta su ga neprestano provocirali, govorili vatrogascu da mu da šljem da sjedne jer se umorio i ne može više ni hodati,spominjali porodicu i sve što im je palo na pamet, da bi se Jusić okrenuo prema njima i uhvatio se za tuki, što je kod ovih izazvalo još agresivnija dobacivanja.
Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
