Uvijek u sjeni bogatijeg sugrađanina sa Santiago Bernabea, Atletico Madrid je ove sezone, barem nakratko, uspješniji od Real Madrida.
Crveno-bijeli iz Madrida su golovima sjajnog Argentinca Diega Forlana došli do pobjede u produžetku nad Fulhamom, te tako osvojili svoj prvi međunarodni trofej nakon (pre)dugih 48 godina.
Bez obzira što su svijetla medijske pažnje uvijek bila više usmjerena ka Realu, Atletico Madrid jedan je od najuspješnijih španskih klubova. Jorgandžije iz Madrida u devet su navrata bili prvaci svoje zemlje (sezone 1939–40, 1940–41, 1949–50, 1950–51, 1965–66, 1969–70, 1972–73, 1976–77 i 1995–96), a također devet puta su podizali i trofej namijenjen pobjedniku Kupa kralja (sezone 1959–60, 1960–61, 1964–65, 1971–72, 1975–76, 1984–85, 1990–91, 1991–92 i 1995–96).
Pobjednici su Kupa pobjednika kupova iz sezone 1961/1962, a igrali su i jedno finala nekadašnjeg Kupa prvaka. Te 1974. ipak je neprikosnoven bio minhenski Bayern.
Podružnica Athletico Bilbaa i dresovi od jorgana
Atletico Madrid zvanično je osnovan 9. oktobra 1939. godine. Međutim, njegova istorija datira nešto duže. Naime, trojica baskijskih studenata osnovali su Athletic Club de Madrid 1903. godine, a ovaj klub je bio preteča današnjeg Atletica. Osnivači Atletica bili su veliki navijači najslavnijeg baskijskog kluba Athletic Bilbaa. Upravo zbog toga, boje dresova Atletica na početku su bile plavo-bijele, baš kao i njegovom imenjaku iz Bilbaa.
Međutim, nešto kasnije, Madriđani su promijenili boje na svojim dresovima u crveno-bijele. Razlog promjene je bio taj što su crveno-bijele boje bile najjeftinije za izradu. Naime, dresovi Atletico Madrida su se izrađivali od ostataka tkanine od koje su se pravili jorgani, koji su bili crveno-bijeli i zbog toga ovaj klub danas nazivaju Jorgandžijama.
Preko Reala i Bayerna nije se moglo
U najsjajnije doba svog postojanja, Atletico je 50-tih godina prošlog vijeka pod trenerskom palicom Helenia Herrere osvojio dva naslova prvaka Španije (1950. i 1951. godine). Međutim, u godinama nakon toga, Real je držao potpunu dominaciju, kako u Španiji, tako i u Evropi.
Madridska je ekipa 1974. godine dogurala i do finala Lige prvaka, a tada su za Atletico igrali današnji treneri Luis Aragonés, Javier Irureta, te José Eulogio Gárate. Međutim, u finalu nisu mogli preko tada nedodirljivog Bayerna, predvođenog "bombarderom" Gerdom Mullerom.
Posebnu eru u istoriji Atletica čini vladavina na mjestu predsjednika kontroverznog biznismena Jesúsa Gila, koji je 1987. godine zasjeo na čelnu poziciju kluba. U prilog katastrofalnom vođenju kluba ide činjenica da je Jesus Gill 1992. godine zatvorio Atleticovu školu fudbala, nazvavši je "neprofitabilnom". Kakvu je grešku tada napravio govori podatak da je u to vrijeme član Atleticove škole bio Raul Gonzales Blanco, danas kapiten i legenda Reala, koji je doslovno, sa ostalom djecom, istjeran iz Atletica.
Na mjesto trenera doveden je Radomir Antić, a među velikim pojačanjima isticali su se José Luis Caminero, Luboslav Penev, Diego Simeone, Milinko Pantić, Juan Manuel López i Kiko, te je ta ekipa 1996. godine osvojila duplu krunu u Španiji. Sezonu poslije, stigla su još dva pojačanja u liku Christiana Vierija i Juninha. Međutim, ubrzo je krenuo pad.
Prvo je otkaz dobio Antić, a na njegovo mjesto je doveden Claudio Ranieri, a onda, krajem 1999. godine, Jesus Gil je uhapšen zbog brojnih nepravilnosti u finansijskom poslovanju, a Atletico je preselio u drugu ligu.
Naredne sezone nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Mirsad Hibić postao je član ekipe sa Vicente Calderona u kojoj je proveo tri godine.
Nakon povratka u Primeru 2002. godine, glavna zvijezda ekipe postao je mladi Fernando Torres, član omladinskog pogona Atletica. Torres kasnije nije odolio zovu novca sa Anfield Roada, a kao njegova zamjena iz Argentine je dovoden mladi i tada nepoznati Sergio Aguero. Legenda kaže da su skauti Atletica Aguera pronašli preko popularne PC igrice Football manager.
Također, iz Villarreala je stigao nekadašnji napadač Manchester Uniteda Diego Forlan, pa onda i nekada prvotimac Reala Juan Antonio Reyes, pa Portugalac Simao Sabrosa, uz domaće Antonia Lopeza i Raula Garciu Atletico je stvorio respektabilnu ekipu, koja, ostane li na okupu, ima velike šanse da i naredne sezone u drugi plan baci prebogate i preskupu plaćene komšije sa Santiago Bernabeua.
Real ove sezone nije osvojio ni jedan trofej, Atletico jeste i po tome su barem u jednoj sezoni bolji od Kraljevskog kluba, a u crveno-bijelom dijelu Madrida slavlje zbog osvojene Evropske lige će dugo trajati.
prekrasan tekst svaka cast autoru !!!
