Demografija

[Heller]

O mojoj sudbini ova gamad odlučivati neće, pružili su mi običnu qarinu pa je red da i ja njima isto pružim.

Drugo je SFRJ gdje se nije moglo prije 27. godine ići nigdje, ljudi su davali uvjete za život ljudima. Ovo ako se donese kao zakon, nastat će opšta revolucija i jedino tada bi mogao pasti otpor govana.

Satira much?

[Kristijan]

Je li tačno da je u FBIH u 11 mjeseci 2019-te rođeno 1069 beba manje u odnosu na isti period prethodne godine?

[Marsal]

Zašto ne bi bilo tačno?

[Drape]

Uvedeno je oporezivanje toplog obroka i regresa nakon određenog novčanog nivoa, pod opravdanjem da se poslodavci natjeraju da povećaju plate radnika, ali i da će se smanjiti ubrzo doprinosi. Činjenica je da značajan broj poslodavaca isplaćivao niže plate, na koje su radnici prijavljeni, a ostatak kroz topli obrok, regres, dnevnice i putne naloge, sve ono što je ustvari bilo neoporezivo. Razlog je jednostavan, visoka poreska opterećenja. Na svakih neto deset KM koje poslodavac isplati radniku, potrebno je uplatiti još sedam KM državi. Doprinosi na kraju nisu smanjeni.

Umjesto da država smanji poreska opterećenja, stvarajući na taj način prirodnu sredinu gdje će poslodavci sami povećavati plate radnika, jer imaju manja opterećenja, desilo se da je standard radnika pogoršan. Neki su govorili da je to „kao prebacivanje novca iz jednog džepa u drugi“ i da će imati „neutralni efekt“. Kroz to prebacivanje novca „iz džepa u džep“, radnicima je dio novca nestajao u zraku, jer je značajan dio poslodavaca smanjio isplate kroz regrese i topli obrok, ali nije povećao plate radnika.

Nada i pozitivna očekivanja u bolje sutra su nestajala svakim danom.

A onda je na red došlo povećanje putarina na gorivo početkom 2018. godine, u javnosti poznato kao povećanje akciza, uz veliko protivljenje javnosti. Uvedene akcize su imale efekt kao da je stopa PDV-a povećana 1 posto, nakon dvije godine nije pokrenuta cestogradnja, a podignuti inostrani krediti za cestogradnju. Došlo je do rasta cijena goriva, a u konačnici troškova života.

Nada u bolje sutra je u konačnici uništena. Barem u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, poslovne prilike za naše radnike se otvaraju u Njemačkoj i Sloveniji. Trend iseljavanja, ne samo radnika, već cijelih porodica ide uzlaznom putanjom. Poslodavci, koliko su bili u prilici, povećali su plate radnika, ali to nije bilo dovoljno. Inače, na dva načina može doći do povećanja plata radnika. Jedan je upravo taj, gdje poslodavci u skladu sa svojim mogućnostima povećavanju plate radnika, a drugi način je kroz niža poreska opterećenja, gdje smanjenje doprinosa i poreza ide u većoj mjeri na povećanje neto plate radnika, a u manjoj mjeri kao rasterećenje cijene rada poslodavca. Ova druga mjera je izostala.

Do 2016. godine, prema podacima Eurostata, godišnje se izdavalo do 20.000 dozvola za boravak u zemljama EU za naše građane. U 2016. godini je izdato 26.395, u 2017. 36.365, a u 2018. godini čak 53.761 dozvola za boravak. Zvanični podaci za 2019. godinu još nisu dostupni. U periodu 2014. – 2018. godina, prema podacima iz Anketa o radnoj snazi za BiH, broj radne snage je smanjen za 113.000. Podaci entitetskih PIO zavoda za period januar 2014. – decembar 2019, dakle za šest godina pokazuju neto povećanje broja penzionera za 63.000. Za pet godina broj upisanih studenata je pao sa 109.259 na 87.548. U srednjim školama, u školskoj 2014/15 godini bilo 143.881 učenika, a u školskoj 2018/19 117.764. U istom periodu u osnovnim školama broj učenika je smanjen sa 296.819 na 279.514.

Svi ovi podaci ukazuju na to da je Bosna i Hercegovina u slobodnom padu i da građani svoju perspektivu vide van granica. Stanje u nekim zemljama je takvo da im za održavanje njihovog ekonomskog stanja i starenja populacije, treba mlade radne snage koja će nastaviti razvijanje njihove ekonomije. Mi kao država time imamo tri vrste gubitka i troška. Imamo trošak ulaganje društva u obrazovanje jedne osobe, koja na kraju besplatno ode van države. Drugi trošak je izgubljeni poreski prihod, jer osoba koja ode iz države, na kraju ne troši novac, a time država ne može prikupiti PDV i akcize, ali i nema uplaćene doprinose i porez na dohodak od te osobe, ukoliko je radila. Treći gubitak je taj da će te osobe sada kreirati nove vrijednosti i otvarati firme u drugim zemljama, a ne u Bosni i Hercegovini. Šta ako smo izgubili nekog genijalca koji će nešto inovirati i patentirati ili poduzetnika, koji će otvoriti neku fabriku?

Da bi zaustavili slobodni pad, trebamo se pogledati i priznati da problem postoji i da nas se svih tiče, kako onih na budžetu, tako i onih koji rade da bi ovi na budžetu imali plate i penzije. Ekonomski populizam nas je skupo koštao i treba biti zamjenjen stručnim i progresivnim intervencionizmom, koji će vratiti nadu u bolje sutra i potaknuti optimizam. Nije sve izgubljeno, jer u konačnici našim mladima su vrata države uvijek otvorena, koji mogu sa usvojenim znanjima izgraditi ekonomiju koja će biti zasnovana na znanju i novim tehnologijama.

Do nas je hoćemo li bježati od problema i praviti se da se ništa ne dešava, ili priznati da problem postoji i krenuti da ga rješavamo.

Izvor: Al Jazeera

[jasmin10]

Uvedeno je oporezivanje toplog obroka i regresa nakon određenog novčanog nivoa, pod opravdanjem da se poslodavci natjeraju da povećaju plate radnika, ali i da će se smanjiti ubrzo doprinosi. Činjenica je da značajan broj poslodavaca isplaćivao niže plate, na koje su radnici prijavljeni, a ostatak kroz topli obrok, regres, dnevnice i putne naloge, sve ono što je ustvari bilo neoporezivo. Razlog je jednostavan, visoka poreska opterećenja. Na svakih neto deset KM koje poslodavac isplati radniku, potrebno je uplatiti još sedam KM državi. Doprinosi na kraju nisu smanjeni.

Umjesto da država smanji poreska opterećenja, stvarajući na taj način prirodnu sredinu gdje će poslodavci sami povećavati plate radnika, jer imaju manja opterećenja, desilo se da je standard radnika pogoršan. Neki su govorili da je to „kao prebacivanje novca iz jednog džepa u drugi“ i da će imati „neutralni efekt“. Kroz to prebacivanje novca „iz džepa u džep“, radnicima je dio novca nestajao u zraku, jer je značajan dio poslodavaca smanjio isplate kroz regrese i topli obrok, ali nije povećao plate radnika.

Nada i pozitivna očekivanja u bolje sutra su nestajala svakim danom.

A onda je na red došlo povećanje putarina na gorivo početkom 2018. godine, u javnosti poznato kao povećanje akciza, uz veliko protivljenje javnosti. Uvedene akcize su imale efekt kao da je stopa PDV-a povećana 1 posto, nakon dvije godine nije pokrenuta cestogradnja, a podignuti inostrani krediti za cestogradnju. Došlo je do rasta cijena goriva, a u konačnici troškova života.

Nada u bolje sutra je u konačnici uništena. Barem u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme, poslovne prilike za naše radnike se otvaraju u Njemačkoj i Sloveniji. Trend iseljavanja, ne samo radnika, već cijelih porodica ide uzlaznom putanjom. Poslodavci, koliko su bili u prilici, povećali su plate radnika, ali to nije bilo dovoljno. Inače, na dva načina može doći do povećanja plata radnika. Jedan je upravo taj, gdje poslodavci u skladu sa svojim mogućnostima povećavanju plate radnika, a drugi način je kroz niža poreska opterećenja, gdje smanjenje doprinosa i poreza ide u većoj mjeri na povećanje neto plate radnika, a u manjoj mjeri kao rasterećenje cijene rada poslodavca. Ova druga mjera je izostala.

Do 2016. godine, prema podacima Eurostata, godišnje se izdavalo do 20.000 dozvola za boravak u zemljama EU za naše građane. U 2016. godini je izdato 26.395, u 2017. 36.365, a u 2018. godini čak 53.761 dozvola za boravak. Zvanični podaci za 2019. godinu još nisu dostupni. U periodu 2014. – 2018. godina, prema podacima iz Anketa o radnoj snazi za BiH, broj radne snage je smanjen za 113.000. Podaci entitetskih PIO zavoda za period januar 2014. – decembar 2019, dakle za šest godina pokazuju neto povećanje broja penzionera za 63.000. Za pet godina broj upisanih studenata je pao sa 109.259 na 87.548. U srednjim školama, u školskoj 2014/15 godini bilo 143.881 učenika, a u školskoj 2018/19 117.764. U istom periodu u osnovnim školama broj učenika je smanjen sa 296.819 na 279.514.

Svi ovi podaci ukazuju na to da je Bosna i Hercegovina u slobodnom padu i da građani svoju perspektivu vide van granica. Stanje u nekim zemljama je takvo da im za održavanje njihovog ekonomskog stanja i starenja populacije, treba mlade radne snage koja će nastaviti razvijanje njihove ekonomije. Mi kao država time imamo tri vrste gubitka i troška. Imamo trošak ulaganje društva u obrazovanje jedne osobe, koja na kraju besplatno ode van države. Drugi trošak je izgubljeni poreski prihod, jer osoba koja ode iz države, na kraju ne troši novac, a time država ne može prikupiti PDV i akcize, ali i nema uplaćene doprinose i porez na dohodak od te osobe, ukoliko je radila. Treći gubitak je taj da će te osobe sada kreirati nove vrijednosti i otvarati firme u drugim zemljama, a ne u Bosni i Hercegovini. Šta ako smo izgubili nekog genijalca koji će nešto inovirati i patentirati ili poduzetnika, koji će otvoriti neku fabriku?

Da bi zaustavili slobodni pad, trebamo se pogledati i priznati da problem postoji i da nas se svih tiče, kako onih na budžetu, tako i onih koji rade da bi ovi na budžetu imali plate i penzije. Ekonomski populizam nas je skupo koštao i treba biti zamjenjen stručnim i progresivnim intervencionizmom, koji će vratiti nadu u bolje sutra i potaknuti optimizam. Nije sve izgubljeno, jer u konačnici našim mladima su vrata države uvijek otvorena, koji mogu sa usvojenim znanjima izgraditi ekonomiju koja će biti zasnovana na znanju i novim tehnologijama.

Do nas je hoćemo li bježati od problema i praviti se da se ništa ne dešava, ili priznati da problem postoji i krenuti da ga rješavamo.

Izvor: Al Jazeera

[Fantasista]

Poslodavci kažu nema njih nigdje ako daju veće plate i oderu ih sa porezima ali zato vozaju auta od 200k i djeca im studiraju u Beču i Londonu. Komedija brate.

[ASD]

Poslodavci kažu nema njih nigdje ako daju veće plate i oderu ih sa porezima ali zato vozaju auta od 200k i djeca im studiraju u Beču i Londonu. Komedija brate.

Kod nas poslodavci skoro da i ne postoje. Postoje Alijini ratni i privredni profiteri.
To je suština problema.

[Epidaurus]

https://dnvijesti.online/nema-vise-bjez ... 00-maraka/

Kad ponestane robova ovo uopšte neće bit članci satiričnog karaktera.

Onda nek vrate sve državljane sa BH pasošem.

Mogu me samo u mezarje vratit.

[Kristijan]

Zašto ne bi bilo tačno?

Zato što sam to pročitao na jednom drugom forumu, a nisam ispratio zvanične podatke, pa reko da ne "lupim".

E stvarno da još čujem u demokratskom društvu da neko i nekome zabranjuje odlazak iz zemlje.

[ASD]

Pa doduše, odličnim su se pokazali u čuvanju granice od migranata. Nijedan nije ušao.

[UnitedWA]

Situacija u Bihaću je blago rečeno katastrofa. Igrom slučaja bliski prijatelji su još uvijek tu, ali usudim se reći 70% šireg društva je otišlo vani, ili su jednom nogom vani. Nije čak ni problem odlazak, i prije su ljudi odlazili pa se vraćali/dolazili 2-3 puta godišnje, familija ostajala ovdje. Sad kad se ode, odlazi se zauvijek sa komplet porodicom i logično bez ikakve želje da se vrate ikad.
Na USK se u 2019. rodilo 1568 djece, a 2018. oko 1680, te 2017. oko 1770. Znači u prosjeku godišnje broj poroda pada za oko 8-10%. Prije je sam Cazin imao toliko poroda.

[Heller]

Situacija u Bihaću je blago rečeno katastrofa. Igrom slučaja bliski prijatelji su još uvijek tu, ali usudim se reći 70% šireg društva je otišlo vani, ili su jednom nogom vani. Nije čak ni problem odlazak, i prije su ljudi odlazili pa se vraćali/dolazili 2-3 puta godišnje, familija ostajala ovdje. Sad kad se ode, odlazi se zauvijek sa komplet porodicom i logično bez ikakve želje da se vrate ikad.
Na USK se u 2019. rodilo 1568 djece, a 2018. oko 1680, te 2017. oko 1770. Znači u prosjeku godišnje broj poroda pada za oko 8-10%. Prije je sam Cazin imao toliko poroda.

Jesi brate iz Cazina?

[UnitedWA]

Situacija u Bihaću je blago rečeno katastrofa. Igrom slučaja bliski prijatelji su još uvijek tu, ali usudim se reći 70% šireg društva je otišlo vani, ili su jednom nogom vani. Nije čak ni problem odlazak, i prije su ljudi odlazili pa se vraćali/dolazili 2-3 puta godišnje, familija ostajala ovdje. Sad kad se ode, odlazi se zauvijek sa komplet porodicom i logično bez ikakve želje da se vrate ikad.
Na USK se u 2019. rodilo 1568 djece, a 2018. oko 1680, te 2017. oko 1770. Znači u prosjeku godišnje broj poroda pada za oko 8-10%. Prije je sam Cazin imao toliko poroda.

Jesi brate iz Cazina?

Nisam, iz Bihaća sam. Ali pretpostavljam da poznaješ Rošića, brata metalca iz Cazina

[Heller]

Situacija u Bihaću je blago rečeno katastrofa. Igrom slučaja bliski prijatelji su još uvijek tu, ali usudim se reći 70% šireg društva je otišlo vani, ili su jednom nogom vani. Nije čak ni problem odlazak, i prije su ljudi odlazili pa se vraćali/dolazili 2-3 puta godišnje, familija ostajala ovdje. Sad kad se ode, odlazi se zauvijek sa komplet porodicom i logično bez ikakve želje da se vrate ikad.
Na USK se u 2019. rodilo 1568 djece, a 2018. oko 1680, te 2017. oko 1770. Znači u prosjeku godišnje broj poroda pada za oko 8-10%. Prije je sam Cazin imao toliko poroda.

Jesi brate iz Cazina?

Nisam, iz Bihaća sam. Ali pretpostavljam da poznaješ Rošića, brata metalca iz Cazina

Znam dosta metalaca i metalki iz Krajine.

[ASD]

Mati moja posto sam metalac
Iako sam Srbin pravoslavac

[Kristijan]

Objektivno najveće padove već par godina bilježi USK. Približava mu se i TK.
Što se RS-a tiče najkritičnije je u onom dijelu Foča,Kalinovik, Rogatica, Višegrad, Šekovići.

[VolimTz]

Šteta Kalinovika, same ljudske gromade se tamo rađaju.

[Heller]

Šteta Kalinovika, same ljudske gromade se tamo rađaju.

Spali sa 14.000 53 na 2.000 2013

[Kristijan]

Šteta Kalinovika, same ljudske gromade se tamo rađaju.

Eto u ostatku se rađaju sve sami laureati za oskara .
Ne znam da li znaš, da je procentualno najveći broj akademskih građana iz BiH upravo iz Kalinovika..

Bez obzira na lične animozitete, tužno je da se veliki dio tzv. manjih mjesta praktično gasi. I u RS i u FBiH.

[ASD]

Šteta Kalinovika, same ljudske gromade se tamo rađaju.

Spali sa 14.000 53 na 2.000 2013

Privredu te opštine je držao vojni logor u bivšoj državi.
Gašenjem toga se ugasila i opština.