FC Barcelona (Gefufna i prijatelji :kava)

[Mokes]

Zato jer imamo bolje igrace i puuuuuuno bolju timsku igru

[Donnie Darko]

Od 91. imate neki 50 bolju penal razliku od nas. Odnosno, dosuđeni za vas i protiv vas penali. Od tada ste na većem nivou od nas. Što li?

Od dolaska Guardiole do danas, za Barcelonu je suđeno 64 penala, a za Real 67. Protiv Barcelone je suđeno 26, protiv Reala 28. Kada primjenimo kompleksne matematičke proračune, dolazimo do podatka da Real ima za 1 bolju penal razliku u tom periodu od Barcelone. Isto tako, ako primjenimo zdrav razum, dolazimo do podatka da je Barcelona u tom istom periodu apsolutno nadmoćna u odnosu za Real, što manje više dokazuje da podaci o broju penala nisu relevantni, ni najmanje, u suprotnom bi Real imao 5 titula u tom periodu, a ne Barca.

Ali moram reći da je fascinantan broj penala koje je Barcelona promašila u tom periodu, 15 komada. Impresivno.

A odgovor na tvoje pitanje je u biti vrlo jednostavan. Barcelona je na većem nivou zato što je bolja.

[barca_87]

[youtube][/youtube]
magija

[barca_87]

Nedavno je Gerard Piqué dao intervju za španjolski 'Papel', a ovo je prvi dio tog intervjua.

"Moje objave na Twitteru? Za mene je sve igra. Želim se zabaviti, nasmijati... Ali neki ljudi su to shvatili previše ozbiljno, kao da je pitanje života i smrti. Jednostavno se šalim, a ponašaju se kao da sam ubio nekoga. Puno godina radim ovaj posao, svaki put znam kakve će biti posljedice onoga što napravim. Recimo, od augusta do decembra, kada smo igrali manje utakmica, namjerno sam pravio skandale. Poslije sam stao. Nemam namjeru promijeniti se, jednostavno, ja uživam ovako."

"Nikada nisam razmišljao da li da se uvalim u nevolju ili ne. Jako sam impulzivan, idem do kraja i prelazim granice. Izgleda kako se svi moramo ponašati onako kako to želi društvo. Nekada mi se sviđa preći granice prihvatljivog ponašanja. Radim ono što osjećam u tom trenutku i meni se sviđa tako, sretan sam."

"Ne smatram se posebnim, u svlačionici sam samo još jedan igrač. Istina je da van terena volim stvari koje, obično, drugi ne vole u svijetu fudbala. Da li se i u našoj svlačionici priča samo o ženama i autima? Ne, možda je u drugima tako, u našoj svlačionici se priča o svemu (smijeh). Ekonomiji, društvu, politici... Sa Mascheranom pričam o politici i poslu. Ali, on je tipični igrač koji, kada čuje da pričamo o ekonomiji, ustane i ode. Ali to mi se dešava i van nogometa, imam prijatelje koji vole pričati o tome, i one koji ne vole."

"Nikada nisam blokirao nekoga na Twitteru, to je ružno. Ne samo da ne dijeliš mišljenje s tim osobama, nego tako odbijaš i da poslušaš drugu stranu. Razumijem da postoje ljudi koji se ne slažu sa mnom, to je dio života. Kada su svi na tvojoj strani... nešto tu ne štima."

"Ne razumijem zašto narodu smeta to što ne volim Madrid. Iako to ne kažu svi javno, postoje mnogi od nas koji, za naše dobro, žele da protivniku ide loše. Rivalstvo je takvo: ne može oboma ići dobro. To je logično. U ovoj državi se prodaje ono 'želim da Madridu ide dobro' ili 'želim da Atleticu ide dobro'. Mir i ljubav, sve je jako lijepo. Međutim, mene to ne zanima. Lažna ljubaznost nas neće nigdje dovesti. Ne osjećam to tako i neću to reći. Meni se sviđa da strastveno volim klub, i kako postoji rivalstvo, želim da njima ide loše. To je sport."

"Iskreno, nekada me zabole te pretjerane reakcije na moje izjave koje su totalno logične. Kao što sam rekao, znam kakve će biti posljedice onoga što radim, ali nekada ne znam koliko daleko će to tačno ići. Na primjer, kada sam na proslavi spomenuo Kevina Roldana, znao sam da će biti velikih reakcija na to, ali ne u tolikoj mjeri da to može utjecati na reprezentaciju."

"Da li sam siguran da su mi zbog toga zviždali na Bernabeuu? Da. Sigurno je to problem, jer su počeli iznenada, prije se nije dešavalo. Stvorila se atmosfera koja nije dobra za tim. Svaki put kada me Del Bosque pozove da razgovaramo... poznajem ga, znam da pati. I ne sviđa mi se to jer ga jako cijenim. Da sam znao da će se to dogoditi, zbog njega to ne bih rekao."

"Rekao sam da želim biti predsjednik Barcelone? Imam još mnogo godina igre ispred sebe. Želim uživati i igrati što duže u ovom klubu koji je moj dom. Poslije ćemo vidjeti."





2. dio Piquéovog intervjua za španjolski 'Papel'.

Novinar: "Šta te motiviše?"
Piqué: "Treniranje i igranje nije ono što mi je zanimljivo, nego natjecanje. Što je teža utakmica, više se zabavljam. Kada pobijedimo 6-0 ili 7-0, i protivnik se samo brani, ja ne uživam. Meni treba da nas napadaju, da pokušam riješiti problem. Volim kada se mučimo i pobijedimo na kraju, to me motiviše. Tih dana dođem u svlačionicu i mislim 'čovječe, danas smo bili baš dobri!'.

Novinar: "Takvi dani su rijetki u Barceloni..."
Piqué: "Tačno, ovdje su rijetki takvi izazovi. Nekada pomislim kako bih volio igrati u ekipi gdje nas puno napadaju. Ali, ova generacija ima veliki izazov, a to je da nastavi pobjeđivati. I to je najteže. Svaki put kada pobijediš, teže je ponovo pobijediti. To je dokazano."

Novinar: "Hajde, još ću ti postaviti pitanje o Shakiri i Messiju kako se ne bi osjećao čudno, i onda završavamo."
Piqué: "Da, dvije teme o kojima me nikad ništa ne pitaju (smijeh)..."

Novinar: "Spomenuo si porodicu kao stabilizirajući faktor, je li tako?"
Piqué: "Da. Na početku mi je bilo čudno da je druga strana poznatija od mene. Međutim, mi se dobro razumijemo i sretni smo kada onaj drugi uspije. Partner ti uvijek treba biti idol, i ona to meni jeste, jer ta osoba ti da sve. Živimo mirno, ne možemo otići u centar gdje je gužva, ali možemo u kino, u kupovinu... Za našu djecu je najbolje da smo običan par i oni nas tako i vide. Znaš li šta me je šokiralo kada su djeca u pitanju?"
Novinar: "To kako se brzo kreću kada trebaju napraviti neki problem?"
Piqué: "Također. Pored toga, nevjerovatno je to koliko 'prate' igrače i koliki su im oni primjer. Moj sin uvijek navlači čarape preko koljena i sad želi dresove samo dugih rukava, jer njegov otac igra tako. To su stvari za koje mislite da ih djeca uopšte ne vide. Nedavno sam ga vidio kako pljuje, i kada sam zagalamio na njega i pitao ga šta to radi, rekao mi je 'ali, to radi Leo (Messi)'. I ostavio me je bez riječi. Uvijek su mi govorili da moram biti primjer djeci, ali dok ne dobiješ svoju djecu, ne shvataš koliko je to ozbiljno."

Novinar: "Gle, već si sam spomenuo Messija."
Piqué: "Na kraju je nemoguće preskočiti to. Onda kada misliš da više ništa novo ne može pokazati, on to uradi. Ono što se najviše izdvaja kod Lea u posljednje vrijeme, jeste solidarnost. To je teško za nekoga poput njega, ali način na koji je prihvatio, 'prigrlio' Luisa i Neymara, zaista je nevjerovatan."

Novinar: "Završili smo. Hoćeš li upasti u neku novu nevolju nakon ovog intervjua?"
Piqué: "Ne, sada sam fokusiran na osvajanje nove trostruke krune."

[barca_87]

Hrvatski reprezentativac, Ivan Rakitić, je dao intervju za katalonski 'Sport' u kojem je govorio o raznim temama, a ovo je prvi dio tog intervjua.
Novinar: "Rođen si u Švicarskoj, ali igraš za Hrvatsku, možeš li nam to objasniti?"
Rakitić: "Rođen sam u Švicarskoj ali moje srce je uvijek bilo u Hrvatskoj i to je razlog zašto sam odlučio nastupati za Hrvatsku. Igrao sam za mlađe selekcije Švicarske, ali onda je uslijedio poziv iz Hrvatske i bez mnogo razmišljanja sam prihvatio. Naravno, iznimno cijenim Švicarsku i sve što su učinili za mene, ko zna, možda ne bih bio ovdje gdje sam sad da su stvari bile drugačije."

Novinar: "Kada si ostvario prvi kontakt sa Barçom?"
Rakitić: "Moram priznati da sam navijač Barçe još od malih nogu, između ostalog, ovdje je igrao i moj idol iz djetinjstva, Robert Prosinečki. Istina, prethodno je igrao u Real Madridu, ali na sreću pa sam ga počeo pratiti tek kada je prešao u redove Barcelone (smijeh)."

Novinar: "Gdje planiraš živjeti nakon što završiš karijeru?"
Rakitić: "Sevilla je grad u kojem sam doživio nevjerovatne trenutke, osim fudbala, tu sam upoznao suprugu i dobio predivnu kćerkicu, tako da me za taj grad vežu nevjerovatne uspomene. Ukoliko bi me sad pitali gdje bih želio živjeti do kraja života, rekao bih vam da je to Sevilla, ali stvari se vrlo brzo mogu promijeniti i ne mogu reći da nisam sretan ovdje u Barceloni."

Novinar: "Šta misliš globalno o fudbalu, o Barceloni i kako supruga podnosi to što si češće na treningu nego kod kuće?"
Rakitić: "Obično ljudi misle da je u fudbalu važno samo kako se ponašate na terenu i u većini slučajeva to jeste istina, ali postoje klubovi koji pored vaših fudbalskih kvaliteta, gledaju i druge stvari, kao naprimjer Barcelona. Fudbal nije kao svaki drugi posao kojeg radite osam sati dnevno i nakon toga idete kući, ne, za mene je fudbal 24 sata uživanja i pričanja o tome i samo o tome. Prošle sezone smo igrali odlično u svim takmičenjima i nakon osvojene Lige prvaka sam samo razmišljao šta ću raditi naredna 2-3 mjeseca, srećom pa sam se uspio oženiti iako sam i na svom medenom mjesecu razmišljao o tome kad ću se vratiti na teren (smijeh). Ne, ozbiljno, igranje u Barceloni je nešto nevjerovatno i moram uživati u svakom trenutku kojeg provedem u ovom klubu."

Novinar: "Kako podnosiš pritisak i očekivanja navijača kad si sad u klubu kakav je Barça?"
Rakitić: "Kao što sam već rekao, prošle sezone smo osvojili sve ali je bilo trenutaka kada smo se mučili, posebno u prvom dijelu sezone. Dosta ljudi utakmicu protiv Real Sociedada smatra tačkom koja je promijenila tok naše sezone, možda i jeste istina, ali mi nikad nismo sumnjali u svoje mogućnosti. Znali smo da će sezona biti teška i da ljudi od nas očekuju vrhunske rezultate, ali mi uvijek igramo isto. Sjećam se da smo prošle sezone dobili Granadu s 6-0 da li u petoj ili šestoj utakmici sezone, ne sjećam se, i svi su bili zadovoljni s tom utakmicom, dok smo utakmicu protiv Villarreala dobili s 1-0 pogotkom na samom kraju utakmice i ljudi su odmah počeli upućivati kritike. Ono što želim reći jeste da je Barça ogroman klub od kojeg se očekuju rezultati, ali ono što većina ljudi ne vidi jeste da mnogo igrači, pa i ja sam, ostaju i nakon treninga sat-dva kako bi dodatno trenirali. Sad znam da moram raditi dvostruko više nego što je to bio slučaj u Njemačkoj ili Sevilli."

Novinar: "Da li si jedan od onih koji vole rotacije ili ipak ne?"
Rakitić: "Iskreno, niti jedan igrač ne voli sjediti na klupi pa tako ni ja. Ali, svi znamo da nismo roboti i da ne možemo igrati sve utakmice u sezoni i trener je taj koji odlučuje ko će i kad igrati, moramo to poštovati."

Novinar: "Da li ti je ispočetka bilo malo čudno što više nisi kapiten momčadi?"
Rakitić: "Istina, bilo mi je malo čudno obući dres a ne staviti kapitensku traku na ruku, ali sam onda sam sebi rekao 'Ivane, okreni se oko sebe i shvati gdje se nalaziš, igraš sa najboljim igračima na svijetu', tako da je sve stvar navike. Ali, nisam toliko zabrinut oko toga, postoje igrači koji su u ovom klubu proveli svoje djetinjstvo i igrači koji su tu došli prije mene, tako da se ne zamaram uopće s tim. Nisam jedan od igrača koji će govoriti 'Pogledaj, potpisao sam ugovor sa Barçom', ne, ukoliko sam već potpisao ugovor onda dajem svoj maksimum da navijači, treneri i suigrači budu zadovoljni sa mnom."

Novinar: "Tvoj stil igre je malo drugačiji od ostalih igrača u Barçi, kako si se prilagodio?"
Rakitić: "Moj stil igre se možda razlikuje od ostalih igrača Barcelone, bar ovih što igraju u sredini, ali svi veznjaci imaju isti cilj, što prije dobiti loptu, potražiti prazan prostor i proslijediti loptu dalje, tako da ne mislim da sam toliko drugačiji (smijeh). Ja znam da ne mogu biti Xavi ili Iniesta jer su oni nivo iznad ostalih, ali ni ne želim biti, želim biti Ivan Rakitić i to je sve. Ukoliko mogu unaprijediti igru tima, odlično."

Novinar: "Šta misliš o MSN-u i da li je istina da radite za njih?"
Rakitić: "Mislim da je svima jasno da su oni najbolji napadači na svijetu, možda i najbolji trio koji je ikad igrao i drago nam je što ih imamo u timu, olakšavaju svima posao. Da, nije tajna da svi radimo za njih, da radimo na tome da što prije njima predamo loptu jer oni imaju potpunu slobodu na terenu upravo zbog toga što su vanserijski igrači. Ali, i oni su svjesni da iza sebe imaju vrhunske igrače i zato igraju tako slobodno, iako često nemaju obaveze da nam pomažu u odbrani, obično to rade jer svi imamo iste ciljeve u ovom timu. Nije mi bitno da li ću postići pogodak ili ne, ne vjerujem ni da je Andresu, Busquetsu, niti ostalima, jer znamo šta je naša uloga u timu. Na kraju krajeva, ja ne znam žonglirati s loptom kao što to Neymar radi, niti imam ono što Leo ima, zapravo to niko nema osim njega (smijeh), niti sam toliko snažan kao Suarez, ali ja možda imam nešto što oni nemaju."

Novinar: "Kakvi su vam ciljevi za ovu sezonu i da li vam je sad Liga prvaka prioritet?"
Rakitić: "Naravno da želimo ponoviti prošlu sezonu i ostvariti postavljene ciljeve, ali trenutno idemo iz utakmice u utakmicu. Ne želimo gledati previše unaprijed i razmišljati o tome, znamo šta želimo i dat ćemo sve od sebe da to napravimo. Bilo bi lijepo kada bismo osvojili ponovo Ligu prvaka, ali ne zbog toga što niko do sada nije uspio dva puta u nizu osvojiti tu titulu, nego jer nam je to cilj i jer odlično igramo. Nije potrebna nikakva motivacija kada je Liga prvaka u pitanju, ali mislim da niti jedan tim na početku sezone ne želi osvojiti samo Ligu prvaka, jer to nije primarni cilj, to je elitno takmičenje koje se može izgubiti ukoliko nemate dovoljno sreće. Primarni cilj je oduvijek bilo domaće prvenstvo, a nakon toga ostala dodatna takmičenja. Jer, domaće prvenstvo je takmičenje u kojem igrate cijelu godinu, iz sedmice u sedmicu, naporno se trudite da bi bili bolji od ostalih 19 ekipa, dok Ligu prvaka nismo igrali prethodna tri mjeseca. Prvo svima želite dokazati da ste najbolji u Španiji, zatim u Evropi, a nakon toga i na svijetu, međutim idemo korak po korak."

Novinar: "Za kraj, reci nam kako si se osjećao nakon osvojene Lige prvaka prošle sezone?"
Rakitić: "Mislim da je to bio vrhunac moje karijere, osvojiti Ligu prvaka te pritom postići pogodak je ostvarenje snova. Da, taj pogodak je moj najvažniji u cijeloj karijeri i trenutak kada sam postigao pogodak je veoma teško objasniti. Pomiješaju vam se emocije, svjesni ste šta se učinili, ali opet niste, počnete razmišljati o raznim stvarima dok gledate kako vam suigrači prilaze i grle vas, nevjerovatan trenutak. Nakon vrištanja i skakanja na terenu, slikanja sa trofejom, uzeo sam svoju kćerkicu i stavio je na krilo i samo uživao u tom trenutku. Definitivno najsretniji trenutak u mom životu."

[barca_87]

Sećam se dana kada je debitovao, Aleksis se tresao, imao je strah. Na terenu je bio stidljiv, igrao je previše jednostavno. Na treningu u suprotnom moglo se videti kako dribla 3, 4 osobe i išao bi ka golu kao da to nije bilo ništa teško... Jednog dana nakon treninga, pustio sam ga da me otprati do kuće. Imao je Smart i u autu mi je govorio o svojim snovima, jedan je bio taj da ima brze i luksuzne automobile. Rekao sam mu: "Aleksis, ti ćeš za 3 godine moći sebi da priuštiš 10 Lamburdžinija, sve je u tvojoj glavi. Misli da radiš na terenu ono što radiš na treningu i videćeš da ćeš uskoro biti najbolji." Nakon tih reči, u njegovoj glavi se prelomilo nešto, od tada se nije zaustavio. 2011. je bio prodat Barseloni i na kratko vreme je nestao, više nisam imao vesti o njemu. Sve do dana pre mog rođendana, kada me je pozvala jedna prodavnica automobila i rekla da mogu otići da podignem svoj auto. Ostao sam kao idiot, zbunjen jer nisam naručio nijedan automobil. Dan posle mi je stigao sms od Aleksisa u kome je pisalo: "Kapetane, srećan rođendan, kao poklon dobićeš od mene automobil koji budes hteo, želim da ti se izvinim što se nisam javljao dugo, ali stigao sam da igram u jednom od najjačih timova na svijetu, zasluge su pre svega tvoje. Prihvati moj poklon." Naravno da nisam prihvatio i napisao sam mu: "Misli da igraš i da postaneš najbolji, poklon si mi već uručio tako što si me nazvao i čestitao mi rođendan. "Ovog leta idem da ga posetim u Čileu, pozvao me je kod sebe kući. Dobri smo prijatelji, čujemo se redovno, uvek me pita za savete kako i šta da radi kako bi napredovao. Stvarno je sjajan momak-
Antonio Di Natale

bas ,njegov problem i u barci je bio psihicke prirode ,momak stvarno je predobar igrac i predobar covjek ali je previse bio ocaran barcom i noge su mu na terenu bile teske. bio je u igri uvijek ukocen .
takav dribler koji nije za vrijeme provedeno u barci predriblao 5 igraca 1 na 1 ,imao je bas neku blokadu koje se nije mogao otarasiti.

[anonymousHD]

Da vas sudije nisu gurali od prvog kola, sad bi se borili za kvalifikacije za LP.
Mali klub i dalje.

[Lillard]

Samo sam ga cekao

Stima se najboljima, normala.

[messilla]

Jbt pa nisu uopće zahvalni što smo im zadržali nade za drugo mjesto.

[let3]

Da vas sudije nisu gurali od prvog kola, sad bi se borili za kvalifikacije za LP.
Mali klub i dalje.

Normalno, vazda bili i ostali

Ali tebi je Barca razjebala i uništila mladost, svih ovih godina. Priznaj i sam slobodno
Valjalo je to sve izdržati.

[anonymousHD]

[anonymousHD]

Live via Periscope

[Lillard]

U najmanju ruku ko da su dobili u finalu LP, a ne nebitnoj utakmici.

Rekao bi drug anonimus, kompleksi

[anonymousHD]

Pre utakmice El Clasico je još jedna titula, a posle utakmice igrači RM slave kao da su osvojili titulu.
Mene stid, mogu mislit kako je tek tebi.



Prvi put ove sezone, ni sudije vam nisu pomogle, nije da nisu pokušale, malo crveni, malo poništen gol, ali džaba kad dođe tata i opet vas ušuti.

[messilla]

Ušutio nas, nije više 10 bodova, sad je 7. Posro nas je za sva vremena.

[anonymousHD]

Posrani ste vi već 100 godina, živite u seni najvećeg kluba svih vremena, ali doće i vaše vreme, kad budete imali svoju ligu.

[messilla]

Bole nas još uvijek Di Stefanove titule.

[let3]

+ 8 zbog međusobnog duela i gol razlike

Ali veliki sevap im je pustiti da pobjede Barcu Anonimus je konacno sretan čovjek

[Lillard]

Kakav kmečavac

[anonymousHD]

Sevap im pustit, hahaha, kakav je ono omer u pobedama?
Hajde Lillard, idi na svoj forum, tj. RMB. Špijuniraj.