Moderatori/ce: TaRgEt_,Aerials
dje ti je budjet za novi stadion jeboti obitelj..da ti nije chinaglia dao pozajmicuSkver je napisao/la:Yebote obitelj i budet ja djaba ovdje opisivao izgled novog stadiona....ti nistasolinas je napisao/la:Nemoj me sada ponizavat na forumu.za tusanj sam prvi javio ovdje
Davno reko odstupa se öd projekta.
Nisi fer.
Suti rekla je sledeci put ja na cestu ti na gradinu jebla nas Sloboda.hahaha
Njeg cu uvest na utakmicu i trening ako bude fin i kad popravi ocjene u skoli.solinas je napisao/la:dje ti je budjet za novi stadion jeboti obitelj..da ti nije chinaglia dao pozajmicuSkver je napisao/la:Yebote obitelj i budet ja djaba ovdje opisivao izgled novog stadiona....ti nistasolinas je napisao/la:Nemoj me sada ponizavat na forumu.za tusanj sam prvi javio ovdje
Davno reko odstupa se öd projekta.
Nisi fer.
Suti rekla je sledeci put ja na cestu ti na gradinu jebla nas Sloboda.hahaha
prva pametna vecerasChinaglia je napisao/la:ja ipak mislim da nam uopšte ne trebaju tribine
gledat' ćemo sa istoka, iza ograde, taman svi možemo stati, tolika nam posjeta
red je bio, već sam se preznojiosolinas je napisao/la:prva pametna vecerasChinaglia je napisao/la:ja ipak mislim da nam uopšte ne trebaju tribine
gledat' ćemo sa istoka, iza ograde, taman svi možemo stati, tolika nam posjeta
kao i sto je sve bilo do sada..haman da ce tako biti,sramota da nema zainteresovanih da investiraju barem sjever da se zavrsi,a toliko firmi i kurca..tuzlak1987 je napisao/la:Tribine ce se napraviti samo tako ako se Azmir iznervira, vidi sve nehljebari i napravi ih
Moje iskreno saucesce familiji Hodzic.sloboda72 je napisao/la:Odlazak velike modre legende: Hadžija, hvala za sve!
-+
Svojem bi vrataru rekao „ne boj se“, sjurio bi se prema suparničkom napadaču, elegantno i gotovo bez dodira mu zgrabio loptu prije nego bi ovaj uopće i shvatio da je ostao bez nje... I pritom bi elegantno s loptom pobjegao na suparničku polovicu. Tako je igrao Ismet Hadžić, naš dragi, popularni „Hadžija“, nezaboravna maksimirska četvorka... Nažalost, u utorak, 14. srpnja, zauvijek nas je napustio... Ismet Hadžić nakon kratke je i teške bolesti preminuo u svom domu u Zagrebu, točno tjedan dana nakon 61. rođendana
Dio je jedne od ponajbojih maksimirskih generacija, tutnjio je u onoj slavnoj 1982. godini, bio je dio maestralnoga plavog proljeća kad je Dinamo furioznom igrom dojurio do naslova prvaka. Jesenski je dio propustio, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora nezaboravnoga proljeća. Štoviše, u mnogim je utakmicama imao i status najboljega igrača.
Rođen je 7. srpnja 1954. godine u Tuzli i jedan je od najboljih igrača i povijesti tuzlanske Slobode, nekad popularnoga prvoligaša bivše države. Obdje je najčešće igrao desnoga beka, a dolaskom u Maksimir uskočio je na mjesto stopera, zadnjega veznog, a kao svestran igrač po potrebi je „krpao“ i ostale pozicije. U Dinamo je došao iz Slobode uoči proljetnoga dijela natjecanja sezone 1979/'80. Prethodnoga je ljeta s jugoslavenskom reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Splitu.
„Kad igra naš Hadžija, dinamovci – i oni na igraištu, i oni na tribini – mogu mirno kovati optimističke snove“, stajalo je u komentaru njegovih nastupa.
A, kako je u svoje igračko doba razmišljao sam Hadžić?
„Zatvaram prilaze golu, štitim leđa Zajecu kad krene naprijed. Povremeni izleti isu ni meni zabranjeni. Netko je negdje izvrsno napisao: mirnoća i hladnokrvnost uvjetovani su apsolutnom spremnošću. Ukoliko nije neskromno, smatram da mi ne manjka ni tehnike ni snage. Zato ide lako.“
Za Slobodu je odigrao 350 utakmica, za Dinamo je od 1980. do 1985. nastupio 302 puta od čega 145 u službenim dvobojima. U prvenstvu je upisao 122 nastupa, u Kupu 18, a pet je dodao u europskim dvobojima. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. godine kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983. Po odlasku je iz Maksimira igrao mali nogomet u SAD. Za jugoslavensku je reprezentaciju upisao pet nastupa...
Po završetku igračke karijere nailazio na brojna životna iskušenja, uspješno prebordio sve nedaće i napokon pronašao mir u svom Dinamu. Bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnira, predstabljao sponu između starijih i mlađih, stalno aktivan, druželjubiv...
„Izgubili smo velikoga čovjeka, velikoga igrača. Jedan od najinteligennijih libera s kojim sam igrao. Ma, što 'jedan od', bio je – najinteligentniji! Cijeli je svoj život posvetio nogometu, jako je volio svoju Slobodu, Tuzlu, Bosnu i Hercegovinu, obožavao je svoj Dinamo, Zagreb i Hrvatsku", uz jecaje je prozborio shrvani Marko Mlinarić, veliki i nerazdvojni Hadžićev prijatelj...
Dragi Hadžija, svima ćeš nam neizjmerno nedostajati, neka ti je vječna slava i hvala.
Posljednji ispraćaj Hadžije bit će u četvrtak, 16. srpnja, u 17 sati u Tuzli.
solinas je napisao/la:haman da ce tako biti,sramota da nema zainteresovanih da investiraju barem sjever da se zavrsi,a toliko firmi i kurca..tuzlak1987 je napisao/la:Tribine ce se napraviti samo tako ako se Azmir iznervira, vidi sve nehljebari i napravi ih
target
**** te taj trenutak u momentu,opasno
neki nisu bili ni rođeni kad je čovjek igrao, neki možda i ne znaju da je čovjek umro, a neki su možda jednostavno zaboravili napisat' .. uostalom, napisao ili ne napisao, isto je, barem po meni, poštovanje se ne odaje preko interneta
HAdžić, pobogu...joksimovic je napisao/la:Moje iskreno saucesce familiji Hodzic.sloboda72 je napisao/la:Odlazak velike modre legende: Hadžija, hvala za sve!
-+
Svojem bi vrataru rekao „ne boj se“, sjurio bi se prema suparničkom napadaču, elegantno i gotovo bez dodira mu zgrabio loptu prije nego bi ovaj uopće i shvatio da je ostao bez nje... I pritom bi elegantno s loptom pobjegao na suparničku polovicu. Tako je igrao Ismet Hadžić, naš dragi, popularni „Hadžija“, nezaboravna maksimirska četvorka... Nažalost, u utorak, 14. srpnja, zauvijek nas je napustio... Ismet Hadžić nakon kratke je i teške bolesti preminuo u svom domu u Zagrebu, točno tjedan dana nakon 61. rođendana
Dio je jedne od ponajbojih maksimirskih generacija, tutnjio je u onoj slavnoj 1982. godini, bio je dio maestralnoga plavog proljeća kad je Dinamo furioznom igrom dojurio do naslova prvaka. Jesenski je dio propustio, jer je služio vojni rok, ali zato je bio jedan od generatora nezaboravnoga proljeća. Štoviše, u mnogim je utakmicama imao i status najboljega igrača.
Rođen je 7. srpnja 1954. godine u Tuzli i jedan je od najboljih igrača i povijesti tuzlanske Slobode, nekad popularnoga prvoligaša bivše države. Obdje je najčešće igrao desnoga beka, a dolaskom u Maksimir uskočio je na mjesto stopera, zadnjega veznog, a kao svestran igrač po potrebi je „krpao“ i ostale pozicije. U Dinamo je došao iz Slobode uoči proljetnoga dijela natjecanja sezone 1979/'80. Prethodnoga je ljeta s jugoslavenskom reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Splitu.
„Kad igra naš Hadžija, dinamovci – i oni na igraištu, i oni na tribini – mogu mirno kovati optimističke snove“, stajalo je u komentaru njegovih nastupa.
A, kako je u svoje igračko doba razmišljao sam Hadžić?
„Zatvaram prilaze golu, štitim leđa Zajecu kad krene naprijed. Povremeni izleti isu ni meni zabranjeni. Netko je negdje izvrsno napisao: mirnoća i hladnokrvnost uvjetovani su apsolutnom spremnošću. Ukoliko nije neskromno, smatram da mi ne manjka ni tehnike ni snage. Zato ide lako.“
Za Slobodu je odigrao 350 utakmica, za Dinamo je od 1980. do 1985. nastupio 302 puta od čega 145 u službenim dvobojima. U prvenstvu je upisao 122 nastupa, u Kupu 18, a pet je dodao u europskim dvobojima. S Dinamom je osvojio naslov prvaka 1982. godine kao i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983. Po odlasku je iz Maksimira igrao mali nogomet u SAD. Za jugoslavensku je reprezentaciju upisao pet nastupa...
Po završetku igračke karijere nailazio na brojna životna iskušenja, uspješno prebordio sve nedaće i napokon pronašao mir u svom Dinamu. Bio je dobri duh maksimirskih veterana, okupljao brojne generacije plavih, organizirao turnira, predstabljao sponu između starijih i mlađih, stalno aktivan, druželjubiv...
„Izgubili smo velikoga čovjeka, velikoga igrača. Jedan od najinteligennijih libera s kojim sam igrao. Ma, što 'jedan od', bio je – najinteligentniji! Cijeli je svoj život posvetio nogometu, jako je volio svoju Slobodu, Tuzlu, Bosnu i Hercegovinu, obožavao je svoj Dinamo, Zagreb i Hrvatsku", uz jecaje je prozborio shrvani Marko Mlinarić, veliki i nerazdvojni Hadžićev prijatelj...
Dragi Hadžija, svima ćeš nam neizjmerno nedostajati, neka ti je vječna slava i hvala.
Posljednji ispraćaj Hadžije bit će u četvrtak, 16. srpnja, u 17 sati u Tuzli.
P.S Sloboda72. Hvala Ti sto postojis
sa brda gore, jučer mi je otac pokazao njegovu kuću gdje je stanovao prije. Rahmet mu dušiHeller je napisao/la:Jel Hadžić sa Golog Brijega?
Trenutno korisnika/ca: Google [Bot] i 2 gosta.
