Prijatelju moj, da nije te "politike", kako je ti nazivas (a znam na sto mislis), ne bi Radnicki bio ni u ovoj ligi. Tek kad se zvanicna politika aktivno ukljucila u rad i kontrolu rada kluba, postignuti su rezulati, odnosno Radnicki je vracen u Prvu ligu, a u povratnickoj sezoni je bio i vicesampion.
U sportu u BiH imas tri opcije:
1. privatnici
2. politika
3. propast
Poredao sam ih po onome kako i stoje na tabeli uspjeha.
1. Klubovi koje privatnici uzmu pod svoje su uspjesni i konstantni/stabilni ligasi, ali samo do onog trenutka kada privatniku dosadi da se igra i nadmece. Nakon toga klub ekspresno prelazi u fazu 3 - propast! Posto pratim dosta fudbal i u nizim ligama znam da je tako. Primjer su recimo Mladost iz Gnojnice, koja se u prosloj sezoni, "gurana" jednim privatnikom, nadmetala s Prokosovicima (koje takodjer "drzi" privatnik) za ulazak u Drugu ligu FBiH. U ovoj sezoni Gnojnicani vode grcevitu borbu za opstanak u Prvoj ligi TK, a izgledi su im slabi. Mislim da je Omladinac iz Mionice, koji je potpuno ugasen, bio pod kontrolom nekih privatnika, a takmicio se u Prvoj ligi FBiH.
2. Politika preko sporta (izmedju ostalog) kupi poene. To je valjda svima jasno. I dobro je da je tako, jer u tom slucaju politika ulaze u sport. Trebalo bi da je u slucaju kad samo politika, odnosno opcinski budzet, gura jedan klub, da taj klub bude stabilan ligas. U ranijem postu sam napisao da ce Radnicki opstati u ovoj ligi. I prosle godine je "opstao", jer biti 2. ili 13. u ovoj ligi je sasvim svejedno. Neces ni "gore ni dole".
U ovom nasem okruzenju losa stvar je kad politika digne ruke od sporta, a najbolji primjeri za to su Modrica, Laktasi...a moje licne zelje za takvim raspletom usmjerene su ka zrinjskom
.
3. Propast...vec sam naveo pod tackom 1. sta je propast i to je dokazano.
Kljuc uspjeha, logicno, lezi u fuziji tacke 1. i tacke 2., a najsvjeziji primjer smo imali u prosloj sezoni, kada je Vitez, guran politikom i privatnicima, ostvario plasman u PL.
Ovo je znaci moje subjektivno misljenje koje sam stekao radeci u sportu na ovaj ili onaj nacin, sto nikako ne znaci da podrzavam uplitanje politike u sport.
Privatizacija klubova bi bila idealno rjesenje, jer bi se znatno smanjio broj klubova u BiH (samo na podrucju opcine Lukavac registrovano je 28 fudbalskih klubova), a samim tim i kvalitet bi se znatno poboljsao. Politika bi u tom slucaju bila u velikom dijelu iskljucena iz svega, sto bi u konacnici "politici" i godilo i bilo od velike pomoci s finansijske strane.
I na kraju ovog eseja
, koji pisem u rane jutarnje sate
, osvrnucu se i na opasku o navijacima.
Pravi navijaci i oni kojima je stalo do kluba ce uvijek biti uz klub. Bice ih vise ili manje, uvijek ce neko zbog nekoga "bojkotovati" dolazak, a ispasta jedino - Radnicki!
Ja sam se iskljucio iz aktivnog rada u klubu jer dodje vrijeme kad covjeku zasmeta i kad te neko krivo pogleda, a kamoli kad ti kaze nesto sto u tom trenutku ne zelis cuti. Medjutim, Radnicki ce uvijek biti dio mene, dio moje porodice koja je kroz generacije bila takodjer dijelom tog kluba.
I pored toga, Radnicki ne smijem svojatati, niti bih ikada sebi dao za pravo da to radim. Sve sto je uradjeno - uradjeno je na dobrovoljnoj bazi. I uvijek cu podrzavati KLUB (sto ne znaci i one koji ga vode) svim srcem.
Tako bi i ti navijaci, kojih je sve manje na tribinama, trebali razmisljati. Igraci na terenu sigurno ne zele da se o njima lose prica, ali ako neko ne moze da shvati da je to sto oni pruzaju gornja granica njihovih mogucnosti i ako ne zele da ih podrze i daju im podrsku da barem izguraju i taj maksimum - onda to nisu navijaci nego nerealni posmatraci.
