SP 2014 - Generalno

[terabajt]

Susicu ne bi dao ni za karte da se vrati kuci a kamoli pola miliona.

[Consigliere]

Druga runda 2.81.

Razočaran sam, falila su samo naša tri gola

Dva

[Donnie Darko]

Druga runda 2.81.

Razočaran sam, falila su samo naša tri gola

Dva

Jest za vas koji gledate ukupan skor.

[Kaunas]

Susicu ne bi dao ni za karte da se vrati kuci a kamoli pola miliona.

ostavit ga negdje u pustinji pa nek se snalazi u stilu Bear Grylsa

[JoseMourinho]

kaze klose se izjednacia s ronaldom

[Sapuiza]

Vec sam rekao da je ceo WC1978. jedan incident, a ne pravilo. Jednostavno je to bila sramota. BTW, Ardiles je bio igrachina, kao i Bertoni (koji je bio i u Napoliju), Passarella je smatran ponajboljim odbrambenim sveta i tako to.
Dovoljno je reci da je Menotti odbio da na to prvenstvo pozove mladog Maradonu, najboljeg igraca lige u Argentini.

Poznata je meni ta priča kako se Gauče guralo do titule, ali opet da je Rensenbrink u samoj završnici finala zabio umjesto zdrmao gredu sve bi te priče pale u vodu jer bi prvak bila Nizozemska. I daleko od toga da je to bio izolirani incident. Pisao sam već o tome kako je tada najboljem igraču svijeta Leonidasu zabranjen nastup u polufinalu 1938. zbog čega je Brazil ispao ili kako su suci koji su sudili Italiji 1934. brisani sa sudačkih lista zbog skandaloznog suđenja.

Što se tiče Maradoninog nepozivanja, nedavno pročitah kako ga je Menotti odbio pozvati kako bi time izrazio neki svoj bunt prema vladajućem režimu čiji je Diego bio mezimac.

Sa druge strane, sve te koje si pomenuo, pre svih Borghi koji je bio zamena za DAM i vezao nekoliko utakmica samo u celoj karijeri u repki, su manje-vishe prosek. Svi sem Ruggerija.
Olarticoecea je prosek igrach, tipa ovaj Rojo ili sl.
Pumpido je OK golman, nishta bolji od ovog Romera ili Andujara.
BTW, Passarella nije ni igrao, jer se posvadjao sa Maradonom. Samo protokolarno je bio na spisku.

Pa tu negdje je bila i moja poanta - nisu mu suigrači bili "Kolašinac i Bičakčić" već malo bolji igrači tipa Zabaleta i Garay. Druga je stvar što se u veličanju Diega, bez kojeg oni uistinu ne bi imali nikakve šanse osvojiti titulu, s vremenom sve više omalovažilo njegove suigrače pa ispada da su bili najobičniji krš.

Messi vs Maradona je bezveze usporedba. Svaki je najbolji u svojoj eri, a neke eventualne komparacije su moguce tek kad Messi objesi kopacke o klin

Postoje 2 kljuchne razlike, IMHO:

1) kad je igrao DAM, nije bilo dileme ko je #1 - Zico, Platini, Gullit i sl. su mogli da budu samo #2.

2) kad je igrao DAM, dominirao je u svakoj ligi, timu, repki, sistemu - Messi dominira samo u jednom klubu i sistemu, a njegove predstave u dresu Argentine godinama nisu na tom nivou.

Tako je kada govoris o toj jednoj eri od 9-10 godina, Maradona je bog ali je imao faza gdje je bio los, cak je uzimao neke pauze i bjezao u Argentinu, nije mu se igralo, pa problemi sa disciplinom.
Slicno je i sa Messijem. Nakon Zidanea on je el mejor, ali s vremena na vrijeme, bljesnuce Ronaldo ili neko drugi.

Početkom 80-ih je bila dilema Maradona - Zico i da je Zico 1982. uradio s Brazilom ono što su svi očekivali možda bi se stvari drugačije razvile. Ovako je Zico prndeknuo na najvećoj sceni, a Maradona 1986. i kasnije u Napoliju potvrdio svoj status i smatra se uz Pelea najvećim ikada. Inače, Maradoni se dosta predbacivalo da ni ne može funkcionirati u momčadi u kojoj ima još megazvijezda pored njega, već da je svoj maksimum mogao dati tek kada je cijela momčad apsolutno podređena njemu i kad je on bio apsolutni broj 1 (npr. gore je Magica spomenuo njegov sukob s Pasarellom koji je bio argentinska ikona). Pele je pak funkcionirao bez obzira na suigrače. Od Santosa je napravio najjači svjetski klub svoga vremena iako nije imao neke spektakularne igrače uz sebe, a recimo 1970. je predvodio do titule Brazil nakrcan superzvijezdama poput Jairzinha, Gersona, Rivelina, Carlos Alberta ili Tostaoa.

1) kad je igrao DAM, nije bilo dileme ko je #1 - Zico, Platini, Gullit i sl. su mogli da budu samo #2.

Kad si već načeo... O veličini Pelea dovoljno govori i to da je smatran najboljim u epohi u kojoj su mu rivali bili Di Stefano, Didi, Garrincha, Puskas, Kopa, Eusebio, Rivera, Best, Charlton, Beckenbauer, G. Muller, Cruyff, Neskens, Rivelino, Jairzinho...

[MaGiCa]

Što se tiče Maradoninog nepozivanja, nedavno pročitah kako ga je Menotti odbio pozvati kako bi time izrazio neki svoj bunt prema vladajućem režimu čiji je Diego bio mezimac.

I da ga je pozvao - uvodio bi ga sa klupe, kao shto je ulazio Pele 1958. ili bi sedeo zakucan na istoj kao Fenomeno 1994e. Dobra stvar za CV, ali nisu imali svi taj benefit.

Pa tu negdje je bila i moja poanta - nisu mu suigrači bili "Kolašinac i Bičakčić" već malo bolji igrači tipa Zabaleta i Garay. Druga je stvar što se u veličanju Diega, bez kojeg oni uistinu ne bi imali nikakve šanse osvojiti titulu, s vremenom sve više omalovažilo njegove suigrače pa ispada da su bili najobičniji krš.

Naravno da nisu bili tipa Kolashinac ili Bichakchic, ali nisu bili ni tipa Petit, Thuram, Blanc, Djorkaeff... ili Didi, Vava, Garrincha, Zagalo ili Ronaldinho, Rivaldo, Cafu, R.Carlos...Capisci

Početkom 80-ih je bila dilema Maradona - Zico i da je Zico 1982. uradio s Brazilom ono što su svi očekivali možda bi se stvari drugačije razvile. Ovako je Zico prndeknuo na najvećoj sceni, a Maradona 1986. i kasnije u Napoliju potvrdio svoj status i smatra se uz Pelea najvećim ikada. Inače, Maradoni se dosta predbacivalo da ni ne može funkcionirati u momčadi u kojoj ima još megazvijezda pored njega, već da je svoj maksimum mogao dati tek kada je cijela momčad apsolutno podređena njemu i kad je on bio apsolutni broj 1 (npr. gore je Magica spomenuo njegov sukob s Pasarellom koji je bio argentinska ikona). Pele je pak funkcionirao bez obzira na suigrače. Od Santosa je napravio najjači svjetski klub svoga vremena iako nije imao neke spektakularne igrače uz sebe, a recimo 1970. je predvodio do titule Brazil nakrcan superzvijezdama poput Jairzinha, Gersona, Rivelina, Carlos Alberta ili Tostaoa.

Zico, kao beli Pele, je imao isti taj luksuz kao i onaj crni - tim nakrcan od vrha do dna superzvezdama. Taj njegov Brazil nije izgubio sluzhbenu utakmicu vishe od 3 godine, a onda im se ukazao Rossi.

Maradona je mogao da igra sa timom punim zvezda, ali taj luksuz nikada nije imao. U Barceloni, koja je bleda senka danashnje megagigamomchadi, je bio najblizhi tome, a i to je bilo skromno za uslove koji su drugi imali.

Njegova karijera u Evropi, a bio je prvi veliki igrach, koji je vecinu svoje karijere proveo igrajuci u Evropi, ga izdizhe u odnosu na Pelea, Zica i ostale, koji su ili ostajali u J.Americi ili igrali u Evropi na 2,3 ili 4 godine.

Kad si već načeo... O veličini Pelea dovoljno govori i to da je smatran najboljim u epohi u kojoj su mu rivali bili Di Stefano, Didi, Garrincha, Puskas, Kopa, Eusebio, Rivera, Best, Charlton, Beckenbauer, G. Muller, Cruyff, Neskens, Rivelino, Jairzinho...

Ako otklanjash mitove vezane za DAMa, potrudi se da mythbustujesh i one vezane za Brazilca.
Recimo, dosta dugo je Garrincha bio smatran za najboljeg na svetu, a ne Pele. WC 1962. je Garrinchin, a Pele je odigrao 1-2 tekme i zavrshio ucheshce. Dalje, Eusebio i Best su totalno izdominirali 60e u Evropi, svako po polovinu te dekade. Pelea nije ni bilo na mapi, niti ih je susreo. Taj 1 super vazhan mech od Eusebija na WC je izgubio.
Cruijff nije nikada bio deo te ere, Di Stefano i Puskas samo delimichno.

[Sapuiza]

I da ga je pozvao - uvodio bi ga sa klupe, kao shto je ulazio Pele 1958. ili bi sedeo zakucan na istoj kao Fenomeno 1994e. Dobra stvar za CV, ali nisu imali svi taj benefit.

1958. nisi mogao Pelea uvoditi s klupe jer nisu bile dopuštene zamjene. Pele je debitirao u zadnoj utakmici skupine, a nakon toga u 3 eliminacijska meča igrao i postigao (ako se ne varam) 6 golova, te je kao sedamnaestogodišnjak stavljen uz bok suigraču Didiju kao najboljem igraču tog turnira.

Naravno da nisu bili tipa Kolashinac ili Bichakchic, ali nisu bili ni tipa Petit, Thuram, Blanc, Djorkaeff... ili Didi, Vava, Garrincha, Zagalo ili Ronaldinho, Rivaldo, Cafu, R.Carlos...Capisci

Sve ja to znam. Samo ponavljam - daleko od toga da je imao krš od suigrača. A neki od suigrača su mu čak bili odlični nogometaši.

Zico, kao beli Pele, je imao isti taj luksuz kao i onaj crni - tim nakrcan od vrha do dna superzvezdama. Taj njegov Brazil nije izgubio sluzhbenu utakmicu vishe od 3 godine, a onda im se ukazao Rossi.

Prije bih rekao da se ukazao Gentile, pogotovo iz perspektive Zica. A imati uz sebe hrpu megazvijezda je jednako riskantno/teško kao i imati hrpu samo dobrih ili solidnih igrača. Svi pamtimo Brazil iz 2006. - Ronaldo, Kaka, Ronaldinho, Adriano, Cafu, Carlos... I prdac na kraju.

Maradona je mogao da igra sa timom punim zvezda, ali taj luksuz nikada nije imao. U Barceloni, koja je bleda senka danashnje megagigamomchadi, je bio najblizhi tome, a i to je bilo skromno za uslove koji su drugi imali.

Navodno (čitao, ne znam koliko je istine u tome, jer mi nismo svjedoci vremena, a zna se da se s odmakom neke činjenice "ispravljaju" tj. "prekrajaju") je Diega nakon Barce želio Real koji je imao odličnu momčad (famozni Quinta Del Butre), ali je on izričito želio u Napoli. Ja ne sporim Diega već samo iznosim te neke zamjerke na njegov račun, a koje se nastoje naći svakome igraču.

Njegova karijera u Evropi, a bio je prvi veliki igrach, koji je vecinu svoje karijere proveo igrajuci u Evropi, ga izdizhe u odnosu na Pelea, Zica i ostale, koji su ili ostajali u J.Americi ili igrali u Evropi na 2,3 ili 4 godine.

Stvar je u tome da je u Peleovo doba Brazilska liga bila najjača na svijetu i svi veliki brazilski igrači su igrali u njoj. Snagu te lige potvrđuje činjenica da su Brazilci osvojili 3/4 titule na SP u Peleovo doba, a jedini put kad u tome nisu uspjeli Pele je ozljeđen na prvom meču prvenstva.

Da dočaram - u velikom Hererrinom interu je igrao Brazilac Jair (ako sam dobro zapamtio ime) koji je bio jedan od boljih igrača te momčadi, ali on u Selecao nije mogao prismrditi jer su ovi iz Brazilske lige bili bolji.

Ako otklanjash mitove vezane za DAMa, potrudi se da mythbustujesh i one vezane za Brazilca.
Recimo, dosta dugo je Garrincha bio smatran za najboljeg na svetu, a ne Pele. WC 1962. je Garrinchin, a Pele je odigrao 1-2 tekme i zavrshio ucheshce.

Već 1962. Pele je bio Bog, a završio je učešće jer su ga ozlijedili. Za većinu koji su pratili Pelea je upravo to bilo prvenstvo na kojem je on trebao zablistati u svoj svojoj punini jer je tada bio na svom vrhuncu. On je kao klinjo od 17 godina bio senzacionalan,a zamisli šta bi tek radio u naponu snage. Nažalost i u Čileu i u Engleskoj su ga iskasapili početkom turnira tako da smo ostali uskraćeni za puno toga.

Dalje, Eusebio i Best su totalno izdominirali 60e u Evropi, svako po polovinu te dekade. Pelea nije ni bilo na mapi, niti ih je susreo. Taj 1 super vazhan mech od Eusebija na WC je izgubio.
Cruijff nije nikada bio deo te ere, Di Stefano i Puskas samo delimichno.

Ja sam poredio igrače s kojima se Pele natjecao za titulu najboljeg tijekom svoje karijere - na početku su to bili Puškaš, Di Stefano, Didi, Kopa, zatim Garrincha, Eusebio, Best, Charlton, Kaiser, pa na kraju su se pojavili i G. Muller, Cruyff, Jairzinho, Rivelino. Jednako kao što se Maradona najprije borio sa Zicom, Rumeniggeom i Platinijem, a kasnije sa Van Bastenom, Gullitom i Matthausom.

I kako ga nije bilo na mapi??? A epski Benfica vs. Santos? Evo link - http://en.wikipedia.org/wiki/1962_Intercontinental_Cup" onclick="window.open(this.href);return false;

A evo link i na šamaranje sljedećeg prvake Europe - http://en.wikipedia.org/wiki/1963_Intercontinental_Cup" onclick="window.open(this.href);return false;

Kod ovog drugog linka bih nadodao da je Milan imao odličnog napadača Altafinija koji je dao više od 200 golova za Milan, Juve i Neapales u Serie A, dok u Selecaou nije mogao blizu bitnoj ulozi i skupio je svega 8 nastupa. A ponavljam - bio je među najboljima u Serie A. Brazilska liga. Druga stvar - pogledaj sastav Santosa. Izuzev Gilmara na golu bez velikih igrača koje povijest pamti. Krš momčad.

Što se tiče poraza Brazila od Portugala na SP 1966., ponavljam - Bugari su u prvom meču ozlijedili Pelea i on kasnije nije uopće igrao, pa tako ni kontra Eusebija. Znači, čovjek je kao klinac briljirao, a briljirao je i 1970. kad je već sišao sa svoga vrhunca. Između toga je imao 2 prvenstva koja nije mogao igrati jer su ga iskasapili. Šteta za nogomet.

[Sapuiza]

I da nadodam - Falcao je prije Diega u Italiji napravio sličan pothvat došavši iz Brazila - sa solidnom Romom je 1983. uzeo Scudetto ispred nikad jačeg Juvea (Platini, Boniek, Scirea, Tardelli, Gentile...). A šta tek reći za Veronu iz 1985. koja je bila prvak, a glavni igrači su bili Elkjaer i desetobojac Briegel, i to ispred Torina čiji je glavni igrač bio iz Brazila pridošli Junior.

Znači nije Diego jedini koji je tada u Serie A vodio nespektakularnu momčad na tron.

Prepisujem sa jednog hrvatskog foruma:
Što se tiče tvog posta, u njemu uglavnom nema greške i sve što si rekao uglavnom stoji. Ali ponavljam iz svojeg zadnjeg posta upućenog tebi, to što govoriš o preuveličavanju nećeš nikada čuti od mene ili sličnih osoba koje su kao ja upoznate sa tom erom. Već sam nekoliko puta rekao kako najlakše vidjeti zna li netko išta o Peleu (ono o ''1000 golova i tri SP-a). Pa tako i za Maradonu, ako na pitanje što zna o Maradoni, netko kaže kako je ''sam odveo prosječni Napoli do naslova'' znaj da taj pojma nema o njemu.

Što se tiče Napolija, utjecaj Maradone u toj ekipi je nenadmašen i to što je ostvareno se više neće ponoviti u tom klubu. Uspjesi kluba kakvi se nisu dogodili niti prije niti kasnije su se upravo dogodili pod njegovom palicom. Dovoljno je znati da je broj 10 zabranjen nositi u Napoliju.

No, Napoli je morao ozbiljno poboljšati svoju ekipu da bi dolazio do naslova. Titulu 1987 su osvojili sa 6 novih igrača kojih nije bilo 1984: Maradona, Giordano, Bagni, Carnevale, Ferrara, De Napoli. Te su još imali određenu dozu sreće u smislu da su u sitnom padu forme bili Juventus, Roma i Inter, a Milan se nalazio na prekretnici te se događala radikalna promjena ekipe i uprave. 1988 Giordano i Bagni odlaze, ali zamjenjuju ih Careca, Alemao i Zola. 1990 Napoli je imao najbolju ekipu nakon Milana i Intera!

Uostalom, u prve dvije godine, Maradona nije osvojio ništa, baš kao i Zico u Udineseu gdje je bio isto toliko vremena. No, za razliku od Zica koji je bio pri kraju karijere, Maradona je ostao duže i to je omogućilo Napoliju da polako stvara dobru i organiziranu ekipu oko Diega. Neuki ljudi (pa i oni koji su tada pratili nogomet) pričaju kako je Maradona osvajao trofeje sa slabim ekipama, ali razlog zašto 1980-1984 nije toliko puno osvajao je to što je često prelazio iz jedne u drugu ekipu, a ne kvaliteta suigrača.

Osim toga, Verona i Sampdoria su slično ostvarile kao i Napoli u prvenstvu, i to bez igrača kalibra Maradone.

Tu je ekipa Verone iz 1985: Claudio Garella, Mauro Ferroni, Luciano Marangon, Roberto Tricella, Silvano Fontolan; Hans-Peter Briegel, Pietro Fanna, Domenico Volpati, Antonio Di Gennaro; Giuseppe Galderisi, Preben Larsen Elkjaer. Kladim se da od 50 ljudi, samo bi 5-6 znalo više od dva igrača.

Koje su zvijezde imali osim Elkjera i možda Briegela?
A tu je uspjeh Verone:
1982 - prvaci Serie B, ulaze u prvu ligu
1983 - četvrti u Serie A
1984 - šesti
1985 - prvaci

Ili Falcao i Roma. Brazilac je došao u Serie A kada je Juve bila dominantna sila Italije, sa šestero igrača iz pobjedničke Italije sa SP-a 1982 + Platini i Boniek nakon 1982. A ipak osvajaju prvenstvo.

[MaGiCa]

Koristish cirkularnu logiku. A i cherry picking.

Niti je brazilska liga bila najjacha u 60im, niti su Jair i Mazzola bili neki loshi igrachi, vec se u ono vreme vishe cenilo u Brazilu ko igra kod kuce, nego ko igra u Evropi.

Gde je to Santos nashamarao Milan Shamaranje u trecem mechu i to kod kuce od 1-0

U istoriji fudbala je najmitoloshkiji igrach upravo Pele - jer ga niko nikada nije video u evropskoj igri. Chisto bih voleo da vidim kako bi proshao sa krljanjem i bez da ima top igrache uz sebe. A svaki put kad Pele nije osvojio neshto - bio je povredjen. How yes no...

Pomenuo si kako je Maradona bio antikonkurencijautimu momak i da je odbio Real. Odbio je Real iz istog motiva kao shto je svojevremeno odbio River, iako je kinta bila veca oba puta.
Shta cemo sa Peleom, koji je trazhio uvek top ekipu oko sebe, pa dozhiveo da ga se zlostavlja u Cosmosu. Znamo i ko je bio zlostavljach. Jedan momak ovde ima njegov nick.

Koliko dugo su trajali Junior, Falcao i co. Treba li reci da je u vreme Maradone (84-91) Napoli uzeo najvishe bodova u Seriji A kombinovano
Bash je Junior vodio Torino 1984-85 Nishta Serena, nishta Dossena

Verona je bila strashan tim, dodushe za jedno leto, kao Atletico M; Preben Elkjaer Larsen je najbolji napadach u istoriji danskog nogometa; Galderisi, braca Marangon, Di Gennaro, legendarni Bagnoli na klupi...ipak, ne mogu da se oduprem utisku da su kapitalizovali pad Rome, josh uvek nedorasle Inter, Milan i Napoli i opsednutost Juventusa osvajanjem KESa.

[Sapuiza]

Niti je brazilska liga bila najjacha u 60im, niti su Jair i Mazzola bili neki loshi igrachi, vec se u ono vreme vishe cenilo u Brazilu ko igra kod kuce, nego ko igra u Evropi.

Bila je najjača. Igrači iz te lige su osvojili 3 SP, i to svaki put uvjerljivo. Jair i Mazzola su bili odlični igrači i među boljima u Serie A, ali ne u rangu Pelea, Garrinche, Didija, Vave... Najbolji Brazilci su igrali u Brazilu. Stoga u Selecaou nisu imali bitnu ulogu neki poput Jaira ili Mazzole. Jednostavno je u Brazilskoj ligi bilo boljih.

Gde je to Santos nashamarao Milan Shamaranje u trecem mechu i to kod kuce od 1-0

Pele je našamarao Milan sa 4 gola. Na to sam aludirao. Kao što je prije toga našamarao Eusebijevu Benficu (dvostrukog uzastopnog prvaka Europe ) sa 5 komada. Znači čovjek je trpao protiv koga god da igra. I ponavljam - pritom mu suigrači nisu bili Garrincha, Santosi, Didi, Vava ili Zagallo.

U istoriji fudbala je najmitoloshkiji igrach upravo Pele - jer ga niko nikada nije video u evropskoj igri. Chisto bih voleo da vidim kako bi proshao sa krljanjem i bez da ima top igrache uz sebe. A svaki put kad Pele nije osvojio neshto - bio je povredjen. How yes no...

Pa uredno je šamarao i europske klubove i europske reprezentacije. Zar je tako teško pojmit da se nije uvijek najbolji klupski nogomet igrao u Europi?

Što se tiče osvajanja, pa osvojio je sve. A da su ga ozlijedili na 2 SP je činjenica, i to u najboljim godinama.

Pomenuo si kako je Maradona bio antikonkurencijautimu momak i da je odbio Real. Odbio je Real iz istog motiva kao shto je svojevremeno odbio River, iako je kinta bila veca oba puta.

Samo sam prenio pročitano i šta mu se imputira kao mana.

Shta cemo sa Peleom, koji je trazhio uvek top ekipu oko sebe, pa dozhiveo da ga se zlostavlja u Cosmosu. Znamo i ko je bio zlostavljach. Jedan momak ovde ima njegov nick.

Jel u Santosu tražio top ekipu oko sebe? Nije nego ga je učinio najboljim klubom svijeta. Pogledaj koliko je titula Santos imao prije Pelea, a koliko za Pelea. A suigrači mu nisu bili članovi nogometne kreme tipa Garrincha ili Didi. I zar je u Selecaou trebao tražiti odstranjivanje Garrinche ili Rivelina da bi dokazao nekome nešto???

Što se tiče Chinaglije, poznata mi je ta priča da je navodno rasplakao Pelea, ali možda je to samo "priča." A i da je istina kakve to ima veze? Suze su za ljude. To bi isto bilo kao da netko spori Maradoninu nogometnu genijalnost jer je šmrkao i nije bio uzoran otac. A ako znamo da je Chinaglia (inače ultimativni pakšu kojeg nije podnosio nitko od suigrača) imao veze sa talijanskom mafijom (čak viđan sa istaknutim članovima najjače NY crime familly Gambino) u pozadini tih mogućih suza je moglo biti svašta.

Koliko dugo su trajali Junior, Falcao i co. Treba li reci da je u vreme Maradone (84-91) Napoli uzeo najvishe bodova u Seriji A kombinovano

Trajali su sasvim dugo. Falcao je neizostavan na svim listama najboljih svih vremena, a Junior ima oko 1000 nastupa za Santos ako se ne varam.

Ti opet imputiraš da ja omalovažavam Diega što nema veze s istinom. Moja poanta je bila da su u tom periodu Serie A osvajale i slabije momčadi od Napolija, pa tako i Verona ili Roma koje nisu imale key playera u Diegu već Elkjaeru ili Falcaou, što je priznat ćeš puno slabije od Diega. A opet je osvojilo Serie A.

Bash je Junior vodio Torino 1984-85 Nishta Serena, nishta Dossena

Proglašen najboljim igračem Serie A u sezoni kad je Torino bio viceprvak.

Verona je bila strashan tim, dodushe za jedno leto, kao Atletico M; Preben Elkjaer Larsen je najbolji napadach u istoriji danskog nogometa; Galderisi, braca Marangon, Di Gennaro, legendarni Bagnoli na klupi...ipak, ne mogu da se oduprem utisku da su kapitalizovali pad Rome, josh uvek nedorasle Inter, Milan i Napoli i opsednutost Juventusa osvajanjem KESa.

Sve stoji, ali ti isti metar ne želiš primjeniti i na Diega. Zar su npr. Careca ili Zola (da ne nabrajam dalje) bili lošiji od ovih što ih nabrajaš iz Verone? Careca je recimo 1986. zabio za Brazil 6 ili 7 golova na SP. Isto tako kao i Verona, i Napoli je koristio neke probleme Juvea, Intera ili Milana.

[Puma]

[MaGiCa]

Kuba, odmori malo. OK Tvoje tumachenje istorije je kreativno.

Ti poredish Zolu iz 90e sa Zolom iz sredine i kraja 90ih, na nachin kako postavljash stvari. Zola je bio klinac kad je bio zamena Maradoni. Jeste, DAM je imao Carecu, pa shta Ko mu je sve bio konkurencija u toj ligi: holandski Milan, nemachki Inter, SuperSampa, uvek jaki Juventus, pa josh uvek mocni Torino, od ostalih Roma sa Nemcima?
Je l to slabo Prichamo o ligi u kojoj je igralo minimum 80% ponajboljih igracha sveta, shto je i Pele priznao svojevremeno.

Prichash o tome kako je Pele izmenio istoriju Santosa. Slazhem se. A shta je tek uradio Maradona u Napoliju Shta su ti ljudi osvojili 23 godine od njegovog odlaska i skoro 60 godina pre njegovog dolaska Nada, nula, nishtica.

Maradona je uz sve svoje privatne probleme, mogao da pretvori jedan tim praktichno sam u pobednika, protiv ili daleko jache konkurencije ili daleko bogatije konkurencije, a najcheshce obe.
Pele nije imao potrebe da to radi, jer su timovi za koje je igrao uglavnom bili bash to. Sigurno su Gilmar, Zito, Pepe, Lima, Coutinho i ostali bili losh supporting cast.

Ovde se ne radi o duelu PeleVSMaradona, vec o prostoj chinjenici da sve i jedan chovek predstavu o Peleu gradi na mundijalskim nastupima u kojima je on bivao chlanom dream team ekipa, a ne na igrama u Santosu. U prevodu: stavi bilo kog top class igracha u istoriji u tu sredinu i dobicesh isto ono shto je Pele uradio - 3/4 WC trofeja. Sa druge strane, ono shto je uradio DAM - teshko da mozhe neko da ponovi ili da se kazhe da je neko drugi uradio.

Josh jednom: nedokazive teze da je brazilski klupski fudbal bio najjachi na svetu u 50im ili 60im su samo to - nedokazive teze.

[Sapuiza]

Evo jedan dobar članak o najvećima. Ti si navijač Napolija pa logično da stavljaš Maradonu na tron i omalovažavaš Pelea. Glupo da te onda ja idem razuvjeravati oko nekih stvari.

Za mene ne postoji ''najveći igrač svih vremena'' jer se za tu titulu bori nekoliko igrača čija je razina dominacije i generalni utjecaj na nogomet praktički na istoj razini i razlika između njih je toliko mala da se teško može reći da je jedan ''veći'' od drugog. Razliku isključivo prave ukusi osobe u smislu što pojedinac više voli kod igrača i jednostavno koji mu se igrač više dopada. Igrači koje spominjem su igrači prve kategorije iz prošlog posta.

Dakle, da li netko vjeruje da je jedan igrač bio veći od drugog je samo pitanje ukusa. Ali siguran sam u jednu stvar: granica superiornosti između Di Stefana, Pelea, Maradone, Beckenbauera i Cruyffa je minimalna (skoro kao da je i nema) te nema velike razlike između njih. Odabir onoga tko je najbolji između te četvorice je samo stvar ukusa te iz tog razloga, mene nećeš nikada čuti kako prigovaram nekom tko misli da je Cruyff bio najveći, ili Pele, ili Di Stefano, pod uvjetom da su argumenti za jednog od njih ozbiljne i detaljne analize, ne neko smeće zasnivano na nekom presubjektivnom mišljenju.

Recimo, Beckenbauer, Cruyff i Di Stefano su pokazivali bolju i kvalitetniju svestranost, polivalentnost te taktičku inteligenciju na terenu od ostale dvojice, barem po mom mišljenju i od onoga što sam vidio. Stoga, onaj tko cijeni više tu stranu nogometa, će odabrati jednog od njih troje. Istina da postoji vrlo malo dostupnih snimaka i cijelih utakmica o Di Stefanu, ali od onoga što postoji i od onoga što ljudi koji su ga gledali uživo pričaju o njemu, s lakoćom se može stvarati argument da je on bio kompletniji od sve trojice. Ljudi ga često zaboravljaju jer nije nikada bio efikasno podvrgnut medijskoj mašineriji kao Pele ili Maradona, ali on je zauvijek promijenio jedan klub na kojem je izgradio cijelo jedno carstvo. Njegov je totalni nogomet vrlo dobro dokumentiran, te je naširoko od starijih ljudi smatran najvećim.

Ti su igrači napravili veliki doprinos ovoj igri te su promijenili određene ekipe koje prije njih nisu bile uspješne, razvivši ih tako u velike ekipe u dužim vremenskim razdobljima. Međutim, postoji malo ljudi koji bi za sebe mogli reći da su gledali i uživo pratili cijele njihove karijere. Pošto ih velika većina nije vidjela od početka do kraja, ti isti ljudi biraju najvećeg i boljeg ovisno o drugim faktorima koji i nemaju neke težine.

Što se mene osobno tiče, oklijevam zvati nekoga najvećim (pogotovo od te petorice), jer, u prvom redu, kao što sam rekao na početku, za mene ne postoji nešto što bi se nazvalo ''najbolji igrač svih vremena'', ali i da bih mogao dati puno bolji sud, trebao sam puno više gledati Di Stefana. Ostale sam gledao dovoljno da bih mogao dati neka svoja razmišljanja i analize o njihovim kvalitetama, ponašanju na terenu te karijerama, o njima mogu stvoriti neku ideju o njihovoj veličini. Osim toga, vjerujem da ne postoji igrač (niti će postojati) igrač koji je savršen u svakom aspektu nogometne igre. Svaki igrač ima određene mane i slabosti koji utječu na njegovu igru. Ono što nam je prodano od medija bez da mi samo istražimo to i sami dođemo do nekih zaključaka ne vrijedi ništa.

Pele je bio najbolji igrač svoje generacije, koja je od mnogih smatrana najtežom i najkonkurentnijom, te koja bi svakog nogometnog povjesničara ostavila otvorenih usta. Stvorio je od Santosa jednu od najboljih ekipa u povijesti, odveo ih je do vrha te su njegovi nastupi na SP-ima još uvijek ostali mjerilo ''nogometnog veličanstva''. Teško bih se mogao sjetiti još jednog igrača koji je bio tako konstantan u formi na tim natjecanjima poput njega (do mozga mi dolazi samo Beckenbauer, ali nitko drugi).

Uostalom, njegov nastup na 1970. godine je od povjesničara smatran jednim od najboljih (po nekima čak i najbolji), samim tim što je, bez obzira što je bio okružen genijalcima, opet odskakao od ostalih i bio nosilac igre sa nevjerojatnih 4 gola i 6 asistencija, plus pokazao je bezbroj poteza, inovacija, prodora koji su još uvijek ostali zapamćeni. Tada je Brazilac imao 29 godina, prošao je odavno svoj vrhunac i svoje najbolje godine, te je igrao na poziciji playmakera, slično kao Zidane na SP-u 2006. godine. Evo ukratko što je sve pokazao na tom natjecanju, to jest ono najbolje, bez ubrajanja ostalih stvari, inače bih previše pisao:
-odlično primanje lopte grudima na Platinijevsko dodavanje Gersona i izjednačujući gol volejem protiv Čehoslovačke
-poznati (i toliko inovativni u to vrijeme da su nogometnu publiku ostavili bez daha) udarac sa udaljenosti od preko 40 metara i iza središnje linije protiv iste ekipe, udarac koji je poslao loptu pored stative
-asistencija za Jairzinha protiv opet iste ekipe
-poznati udarac glavom na ubačaj Jairzinha protiv Engleske i golmana Banksa
-genijalna asistencija, nakon izvanrednog primanja lopte, za pobjednički gol Jairzinha protiv tadašnjih branitelja naslova Engleske
-goal iz slobodnjaka protiv Rumunjske, kada je lopta imala sličnu putanju kao kada je Roberto Carlos pucao protiv Francuske 1997.
-još jedan gol protiv Rumunjske
-poznato dodavanje petom iz prve Tostau protiv Perua, samo da bi ovaj promašio cijeli gol sa nekoliko metara udaljenosti
-udarac protiv Perua, samo da bi se lopta odbila natrag od golmana Tostau koji ju je s lakoćom uacio u mrežu
-40-metarski prodor protiv Urugvaja kroz petoricu igrača u polufinalu samo bi bio srušen netom prije kaznenog prostora
-asistencija Rivelinu
-dodavanje petom Tostau nakon ''three-touch'' kombinacije koja je Jairzinhu omogućila zabijanje gola protiv Urugvaja
- nakon što je Urugvajev golman izbio loptu, došla je do Pelea, koji ju je IZ PRVE, BEZ DA JU PRIMI, šutnuo odmah prema golu (to nikada poslije nisam vidio)
-poznati ''dummy'' protiv golmana Mazurkiewicza
-vodeći gol glavom protiv Italije u finalu
-asistencija glavom, iz prve, za Jairzinha
-asistencija C. Albertu za zadnji gol prvenstva

Pele je, recimo, bio superiorniji atleta od svih kandidata za ''najboljeg svih vremena'' koje sam već nabrojao, imao je bolju igru glavom i skok te je njegova lijeva noga bila jednako efikasna kao i desna (tu spomen zaslužuju i Cruyff i Beckenbauer). Pele i Maradona su bili fizički jaki, te iznimno brzi u pokretima i mislima. I ono što ih stavlja sa strane od gotovo svih drugih igrača je sposobnost ''proizvodnje neočekivanog'', da se tako izrazim. Čak bih rekao da je u tome Diego bio za dlaku bolji. On je bio više individualniji igrač, dok je Pele bio više timski igrač. Ali obojica su bili vrhunski vođe.

Za Pelea sam već dao tri primjera proizvodnje neočekivanoga i inovativnoga, i to u samo jednom natjecanju kada nije bio u najboljim godinama, tako da možeš samo zamisliti kakav je bio na vrhuncu. Međutim, Maradonu sam vidio da radi dvije stvari od ta tri primjera, iako ne na SP-u. Pokušaj sa centra je napravljen 1989. protiv Urugvaja, ali lopta je pogodila prečku. ''Dummy'' je napravljen dok je igrao za Argentinos Juniorse krajem 70-ih. Maradona je bio takav i protiv Engleske kada je zabio ona dva poznata gola. ''Božja ruka'' i 40-metarski uspješni prodor će zauvijek ostati zapamćeni u povijesti SP-ava. Publika Azteca stadiona je to poslijepodne pala na koljena zbog genijalnosti kojoj su prisustvovali. Izvan stadiona napravljena je skulptura povodom toga.

Obojica su bili tako inovativni i kreativni da je 1984. godine, talijanska ''La Gazzetta dello Sport'' posvetila nekoliko cijelih stranica jednom golu, jako sličnim Peleovim, kojeg je Maradona zabio u prijateljskoj protiv Sampdorije. Dobio je loptu sa leđima okrenutim prema golu u desnom kutu unutar kaznenog prostora, kontrolirao ju je grudima bez da iti jednom lopta dotakne teren te je, okrenuvši se, zabio gol volejem desnom nogom! Antonio Juliano, tadašnji trener Napolija, izjavio je da takav gol nije vidio otkad je Pele zabio sličan u prijateljskoj utakmici protiv Napolija, igrajući za Santos.

....

Sada, pošto sam vidio i pogledao daleko više od Maradone, smatram njega osobno za dlaku ispred ostalih što se tiče proizvodnje neočekivanoga. Njega sam vidio više puta u pokušajima zabijanja gola sa centra, slobodnjacima iz bilo kojeg kuta, kornerima sa namjerom da izravo zabije gol efektom parabole, dodavanjima bez da gleda igrača i prostor prema kojima lopta ide, improvizacije u prostorima punih igrača, driblinge koji su zbunjivali cijele obrane, kontrolu lopte pod pritiskom koja se činila nemogućom i koja se kosila sa Newtonovim zakonima…

Ti primjeri mi govore da je on ipak što se tiče inovativnosti, ispred ostalih. Pele bi mi bio za dlaku drugi izbor. Pele je imao druge prednosti, poput fitnesa, fizičke moći, atleticizma, daleko bolju igru glavom tako da je bio opasan i u zraku, snagu i preciznost udarca… Ali kao kreativac, biram Diega. Iako su obojica bili vođe, imali su drukčiji temperament. Maradonu si mogao udariti, a on bi samo nastavio igrati, a kada bi pao zbog nekog udarca, rijetko bi se bunio. Pele, s druge strane, je znao agresivnije reagirati na takve prekršaje. Ali jedna je stvar sigurna, obojica su bili najveći u svojim generacijama, iako je Pele igrao u luksuznijoj generaciji, te odskakati u takvom ambijentu je doista vrijedno divljenja. Teško da je itko u tom sportu bio tako utjecajan (ne samo u nogometu, nego i u društvu): zbog njega je na jedan dan u jednoj Afričkoj državi zaustavljen građanski rat, samo zato da bi ga svi gledali. Jednom je prilikom, igrajući za Brazil protiv Perua 1964. godine, dobio crveni karton te ga je sudac htio poslati van, ali zbog ogromnog pritiska cijele publike koja ga je htjela nastaviti gledati, sudac je poništio tu odluku. Ne znam jesam li ikada poslije vidio nekog suca kako mijenja neke svoje odluke.

Ali u svakom slučaju, nemoj misliti da su bili savršeni. Ne postoji takav igrač. Čak i oni najbolji te najutjecajniji su posjedovali određene mane koje su pokazivale da su to ipak ljudi od krvi i mesa, skloni pogreškama. Vidiš, od silnih pogledanih utakmica, vidio sam i Cruyffa, i Beckenbauera, i Pelea, i Maradonu u lošoj formi, kako su odigrali loše neku utakmicu. I oni su bili zaustavljivi, ali mnogi gledatelji te trenutke kane zaboraviti zbog onih dobrih stvari koje su napravili, i to s pravom, pošto su njihova povijesna važnost i utjecaj, te dobri trenuci preveliki koji imaju tendenciju zasjeniti sve ono loše u njihovim karijerama. Jer, ma kako god dobar jedan igrač bio, on neće moći riješiti svaku utakmicu, ponekad će mu se dogoditi neka loša utakmica kada će biti nevidljiv te će mu ostali trebati da pobijedi. To se i događalo ostalima, Maradona je trebao pomoć Carece, Burruchage, Pele je trebao pomoć Garrinche i Jairzinha, Di Stefano je trebao Genta i Puskasa… Jer zapamti, veliki igrači donose pobjede u utakmicama, oni donose prevagu u odlučujućim trenucima, ali ekipa je ta koja donosi prvenstva.

[Consigliere]

Druga runda 2.81.

Razočaran sam, falila su samo naša tri gola

Dva

Jest za vas koji gledate ukupan skor.

Ma, mislio sam kako smo jedan dali ali nam ga oduzese, ali nije bitno...

btw. odoste vi u off da valja

[Consigliere]

http://www.--- SPAM ---/sp2014/clanak/60-/756037.aspx

[Sapuiza]

1/8
Brazil-Čile
Kolumbija-Kostarika
Francuska-Nigerija
Njemačka-Alžir
Nizozemska-Hrvatska
Italija-Grčka
Argentina-Švicarska
Belgija-SAD

1/4
Brazil-Kolumbija
Francuska-Njemačka
Hrvatska-Italija
Argentina-SAD

1/2
Brazil-Njemačka
Hrvatska-Argentina

3.mj
Njemačka-Hrvatska
0:1 (Mandžo)

F
Brazil-Argentina
0:1 (Messi)

[Andrej]

1/8
Italija-Grčka

Grcka prva u skupini?

[Sapuiza]

1/8
Italija-Grčka

Grcka prva u skupini?

Ne, Italija.

[SiamoNoi]

Ccc,sad odjednom vidis Grke kako prolaze skupinu