Nakon prespavane noći i hladne glave imam potrebu da napišem neko moje viđenje o baražu i nekoj budućnosti naše reprezentacije.
Kada smo došli u baraž i kada smo saznali potencijalne protivnike ne mogu reći da mi je bilo svejedno koga ćemo dobiti ali sam znao da koga god dobijemo da će velika većina stvari zavisiti samo i isključivo od nas i naše igre. Dobili smo Irsku, moram priznati da sam očekivao prolaz. Taj optimizam sam temeljio prije svega na našem "izdizanju iz pepela" od Novembra do Novembra, odličnoj formi ključnih igrača a i samom načinu igre protivnika. Što se tiče ovog zadnjeg tu prvenstveno mislim na to da sam znao da Irci nisu ekipa koja nas mogu ubiti nekim stalnim presingom (kao Belgija u Briselu) ili da nas toliko napadaju da nam ne daju iznijeti loptu, ovo drugo pogotovo. A ove dvije stavke su naš najveći problem, mi čim imamo posjed lopte postoji mogućnost da ćemo iskreirati nešto.
Međutim još jednom se pokazalo da od nas možeš očekivati neočekivano, još jednom se pokazalo da smo mentalni patuljci. Zaista sam mislio da je ova generacija nakon svih uspona i padova konačno sazrela, dosta igrača je u reprezentaciji sigurno 3,4 godine a neki i dosta dosta više. Imamo protivnika po mjeri, imamo igrače u optimalnoj formi, imamo trenera koji zna igrati na rezultat, znao sam jedino da možemo pobijediti sami sebe. I naravno ono što sam najmanje očekivao to se i desilo, poraz manje više bilo ih je i biće ih al' boli pristup većine igrača, ono je dno dna, sramota. Imaš šansu da odeš prvi put na Euro, izvukao si se iz velikih vanago i treba ti još samo malo do konačnog cilja, i ti padneš na tom ispitu. Od 11 igrača na terenu bar njih 8 je izgledalo kao na treningu, pa kako je to moguće u jednoj ovakvoj utakmici? Ne mogu da vjerujem da smo tako psihički nestabilna reprezentacija, hajde da mi igramo sa nekim anonimusima al' ti igrači čovječe igraju u Njemačkoj, Engleskoj, Italiji gdje izgledaju kao veliki profesionalci, dođu u reprezentaciju i na terenu izgledaju kao da se prvi put vide sa loptom.
Ljudi ti igraju neki stidljivi presing, ti nisi u stanju odigrati 3 pasa i izbaciti pola njihovog tima i eto te odmah u poluprilici za gol. Mi vraćamo loptu golmanu

Dadnu nam loptu i još nam puste da radimo šta hoćemo na nekih 30,40 metara od njihovog gola i mi opet ne iskreiramo jedne yebene šanse. Ovo je samo onako ekipno gledajući, ako ćemo gledati pojedinačno to je još gore.
Nije ovo prvi put da nam se ovakve stvari dešavaju, ovo sam vidio minimum u jedno 5,6 utakmica u zadnjih 6,7 godina. Počevši prvo od revanša prvog baraža sa Portugalom, preko Francuske na Koševu gdje smo izgledali smiješno, pa onda Francuska u Parizu gdje u 15 minuta od sjaja dođeš do očaja, pa Portugal drugi put u Lisabonu, pa Slovačka gdje nas je neka luda sreća spasila, pa Nigerija koja me neodoljivo podsjeća na ovu utakmicu sa Irskom, plus smo još 7 dana prije te tekme odigrali odličnu utakmicu protiv kasnijih finalista SP-a i onda dođeš Nigeriji na noge, ljudi te rutinski riješe.
Znači ovo zadnje nabrojano je jedna neoboriva činjenica, sad bez obzira ko je bio trener i kakva je taktika bila (jedino se Safetu može zamjeriti Nigerija, al' i u tako glupoj postavci mi smo imali valjda cilj da držimo loptu i pravimo prilike međutim opet većina naših igrača je na toj tekmi izgledala katastrofalno) ovo je nešto što je problem našeg sporta, i ne samo sporta nego i komplet države i svakog čovjeka u njoj. Mentalni patuljci, psihički nestabilni, alibi "igra" u presudnim trenutcima...
Ovo mi je nešto stvarno nevjerovatno i mislim da će to nikada neće promijeniti, bar ne dok je ova generacija tu. Mada nije to samo problem ove generacije koliko znam i prethodne generacije su padale na velikim ispitima zrelosti, padat će i iduće u to sam siguran. Ne mora to značiti da se mi nećemo više kvalifikovati na prvenstvo, SP je upitno al EP je realna mogućnost i onako bi već bili na njemu da smo imali Mešu od početka, al' ćemo na tom EP-u krahirati kao što smo sinoć, kao što smo i hiljadu puta do sada.
Što se tiče bliže budućnosti reprezentacije tj. do početka idućih kvalifikacija očekujem da se Spaha oprosti, da Vedo više ne bude neko od koga treba očekivati da može nešto promijeniti jer ima tu mlađih igrača koji trebaju dobiti šansu. Da igrači kao Medunjanin koji čak ni ne treniraju sa klubom budu ekspresno odyebani iz reprezentacije. I to je to, ono što se može desiti do početka novog ciklusa i ono što je realno. A ono što bih ja volio al' što je nerealno je to da rodimo jednog centralnog veznjaka, jednog desnog beka, ofanzivnog veznog i jedno krilo.
Uglavnom ne vidim da će u doglednoj budućnosti biti nešto bolje ali neće biti ni gore bar dok su u reprezentaciji Džeko, Pjanić, Bešić, Begović... Ova generacija će vjerovatno iznijeti i iduće kvalifikacije, i tek nakon njih treba očekivati neke velike promjene jer tada će u poznim godinama biti Džeko, Ibišević, Lulić, Medunjanin, Mujdža, Salihović, Spahića vjerovatno neće ni biti nakon ovoga. Sve do tada će biti isto, mi ćemo se tripovati da smo sila, naši igrači će u klubovima pružati dobre partije, protiv slabijih reprezentacija ćemo izgledati solidno i pobjeđivati, na svakoj važnijoj tekmi ćemo vjerovatno izvisiti kao i uvijek do sada, eto to je to uglavnom
Izvinite na malo dužem postu, morao sam ovo izbaciti iz sebe. Narednih par mjeseci ću zaobilaziti ovaj pdf kako sam već i rekao na drugim temama, treba mi malo odmora od ovog svega
