Post
Postao/la DragonGirl » 17 nov 2015, 00:46
Prije svega...žao mi je onog vremena koji sam potrošila na onaj tekst od prije nekoliko dana...žao mi je truda koji je bilo koji od navijača uložio da pokuša motivirati grupu koja je večeras izašla na teren kao da je imala zadatak odigrati što lošije, grupu koja je igrala utakmicu kao da su ulog žvake od pola marke. Inače nemam običaj ovako javno kritikovati niti jednog igrača, ali mislim da nakon ovoga večeras sasvim opravdano sve što ću napisati...
Nije nas pobijedila bolja ekipa, kvalitetom bolja ekipa, nas je pobijedila ekipa koja je imala više srčanosti, volje, želje, zalaganja, svega onoga što treba da krasi jedan tim koji žarko želi izboriti evropsko takmičenje. Igrač koji me definitivno najviše razočarao večeras je Miralem Pjanić. Mali princ, virtuoz, rimska vedeta za kojeg sam uvijek nalazila opravdanje. Večeras ga nema, ne mogu ga naći...Njegovu igru bih i mogla nekako progutati, po ne znam koji put, ali to što je, pored trenutno jednog od najboljih izvođača slobodnih udaraca na svijetu, većinu prekida i kornera večeras morao izvoditi igrač bez kluba, ne mogu oprati ni Sava ni Drina ni Neretva. To mi je stvarno bilo teško za vidjeti. Zašto Miraleme? Dalje, čitam ovdje danima kako se Vedad naziva svakakvim imenima, smotanim, katastrofom, igračem koji je kao drvo, od kojeg se lopta odbija, a eto igra svaku utakmicu, a o ostalima se uredno šuti. Ako ćemo već biti pošteni, hajmo biti pošteni do kraja. Je li se to od Senada ne odbija? Je li Senad nije do sada upropastio gomilu prilika svojom očajnom tehnikom? To je nešto što se ponavlja iz utakmice u utakmicu i evidentno je, koliko god neki zatvarali oči i govorili kako je on borben. Njegova trka ne vrijedi ništa kad mu je završnica nula. Nemojte ga pravdati ni asistencijama kad realno, vjerovatno ni on sam ne znam kako je dodao pola od tih lopti. Harise Medunjaninu, je li toliko teško malo više potrčati, prići igraču pa pokušati uklizati, a ne odmaći se od njega pet metara. Ali Medunjanin je dao dva gola Kipru, kako ću reći nešto loše za njega, sram me bilo. Žao mi je što večeras Salihović, koji se od sredine prvog poluvremena pa skoro do kraja zagrijavao pored aut linije, nije ušao umjesto jednog od njih dvojice kao zamjena, jer barem umije primiti loptu ili potrčati i uklizati kad treba. Spahića i katastrofalnu igru cijele odbrane ne želim ni komentarisati. Bešić, s obzirom na povredu vjerovatno nije ni mogao bolje. Također, ne želim ni da se uvijek izvlačimo na sudiju koji, istina, jeste sudio loše, ali nije svezao noge našim igračima. Žao mi je Edina, našeg Edina Džeke, našeg kapitena koji je na svojim leđima teglio kompletne ove kvalifikacije, najviše i onako istinski. Boli me ona njegova ljutnja, ono razočarenje, ali znam da je opravdana kao i oštar govor koji je uputio. Što se Meše tiče, nisam pametna zaista, ne znam šta bih napisala u ovom trenutku. Za neku bolju analizu mislim da je potrebno posmatrati njegov rad u dužem vremenskom periodu. Sigurna sam da će narednih dana ovdje biti svašta, i u medijima i od strane, igrača ali svi se slažemo da je ovoj ekipi potreban jedan dobar remont. Ako više ne ide, ako nemate više ni volje ni želje, ne ide, hvala vam. Bila je ovo sjajna generacija, zlatna generacija koja nije uspjela izboriti drugo veliko takmičenje. Nažalost, za to ste najvećim dijelom sami krivi jer ste posustali onda kada ste trebali najviše pokazati. Džaba svi oni silni navijači, džaba sve ono što ljudi čine za vas, džaba sve ono što ova reprezentacija znači vašem narodu, na to ste večeras zatvorili oči. Tako se ne igra za državni dres!