Post
Postao/la veteran II » 07 apr 2013, 22:20
Šezdesete: Najteže razdoblje u Hajdukovoj povijesti
Svoj veliki jubilej – 50. rođendan – Hajduk dočekuje s velikim nadama. U prvenstvu mu ide prilično dobro, konkurira za sam vrh, a u kupu ruši jednu prepreku za drugom. Te slavljeničke 1961. godine u Domu Hajduka je bilo vrlo svečano. "Majstora s mora" u svim gradovima dočekuju cvijećem i čestitkama te zahvalnošću i najljepšim željama.
Tim povodom izašla je i monografija o pola stoljeća splitskog kluba. Split u to vrijeme broji 83 tisuće stanovnika, grade se prvi neboderi, duh rock and rolla polako zahvaća grad, ali jedina konstanta i dalje je jedino – ljubav navijača prema svom klubu.
Buran početak dekade
Niti mjesec dana nakon velike proslave, Hajduk je doživio jedan od najtužnijih dana u svojoj povijesti. Naime, u polufinalu Kupa gostovao je u Varaždinu kod drugoligaša Varteksa koji je bio totalni autsajder. Zanimljivost ove utakmice je da je na njoj sudac najprije priznao gol Hajduka, ali igrač "bijelih" Zlatko Papec priznaje da je igrao rukom na što sudac poništava svoju odluku.
To je bio fair-play potez do tada neviđen na našim terenima. Unatoč nadmoći "bijelih", Varaždinci su slavili u produžetku – 2:0. Bila je to velika blamaža i udarac za sportski Split. Poraz je doživljen šokantno, kao kraj svijeta. Igrače su navijači na kolodvoru dočekali zvižducima i pogrdama.
Ispadanje iz kupa odrazilo se i u završnici prvenstva. O naslovu prvaka odlučivala je utakmica u Beogradu protiv Partizana koju Hajduk, nakon isključenja jednog igrača, gubi sa čak 4:0 i tako ostaje bez titule. Utjeha je bila da se Hajduk na kraju našao na trećem mjestu sa samo dva boda manje od novog prvaka Partizana, a bod iza Crvene zvezde.
Zanimljivo je spomenuti i da je u ovoj sezoni 1960./61. u prvoligaškom natjecanju sudjelovao i drugi splitski predstavnik – RNK Split, ali je nesretno ispao iz lige. Bio mu je dovoljan samo bod da se spasi od ispadanja, ali ga je Hajduk u proljetnom dijelu sezone pobijedio sa 2:0 i tako mu onemogućio ostanak među najboljima. Proći će gotovo pola stoljeća dok splitski "crveni" ponovno ne uđu u društvo najboljih. U spomenutoj sezoni u momčadi Hajduka igrali su Vulić, Jurić, Cuzzi, Ilić, braća Bego, Brkljača, Žanetić, Kozlina, Vukas, Vidošević, Papec, Garov, Anković, Šenauer, dok su nabolji strijelci u redovima "bijelih" početkom 60-ih bili Anković, Papec i Zvonko Bego.
U ljeto 1961. s klupe "bijelih" odlazi Milovan Ćirić, a trener postaje Leo Lemešić, nekadašnji veliki igrač Hajduka. Novi trener, stare navike. Hajduk gubi utakmice, a na susretu sa Sarajevom (0:1) dolazi do incidenta kad dio publike i igrača napada suca, revoltirani njegovim pristranim suđenjem. Navijači Sarajeva upadaju u teren i suprotstavljaju se domaćima.
Dolazi do nemilih scena. Igralište Hajduka je suspendirano na dva mjeseca, a "bijeli" su domaćini u Šibeniku. Do kraja sezone Hajduk igra odlično te kraj dočekuje na petom mjestu. Prvak je opet Partizan. Najbolji strijelac te sezone je Dražan Jerković iz zagrebačkog Dinama.
Bajdin tužni oproštaj od bijelog dresa
Vruće je ljeto 1962., Hajduk je pozvan na gostovanje u New York gdje igra na međunarodnom prvenstvu SAD-a. Iako tih godina nastupa bez uspjeha, ipak je Hajduk veliko i slavno ime i završava u probranom društvu, ali na turniru ne briljira.
Novo prvenstvo, s trenerom Florijanom Matekalom na klupi, donijelo je nova razočaranja. Hajduk iz kola u kolo rasipa svoj teško stečeni ugled, a navijačima najteže pada sramotni poraz u Novom Sadu od Vojvodine 1:7. U prosincu 1962. Hajduk gubi derbi od Dinama na Starom placu sa 1:4, ali ta utakmica je zapamćena po oproštaju Bernarda Bajde Vukasa, vjerojatno najslavnijeg igrača koji je nosio sveti Hajdukov dres. Postigao je jedini gol Hajduka na utakmici i otišao u legendu. Gotovo punih 15 godina je nosio bijeli dres i ispisao najljepše stranice povijesti kluba.
Teške godine borbe za opstanak
U prvu momčad ulaze Ivica Hlevnjak i Siniša Fulgozi te Hajduk maršira prema novom finalu Kupa. Ali u prvenstvu kola nezaustavljivo jure nizbrdo. "Bijeli" spašavaju prvoligaški status tek u posljednja dva kola pobjedom u Maksimiru nad Dinamom 1:0 golom Hlevnjaka i remijem 1:1 u Splitu protiv prvaka Partizana.
Na koncu zauzimaju 11. mjesto u prvenstvu (od 14 klubova). Usporedo s grčevitom borbom za opstanak Hajduk se plasira u finale Kupa gdje gubi u hrvatskom dvoboju u Beogradu od Dinama sa 1:4 nakon što je imao vodstvo od 1:0 do pola sata prije kraja. Koban za Splićane te večeri bio je dinamovac Slaven Zambata postigavši hat-trick. Bio je to već treći Hajdukov izgubljeni finale Kupa.
Sljedeća 1963./64. sezona ne donosi ništa novo, Hajduk igra vrlo loše i hoda po rubu. Nakon poraza od Vardara u Splitu (0:1) navijači napadju Dom Hajduka, žele linčovati igrače, prevrću vatrogasna kola, sukobljavaju se s policijom. Igrači se spašavaju bijegom sa igrališta. Prvoligaški status "bijeli" spašavaju u posljednjim kolima pobjedama u Splitu nad Željezničarom od 4:0 i Rijekom 3:0.
Hajduk tako sezonu završava na 10. mjestu. Jedino vrijedno spomena iz ove sezone je da u momčadi debitiraju nadareni mladići poput Pere Nadoveze, Ante Žaje i Radomira Vukčevića.
I treću sezonu zaredom Hajduk se ponovno grčevito bori za goli prvoligaški status. Spas stiže doslovno u posljednji čas – pobjeda u posljednjem kolu nad mostarskim Veležom od 2:0 u Splitu značila je ostanak u ligi. Na koncu – sramotno 12. mjesto. Nakon završetka sezone, u ljeto 1965. uprava kluba 10 igrač, gotovo čitavu momčad, stavlja na transfer-listu. To još nikada nije viđeno dotad u našoj nogometnoj povijesti.
Izgleda kao da nema kraja Hajdukovim mukama i crnim vremenima. Redaju se treneri kao na traci: Lemešić, Matekalo, Ćirić, Nedoklan, Frane Matošić. Nitko od njih ne može Hajdukove igrače trgnuti iz sivila, letargije u koju su upali. Već 10 godina čeka se na jedan trofej, navijači su sve nervozniji, mnogi od njih dižu ruke od voljenog kluba...
Najcrnja stranica – "afera Planinić"
Tog ljeta 1965. za trenera momčadi izabran je Dušan Nenković. I onda, potkraj kolovoza – strašan šok! Splitom i cijelom zemljom poput munje se proširila vijest da je Hajduk izbačen u Drugu ligu! Buknula je "afera Planinić", nakon priznanja vratara Željezničara Ranka Planinića da su prvenstvene utakmice dvije godine ranije bile namještene, a u namještaljkama sudjelovali Željezničar, Trešnjevka i Hajduk. Sva tri kluba dekretom su bačena u Drugu ligu da bi kazna nakon burnih i žestokih prosvjeda bila ublažena i pretvorena u oduzimanje bodova – Hajduku i Trešnjevki po pet, a Željezničaru šest bodova.
Kada nakon šest kola Hajduk s jednim bodom minusa dolazi na dno, bude se navijači i atmosfera u cijeloj Dalmaciji, pa je na susretima protiv Trešnjevke (5:0) i Rijeke (4:0) u svega četiri dana dva puta Stari plac pun do posljednjeg mjesta čime navijači na najbolji način dokazuju privrženost svom klubu "i kad gube, i kad tuku". Do kraja sezone Hajduk vodi tešku bitku za opstanak – dramatičniju od svih dotadašnjih.
Spašava se u posljednjem kolu iako gubi u Nišu od Radničkog 1:2. Spas mu donosi Sarajevo pobjedom na Koševu nad beogradskim Radničkim. Ljetopisi spominju da su Hajdukovi igrači nakon utakmice u Nišu i spasa u zadnji čas "plakali kao djeca i tu su se zarekli da nikad više neće doći u sličnu situaciju". U ukupnom plasmanu Hajduk je 13., a u ligi ostaje zbog bolje gol-razlike. Prvak je te sezone po prvi put jedan klub izvan "velike četvorke" – novosadska Vojvodina. Hajduk ima i najboljeg strijelca prvenstva – to je Pero Nadoveza sa 21 golom.
U spomenutoj sezoni prvi put su na ovim prostorima viđeni "papelitosi", i to na stadionu u Maksimiru na jesenskoj utakmici Dinama i Hajduka koja je završila 1:1. "Kad je Nadoveza postigao pogodak tisuće papirića, koje su splitski učenici nosili sobom na utakmicu u kartonskim kutijama, poletjelo je maksimirskim tribinama..."
Iz četvrtog pokušaja – napokon Kup!
U novoj sezoni 1966./67. "bijeli" igraju promjenjivo i naposljetku osvajaju osrednje sedmo mjesto na ljestvici. Nakon nekoliko teških sezona navijači napokon ne strepe za ostanak u ligi, ali ipak ne mogu biti zadovoljni konačnim plasmanom.
Međutim, u Kupu maršala Tita Hajduk ruši prepreke jednu za drugom – u osmini finala "pada" Borovo u Splitu, u četvrtfinalu Željezničar u Sarajevu, a u dramatičnom splitskom polufinalu Vardar na jedanaesterce. I u finalu, koje se prvi put igra izvan Beograda, u Splitu gostuje Sarajevo, koje te godine postaje prvak države. Na prepunom Starom placu 24. svibnja 1967. Hajduk pobjeđuje sa 2:1 golovima Ferića i Obradova, uz pogodak Musemića za goste i slavlje u cijeloj Dalmaciji može početi. Konačno je osvojen kup, tek iz četvrtog pokušaja. Kapetan Vinko Cuzzi prima pehar, dok iz tisuća grla odjekuje pjesma: Marjane, Marjane!
Ovaj pothvat su izveli: Vukčević, Folić, Ristić, Slišković, Cuzzi, Bošković, Mušović, Nadoveza, Ferić, Hlevnjak i Obradov. Iste jeseni Hajduk prvi put izlazi na UEFA međunarodnu scenu i debitira u Kupu pobjednika kupova – časno je eliminiran od engleskog Tottenhama porazima 0:2 u Splitu i 3:4 u Londonu, no ipak ostavlja dobar dojam.
Stasa nova "zlatna generacija"
U iduće dvije sezone Hajduk je bliže vrhu nego dnu ljestvice, ali navijači žarko žele novu titulu prvaka. Post već traje predugo. Tako da četvrto mjesto u sezoni 1967./68., te šesto mjesto u sezoni 1968./69. ne može zadovoljiti navijače gladne najvećeg trofeja.
Do kraja ovog desetljeća "bijeli" su u prigodi osvojiti još jedan trofej Kupa. Na proljeće 1969. u Beogradu Splićani igraju finale sa zagrebačkim Dinamom, ali ponovno gube nakon dvije utakmice. U prvoj 3:3 nakon 120 minuta prave drame, a u ponovljenoj utakmici uvjerljivih 3:0 za Zagrepčane.
Još jedan trofej zaobilazi Split
U kolovozu 1969. Slavko Luštica zamjenjuje dotadašnjeg trenera Dušana Nenkovića. Škola baluna legendarnog Ante Mladinića Biće nudi novom treneru mnoštvo talentiranih juniora među kojima odmah postaju glavni nositelji igre, kombinatorni kreatori i vrlo česti realizatori Jurica Jerković i Mićun Jovanić.
U međuvremenu, na Starom placu ponovno se izvode radovi. Postavlja se rasvjeta, a prva noćna utakmica odigrana je 23. travnja 1970. protiv Benfice – rezultat 1:1.
I tako započinje državno prvenstvo u sezoni 1970./71. Luštica uzima za pomoćnika Vladimira Bearu, svoga vratara iz šampionskih dana, pa je Radomir Vukčević na vratima sve sigurniji, te Hajduk teško prima golove. Međutim, teško ih i postiže jer jesenski početak nije baš obećavao.
Mogu li "bijeli" konačno do naslova prvaka? Šampionski post traje već šesnaestu godinu, navijači su se zaželjeli radosti. Polako stasa nova generacija nadarenih mladića koja će klubu u sljedećem desetljeću donijeti najveće radosti...
Časni sude, ne osjećam se krivim!!!! Najčešće izgovorena riječ od strane lopova.
A evo kako drugi gledaju na aferu Planinić. oni iz Dalmacije.
Namjerno nisam ulazio u polemiku oko gola jer ugao iz kojeg je snimano nemoze nista potvrditi sta ako je lopta u letu od precke do linije na travi presla cijelim obimom
,nervoza je fakat na vrhuncu
