Pazi jednu stvar. Imaš Federera, Borga, Samprasa, Lendla i Nadala.
1. Federer ima 17 GS titula, 22 Masters, 76 ukupno, 302 sedmice kao #1, 5 puta Year #1, 6 titula završnog Mastersa, CGS, Channel Slam, najdominantniji 'prime' period i odličan omjer osvojenih titula na svim podlogama.
- Igrao i dominirao nad različitim generacijama igrača (81,82,83 - 85,86,87) plus dočekuje i treći val mladih igrača.
- Homogenizacija i usporavanje podloga ga dočekali u trenutku kad je već bio izgrađen kao igrač, uspješno se izborio sa tim.
2. Borg 11 GS-ova (nije igrao Australiju),15 GPT titula (današnji Mastersi) 64 titule, 109 sedmica kao #1, 2 puta Year #1, 2 titule Završnog Mastersa, Davis cup, 3 Channel slama, drugi najdominantniji period u OE.
- Uzmi u obzir da je dominirao šljakom i travom načinom na koji niko prije njega nije to uspjevao, te da je skupio 11 titula na podlogama koje se po svojstvu najviše razlikuju, da nije išao u Australiju, te da je osvojio par važnih egzibicija koje su se tada više cijenile nego GS turniri, a koje mu ATP nije uračunao. Sve to postigao do 25 godine.
- Napustio tenis zbog nesporazuma sa tadašnjim teniskim organizacijama, iako je u kontekstu fizikalija, mogao igrati još minimalno 5 godina bez problema.
3. Sampras - 14 GS turnira, 11 Mastersa, 64 titule ukupno. 286 sedmica #1, 6 puta Year #1, 286 sedmica kao #1, 5 Završnih mastersa. Kontinuitet igranja na vrhunskom nivou, 2 DC-a, GOAT brze trave.
- Dominirao dvjema najbržim podlogama u eri S&V igrača i drugoj najjačoj konkurenciji Open ere.
- Najbolji skor u finalima GS-ova.
4. Ivan Lendl - 8 GS-ova i još nekoliko velikih egzibicija koje nisu uračunate. 22 GPT titule, 94 titule ukupno. 270 sedmica kao #1, 4 puta Year #1, 5 titula Završnog Mastersa. Treći najdominantniji 'prime' u Open eri.
-Imao savršen omjer osvojenih titula na svim podlogama. (30-tak u Indoor i Outdoor uslovima, 20+ na šljaci, 5+ na travi.
-Najbolji all court igrač ikada
-Igrao u najjačoj konkurenciji ikada
5. Rafael Nadal - 12 GS-ova, 25 Masters titula, 2 Channel Slama, 102 sedmice kao #1, 2 puta Year #1, 4 DC-a, CGS, Golden slam, 9 uzastopnih sezona sa bar jednom osvojenom GS titulom (jedini u historiji), najviše osvojenih titula na jednom GS turniru (jedini u Open eri)
- Najbolji šljakaš ikad
- Jedini igrač sa najmanje jednom osvojenom titulom 9 sezona uzastopno.
- Jedini igrač koji je osvojio 8 titula na nekom GS turniru.
Sad skontaj koliko je teško upoređivati ovakve stvari, kad uzmeš u obzir različite ere, tehnologiju reketa, konkurenciju, podloge, činjenicu da važnost GS turnira nekad i sad nije ista i slično, pa ako dobiješ drugačiji zaključak od mene, javi.
1. GS-ovi: Federer, Sampras, Nadal, Borg, Lendl.
2. Channel slam: Borg, Nadal, Federer
3. CGS: Federer&Nadal
4. All court game: Lendl, Federer, Borg, Nadal, Sampras
5. Konkurencija: Lendl, Sampras, Federer, Borg&Nadal
6. Sedmice kao #1: Federer, Sampras, Lendl, Borg, Nadal
7. Year #1: Sampras, Federer & Lendl, Borg & Nadal
8. Završni Masters: Federer, Sampras & Lendl
9. Mastersi: Nadal, Lendl, Federer, Borg, Sampras
10.Titule: Lendl, Federer, Borg&Sampras, Nadal
11.Prime period: Federer, Lendl, Borg
1. Po važnosti sam poredao sva dostignuća, ali ne možemo ih uzimati zdravo za gotovo, jer ipak poredimo različite ere. GS-ovi su dobili važnost jednaku današnjoj tek 1990 godine. AO je postao ravnopravan GS negdje sredinom 80-tih, što znaći da Borg, kao i večina tadašnjih igrača nisu igrali ovaj turnir. Osim toga, love nije bilo kao sada, pa se moralo igrati po egzibicijama, koje nažalost nisu uračunate ovdje. Zbog ovoga što sam naveo, višak GS-ova na kontu tria Fed-Pete-Rafa, statistički ne znaći puno.
2. Channel slam je jedan od najvećih uspjeha u tenisu. Međutim, kada govorimo o ovome, moramo uzeti u obzir raznolikost podloga. Ovdje Borgov jedan Channel slam vrijedi više nego sva tri koji su ostvarili Rafa (2) i Roger (1). Tih godina su igrači propuštali šljaku, da bi se što bolje pripremali za travu, a Borg je uspio spojiti dominaciju na obje podloge i to tako što je na šljaci dominirao Baseline Top spin tenisom, a na travi S&V Chip&Charge tenisom. Fedal nisu morali toliko prilagođavati igru, zbog usporene trave i ubrzane šljake. Ovdje je Borg ostvario veliku statističku prednost, jer je osvojio 3 Channel slama
uzastopno.
3. CGS ili karijerni grand slam po čemu su od navedenih igrača Nadal i Federer jedini koji su ga ostvarili. Sigurno veliki uspjeh, sa jednom manom - podloge i konkurencija. Borgu se može zamjeriti to što nije osvojio USO, iako je igrao 4 finala. Lendlu se ne može ništa zamjeriti, jer je na brzoj travi u eri najjače konkurencije i dvojice Top 5 Grass courtera Open ere igrao dva finala, a da je pritom najviše prilagođavao igru od svih igrača o kojim smo govorili, uključujući i Bjorna Borga. Činjenica da je u prosjeku znao izaći preko 100 puta na mrežu, te da je sa takvim stilom bio nadomak osvajanja WB-a, za jednog 'udarača' je veliki, ogroman uspjeh, ravan osvajanju GS titule. Dakle, problem ovdje je što su Federer i Nadal imali ujednačene podloge, a takve sreće nisu bili Sampras, Lendl i Borg. Osim toga, Sampras, Lendl i Borg su se na različitim turnirima susretali sa različitim igračima, specijalistima baš za tu podlogu, što kod ove dvojice nije bio slučaj. Samprasova nemogučnost osvajanja CGS-a u suštini nema opravdanja, jer je Agassi to uspio u istoj eri i konkurenciji, ali Lendlova, pa donekle i Borgova ima.
Lendlova 2 finala možemo smatrati u najmanju ruku jednakim uspjehom koji su napravili Fedal.
4. All court/round game je pokazatelj varijaiteta, višedimenzionalnosti i mogučnosti prilagodbe igrača različitim uslovima, okolnostima, protivnicima i konačno,
podlogama. To mnogi povezuju sa CGS-om, ali ne možemo to gledati na taj način. Prosto, u 70-tim i 80-tim lova nije padala sa neba kao danas. Igralo se mnogo više turnira tokom sezone, a igrači su pored GS-ova i GPT-ova spas morali tražiti po raznoraznim egzibicijama, koje su nudile 4x više novca nego GS-ovi. Zato moramo sve parametre uzeti u obzir. Ovdje je Lendl neprikosnoven sa 30+ titula na tepihu, 25+ na Hardu, 25 + na šljaci i dvije na travi. Iza njega je Federer sa 34 titule na otvorenom i 20 na zatvorenom Hardu, 11 na travi i 10 na šljaci. Tu je Borg sa 30 titula na šljaci, 20+ na zatvorenom tepihu, oko 5 na hardu i 6 na travi. Sampras je dominirao na zatvorenom i otvorenom Hardu osvojivši oko 50 titula u tim uslovima. Na travi ih je skupio nešto više od 10, a na šljaci nije uspio uspostaviti neku veču dominaciju. Nadal je ovdje najlošiji, zbog prevelikog jaza između osvojenih titula na šljaci i ostalim podlogama.
Ono što je svakako upečatljvo jeste da je Lendl ovo ostvario protiv igrača kojima su po pridodi igre takvi uslovi više odgovarali. Napraviti tako dobar omjer u takvim okolnostima i s takvom konkurencijom je vraški dobar uspjeh.
5. O konkurenciji se može pričati nadugačko i naširoko. Jednom sam objašnjavao ovo i ne bih da se ponavljam. 80-te su dale najviše ATG igrača, a raznolikost podloga je činila konkurenciju još jačom i nezgodnijom. 90-te su dale najviše različitih osvajača Slamova i više specijalista za svaku podlogu posebno. Federer ide ispred Borga i Nadala, jer je igrao sa više generacija igrača. Borg se povukao rano i nije dočekao novu generaciju, a Nadal nikada nije osjetio slast igranja sa mladim igračom koji će ostaviti srce na teren prije nego izgubi meč (otprilike ono što je on radio sa 18 godina Federeru). Uzimajući u vidu sve ovo, Lendlovi i Samprasovi rezultati imaju veču težinu u odnosu na konkurente.
6. Broj sedmica kao #1 u globalu označava koliko je igrač bio dominantan. Važna stvar jer pokazuje da li je teniser uspio nametnuti vlastitu eru. Federer, Sampras i Lendl su bez premca u ovome. Nadal ovdje nije uspjevao nešto značajnije napraviti, a kod Borga je situacija bila kaotična, jer pravi, normalni ranking po kojem su se vrednovali bodovi praktično nije ni postojao.
7. Year #1 označava broj koji pokazuje koliko je igrač puta godinu završio prvi. Opet je trojac Federer-Sampras-Lendl. Ovo je donekle pokriveno prethodnom statističkom referencom - brojem sedmica kao #1.
8. Završni Masters je najznačajniji turnir poslije GS-ova i praktično 5. GS sezone. Njegova važnost je neupitna, 8 najboljih igrača se sastaju na kraju godine i odmjeravaju snage. Federer je najviše puta osvajao ovaj turnir, ali mislim da Lendlove i Samprasove titule imaju veču težinu. Razlog je taj što se uvijek igrao u dvoranskim uslovima i brzim podlogama koje su pogodovale S&V igračima i ofanzivnim baselinerima. Takvih je više bilo 80-tih i 90-tih tako da je Samprasu bilo teže osvojiti titulu protiv Beckera, ili Lendlu protiv McEnroa, nego Fedu protiv Nadala ili Murraya. Druga strana medalje je ta što su Lendl i Sampras finala morali igrati u 'best of five' formatu, pa je samim tim njihov uspjeh veči.
9. To isto važi i za Masters titule. Nadalu ovdje moramo skinuti kapu, bez obzira što je veliku večinu njih osvojio na šljaci. Činjenica je da je na Mastersima u post90 periodu mnogo jača konkurencija i koncentracija igrača, jer su ovi turniri obavezni što prije nije bio slučaj. Recimo, 80-tih, kada su postojale dvije teniske organizacije, nerijetko se dešavalo da najbolji igrači ne učestvuju na njima, jer su se ili raštrkali po ostalim turnirima gdje nema konkurencije ili igrali egzibicije. To su Lendl, Borg, posebno Connors obilato koristili i skupljali titule. Naravno, nije takva situacija bila na svim GPT turnirima, neki od njih su imali veliku tradiciju, solidan nagradni fond i formate mečeva na 3 dobijena seta. Ako povlačimo paralelu sa današnjim tenisom, tada su igrači morali dobiti više mečeva u više setova, ali u globalu, današnji Mastersi su mnogo organizovaniji, a konkurencija najboljih igrača na istim dosta veča nego tada. Zato Nadalove i Federerove Masters titule imaju puno veču težinu nego Lendlove i Borgove, eventualno i Samprasove.
10. O titulama je sve rečeno. Lendl je prvi bez premca, a o prime periodu ćemo posebno.
11. Izuzetno cijenim igrače koji u jednom trenutku postanu dominantni i izdominiraju konkurenciju, a potom nastave održavati tu dominaciju u kontinuitetu. Trojica su takvih igrača u Open eri, Federer, Lendl i Borg. Možemo tu ubrajati i McEnroa, Connorsa, Đokovića, ali ipak, ova pomenuta trojka se jednostavno više ističe u tome.
Igrač kada dostigne peak svog tenisa i izdvoji se nad konkurencijom, pokazuje da je njegova najbolja igra naprosto ispred vremena u kojem se natječe.
-Federer je u periodu 2004-2007 osvojio 42 titule, 11 od 16 GS-ova, 3 od 4 Završna Mastersa, 3 godine zaredom bio #1, uz omjer W/L 315-24. To je najdominantniji 'prime' period u Open eri.
-Lendl se u periodu 85-87 pojavio na 48 turnira, osvojio njih 28, 5 od 12 GS-ova, 3 od 3 Masters kupa, uz omjer W/L 228-19.
-Borg je u periodu 1978-1980 igrao 52 turnira, osvojio 31 titulu, 2 od 3 završna Mastersa, 6 od 12 GS-ova uz omjer W/L 224 - 21.
Na prvi pogled se jasno vidi da su Borg i Lendl gotovo izjednačeni, međutim, činjenica da je Lendl igrao u jačoj konkurenciji tjera me da svoj glas na ovu temu dam njemu. Federerov 'prime' se može osporiti lošijom konkurencijom u odnosu na ovu dvojicu, ali je previše dominantan da bi bio skroz potisnut.
Nadal nije imao eksplicitan period u kojem je kontinuirano dominirao, ali je s druge strane, kao i Sampras kontinuirano postizao dobre rezultate. Činjenica da je jedini u historiji koji je 9 godina uzastopno osvojio barem jednu GS titulu je samo po sebi veliko ostvarenje. I to ga izvlači kada govorimo o ovome.
Međutim, caka kod Olimpijade i DC-a je to što u kontekstu statističkog poimanja nikada nisu bili toliko važni. Sampras je svojevremeno izjavio da 'tenis uopšte ne treba biti olimpijski sport', a glede DC-a, to je više timsko takmičenje, nego nastup individue. Igrač ne snosi zaslugu ekvivalentnu onoj kada sam nešto osvoji.
Zaključak:
Obuhvatio sam što sam mogao više parametara i red je da dam konačni sud.
Ako pogledamo tabelu koju sam gore postavio gdje je navedena statistička važnost svakog dostignuća, konačna tabela bi izgledala ovako:
1. Federer
2. Lendl
3. Sampras&Nadal
4. Borg
Međutim, ako bi uzimali u obzir deskripciju svake stavke posebno i upoređivali napisano, došli bi do
ovakvog zaključka.
Federer je prvi, jer nema rezultata koji ovaj čovjek nije postigao. Ima ga svugdje, njegova dominacija ne samo da je ubjedljivo najveća, nego ju je savršeno rasporedio.
Iza njega ide
Borg, koji je do 25 godine napravio ono što neki nisu uspjevali za čitavu karijeru. Sama činjenica da je treći po ukupno osvojenim titulama, sa tako malim vijekom trajanja govori sama za sebe. A njegov Channel slam je nešto neponovljivo, nešto što najviše vrijedi ovdje. Kada govorimo o Borgu, uvijek moramo u obzir uzimati taj 'prosjek'. On je bio savršen i zato njegova dostignuća i rezultati dobijaju na značaju još više, jer sve ovo što je postigao, postigao je u tako kratkom vremenskom roku.
Treći je
Sampras, jer je u eri brzih podloga mnogo teže dominirati, a još teže održavati tu dominaciju. Razlog je taj što su brze podloge sklonije iznenađenjima nego spore i dosta prilagodljivije slabije rangiranim teniserima. Sampras je bez obzira na to, osvojio 12 GS titula na takvim podlogama u konkurenciji fantastičnih S&V igrača i ofanzivnih hard courtera, zadržao se 286 sedmica na prvom mjestu i 6 puta godinu završavao kao #1. On mora ići ispred Nadala i Lendla, osvojio je više statistički važnih stvari. Mana mu je ta što nije osvojio RG i ostvarivao zapažene rezultate na šljaci.
Četvrti je
Nadal, prvenstveno što je u nekim rekordima jedinstven. Spominjao sam već sve te sezone sa GS titulama, podatak da je jedini sa 8 titula na nekom GS turniru, pa zatim 25 osvojenih Mastersa itd. Najveći šampion kojeg je ova igra ikada vidjela. Međutim, činjenica da nije uspostavio vlastitu eru, da nema završni Masters, te da ima previše malo osvojenih titula na nešljakastim podlogama mi ne dozvoljava da ga stavim ispred gore pomenutih igrača.
Peti je
Lendl, iako sam ga mislio staviti zajedno sa Nadalom na 4. mjesto, međutim 4GS-a više, 2 Channel slam-a i CGS su napravili bitnu razliku. Lendl ostaje upamćen kao ATG igrač sa najviše pehova u svojoj karijeri, počevši od svog porijekla, pa svega nadalje što mu se dešavalo. Drago mi je što će ako ništa zauvijek nositi titulu najboljeg all courtera ove igre.
Šta Nadal mora uraditi da bi bio prvi ?! Osvojiti još nekoliko GS-ova, ali raspoređenih na više podloga (ne RG, ima ih dovoljno
), osvojiti završni Masters, povećati broj titula na Hardu (prvenstveno indoor) i travi, te nastojati doći do još bar 60 sedmica kao #1.
samosarajvo je napisao/la:Na kraju ostaju titule...
Ako ćeš gledati titule, čestitajmo novog GOAT-u Open ere, Jimmy Connorsu.
