Post
Postao/la Rajaz » 15 apr 2014, 19:51
Guardiola: ''Ti bi bio šlag na vrhu torte''
"Kratki pasovi, vječni posjed. To je njihova filozofija: "Lopta je naša i ti je nećeš dobiti" uz kretanje kakvo još nikad nisam vidio. Ti ljudi su izgledali kao ih sam Bog diriguje po terenu. Oni su bili rolex sa swatch baterijom. Prefinjeni i ekstremno dugotrajni."
"Play Station je najbolji izum ovog vijeka. Kada sam igrao na Play Stationu-u, uvijek sam birao Barcu. Ne znam koliko sam virtualnih utakmica odigrao. Sigurno bar 4 puta više od onih pravih.
Pirlo protiv Neste je bio klasični duel u danima kad sam još bio u Milanu. Stizali bismo ranije, doručkovali oko 9 i onda bismo sjeli u sobu i igrali plejke do 11. Nakon tog bismo trenirali, a onda bismo opet do 4 popodne igrali plejke. Život prepun odricanja...
Naši mečevi bili su puni adrenalina. I Sandro i ja bismo birali Barcu. Uvijek sam birao najbržeg igrača, u tom slučaju Eto'a, ali bih opet sve vrijeme gubio. Znao sam doslovno poludjeti od huje kad izgubim, bacao sam kontroler. Onda bih pitao Sandra da odigramo još jednu i onda bih opet izgubio.
Nisam znao šta je razlog, i on i ja imali smo Pepa Guardiolu na klupi. Ali sam opet stalno gubio. I onda smo Sandro i ja imali famoznu ideju! Trebalo bi kidnapovati pravog Pepa Guardiolu i povesti ga u Italiju. Tada smo bili u Barceloni, igrali predsezonsku utakmicu u Gamper kupu protiv Barcelone. Međutim kako bismo transportirali Guardiolu trebalo bi ga smanjiti da stane u kofer. Vjerujem da to baš i nije bila najbolja ideja koju smo imali.
Međutim te noći nakon utakmice desilo se nešto nevjerovatno. Guardiola me je pozvao na razgovor, odvojivši me od mojih saigrača, najbližih i najdražih. Kad bolje razmislim možda mi ti ljudi i nisu bili blisku, ali da ipak nastavim s pričom.
Poslije utakmice svi su bili zaokupirani Zlatanom Ibrahimovićem, atomskom bombom od čovjeka. Neki moji saigrači iz Milana su ga pozivali da nam se pridruži, ali njegovi saigrači iz Barcelone davali su mu razloge zašto treba ostati. Međutim Ibrahimović je nakon utakmice izjavio da želi da igra na San Siru s Ronaldinhom i da Guardiola s njim ne razgovara u posljednjih 6 mjeseci.
Nije bilo tajne-Guardiola nije pričao s Ibrahimovićem, ali je čuvao riječi za mene. Ispred svlačionice čekao me je Manel Esiarte, drugi čovjek u historiji čovječanstva koji je mogao hodati po vodi i rekao mi je da me Guardiola čeka u svom uredu.
-Andrea, pođi za mnom. Trener hoće da se sastane s tobom.
Jedva sam ga prepoznao bez kapice za plivanje, ali sam onda rekao.
-U redu onda, vamos!
Nisu me morali dva puta pitati. Odmah sam pošao ka uredu i tamo me je zatekla minimalistički uređena prostorija i čaša dobrog vina. "Dobar početak" rekao sam tiho. Srećom čovjek kom su u tom momentu zavidjeli svi, nije čuo šta sam rekao. Progovorio je na savršenom talijanskom jeziku. Svoje izlaganje započeo je time da je FC Barcelona drugačiji svijet, perfektna mašinerija, koja je samu sebe izumila.
-Hvala što si pristao da se sastaneš sa mnom.
-Hvala na pozivu, odgovorio sam.
-Trebamo te ovdje, Andrea. Već smo jaka ekipa, ne mogu se žaliti. Ali ti bi bio šlag na torti. Treba nam takav veznjak, koji će sarađivati sa Xavijem, Iniestom i Busquetsom. Taj neko si ti, jer si svjetska klasa igrača."
U tih pola sata većinom sam šutio i klimao glavom, pustio sam njeg da priča. Bio sam oduševljen, a ne uzbuđen. Bio sam potresen u pozitivnom smislu.
-Pazi, Andrea, obratio sam se tebi, jer mi tako rješavamo stvari ovdje. Mi ne traćimo vrijeme. Pričao sam s ljudima iz Milana, oni kažu da te neće prodati, ali mi ne popuštamo. Mi smo Barcelona! Navikli smo na odbijanja, ali na kraju se stvari izmijene u našu korist. Pričat ćemo još jednom s klubom, a u tom periodu bi bilo dobro da im i ti daš do znanja da želiš doći ovamo.
Niko mi o tome nije rekao ni riječ.
-Ako dođeš ovamo, nalazit ćeš se na jedinstvenom mjestu. La Masia, naša akademija, naš ponos i naša radost- nijedan drugi klub nema takvo nešto. Mi funkcionišemo kao sat, kao filharmonijski orkestar. Naši šampioni nastali su ovdje. Ovo što radimo je predivno, ali i zahtjevno. Ponekad pobjeđivanje može da te iscrpi.
Nikad ovo ne bih očekivao, osjećao sam se kao da sam u paralelnom univerzumu, kao da sam uvučen u igricu za Play Station. Previše sam igrao s Barcom i sada bih trebao u pravom životu biti dio te ekipe.
-Moraš doći u Barcelonu Andrea. Uvijek sam te volio kao igrača. Želim da ti budem trener.
Pomislio sam na to kako bi Sandro umro od ljubomore kad bi shvatio da sam ja oteo tih 50% Guardiole koje je i on imao na Play Stationu.
-Iako je Milan rekao ne, mi nećemo popustiti. Vidjet ćemo šta će se desiti.
Bio sam spreman puziti na sve četiri u Barcelonu. Šta da kažem? Bili su u tom momentu najbolja ekipa svijeta. Njihov fudbalski brend je bio nešto sasvim novo. Ti ljudi su izgledali kao ih sam Bog diriguje po terenu.
-Nadam se da ćemo uskoro ponovo popričati, sretan put nazad u Milan, nadam se da nećeš još dugo ostati tamo.
-Hvala još jednom. Bio je ovo zanimljiv razgovor.
Napustio sam njegov ured šokiran, stigao sam zadnji u ekipin autobus, ali to niko nije ni primijetio. Svi su se stisnuli uz prozore autobusa i gledali u Ibrahimovića. Njegova vatra i ljubav prema FC Barceloni je umirala, ali plamen i želja za igrom u Milanu se palio.
Svi su znali sve o Ibrahimovićevoj situaciji, a o mojoj ništa. U tim trenucima sam mogao postati dio najbolje ekipe ikad i mogao sam dobiti priliku da se dokažem. Stvarno sam to želio. Ali Milan je na kraju odbio sve ponude FC Barcelone. AC Milan nije htio pregovarati, bilo je nekih manjih previranja, ali sam na kraju ostao gdje jesam.
Bio bih sretan da sam imao priliku da mi Guardiola bude trener. On je stvarno ostavljao svoje pečate na ekipama koje je vodio. On ih sagradi, on ih oblikuje, on ih hrani. On ih čini velikim. Digao je Barcelonu na nivo koji je prevazišao fudbal. Ibrahimović je vjerovao da ga je uvrijedio nazvavši ga filozofom, ali kad malo bolje razmislim to je lijep kompliment.
Drugim riječima, Guardiolina FC Barcelona igrala je kao na igrici za Play Station. "