Vidim da je većinu zaslijepila pobjeda protiv lošeg Velsa. Pobjeda koja je najviše plod sreće, budimo iskreni i priznajmo to.
Postoje pozitivni pomaci, prije svega na taktičkom planu (iako to u odnosu na Sušića nije teško), ali i što se tiče stabilnosti zadnje linije. Sve drugo je vrlo loše, da ne upotrijebim neki ružniji termin. Prva stvar koja mi je zapala za oko je očajna igra po bokovima. Mujdža je bio kriminalan i u odbrani i u napadu, Zukanović je doduše bio neprelazan u odbrani. Ne mogu da vjerujem da od Meše nisu dobili instrukcije da se barem ponekad priključe napadu, pa nismo u 60-im ili 70-im.

Krila također vrlo loša, Lulić neprepoznatljiv, ali on je igrač koji voli podršku saigrača, jer čim treba nešto sam uraditi, to završi katastrofalno. Višća je imao par ubacivanja i to je to. Vedad je u napadu čitavu utakmicu bio odsječen, nije primio loptu kako treba u prvom dijelu. Trebao mu je neko kao Hodžić da ga rastereti i pruži mu podršku. Pjanić je vukao koliko je mogao u sredini, ali ne možeš ti pritisnuti Velšane kada su ti partneri Anel i Sejo, čiji je osjećaj za igru krajnje upitan. Razumijem da selektor raspolaže malim fondom igrača, zato i neću biti oštriji prema njemu (ipak smo pred vratima baraža), ali neke stvari je već sada morao promijeniti. Zašto nije, samo on zna.
Uvođenje Đurića se pokazalo kao vizionarski potez, jer je Milan riješio utakmicu, no samo to ne čini Baždarevića velikim trenerom. Ubacio je i Pape Hajrovića u Žilini, znamo kakav je bio epilog, ali to ne znači da je Safet kvalitetan stručnjak.