Post
Postao/la Asteriks » 26 jul 2024, 14:45
Godine 1992. tadašnji kandidat Clinton, naglasio je da ideja o upotrebi sile povodom eskalacije u Jugi, ima njegovu podršku.
Državni tajnik, W. Christopher izjavio je 1993. da američke vojne snage neće biti raspoređene u BiH, prije nego svi zaraćeni ne prihvate mirno rješenje.
Još od 1991., Evropa je odbacivala mogućnost upotrebe vojne sile.
Jedna od pozitivnih promjena bila ona kada je Jeljcin poručio kako neće štitit one koji se suprostavljaju međunarodnoj zajednici.
Maja 1993., Clintonova administracija poslala je gore pomenutog tajnika na turneju po evropskim gradovima da uvjeri tadašnje službenike o neminovnosti bombardovanja srpskih položaja. Saveznici taj plan nisu smatrali konačnom verzijom i ostavilo se prostora za neke dorade, zbog čega se izgubilo dragocjeno vrijeme.
Nemoćan u pridobijanju podrške, Clinton se pred kraj 1993. vraća politici posmatranja.
Privremeni zaokret desio se onog momenta kada su 1995. SAD uspjele nagovoriti Francusku (nakon odlaska Mitteranda) i Britaniju o opravdanosti zračnih udara, ako srpske jedinice ne predaju oružje unutar par dana.
Nakon prihvaćanja američkog prijedloga da se zrakoplovstvo NATO-a koristi za bombardovanje, neke članice poput Kanade blokirale su dalju upotrebu vazdužnih napada.
Taj nesklad Zapada ohrabrio je Mladića i ostale zlotvore.
Ipak, vidimo ogromne napore Amera da se sve to poveže i diplomatski ujedini, s ciljem pomoći našoj zemlji.
To nikad ne smijemo zaboraviti.
Without a moral compass, the human mind will justify anything.