Re: Re: Chat
Postano: 21 jul 2024, 19:44
To što je neko pametan ili inteligentan nije argument u korist profesije kojom se bavi ili ideologije kojoj pripada. Pametni ljudi nisu argument nauke, religije također. Veliki naučnici također nisu (a mnogi iako se to izbjegava reći, kad kažemo da su religijozni, nisu religijozni u personalnog boga, boga tri monoteističke vjere čiji pripadnici najviše i spominju ovo kao argument za religiju ili za kompatibilnost religije i nauke, već onog panteističkog) argument u koristi bilo čega.
Kada govorimo o spoznavanju svijeta govorimo o dva različita svjetonazora, religijskom, koji je nastao na primitivnim/starinskim učenjima i normama čije uporište nije bazirano na kritičkom i eksperimentalnom promišljanju svijeta, dok je nauka skup pravila ili metoda koji kritički i eksperimentalno ispituju svijet kako bi došli do najpreciznijih (ne nužno 100% tačnih) objašnjenja za pojave u svijetu. Religija se bazira na osnovama koje naučno nisu provjerljive niti su oborljive, što je jedan od uslova naučnih teorija. Osobe koje koriste naučni metod u svom radu, ili nekom interesu, a sami nemaju intelektualnog poštenja da to isto primjene na religijska znanja su (intelektulani) licemjeri. Koriste nauk ili metode prema tome kako im odgovara, a ne u korist istine. I druga strana, oni agresivni ateisti, nisu daleko od ovih, samo što njima nije onaj personalni bog sa nebesa božanstvo već su od nauke napravili boga.
U kontekstu promatranja svijeta i objašnjavanja pojava, naučni metod ili pravila nisu ista kao religijska, niti su kad bila niti će kad biti. Nauka ide do granice do koje može ili je moguće otkriti, sve mimo toga je besmislica pričati i bazirati dalje znanje, ona ne gleda osjećaje, doživljanje, tradiciju - dok kod religije to nije slučaj, za sve postoji objašnjenje, za sve postoji pravilo, postoje osjećaji, postoje znanja koja nemaju empirijskog oporišta i sve je to dio svetonazora kojim religijozni ljudi pokušavaju da objasne svijet oko sebe. A svakoj osobi sa bilo koje strane bi rekao da bude poštena do kraja, ako već koriste učenja, rezultate ili proizvode jedne ili druge strane.
Kada govorimo o spoznavanju svijeta govorimo o dva različita svjetonazora, religijskom, koji je nastao na primitivnim/starinskim učenjima i normama čije uporište nije bazirano na kritičkom i eksperimentalnom promišljanju svijeta, dok je nauka skup pravila ili metoda koji kritički i eksperimentalno ispituju svijet kako bi došli do najpreciznijih (ne nužno 100% tačnih) objašnjenja za pojave u svijetu. Religija se bazira na osnovama koje naučno nisu provjerljive niti su oborljive, što je jedan od uslova naučnih teorija. Osobe koje koriste naučni metod u svom radu, ili nekom interesu, a sami nemaju intelektualnog poštenja da to isto primjene na religijska znanja su (intelektulani) licemjeri. Koriste nauk ili metode prema tome kako im odgovara, a ne u korist istine. I druga strana, oni agresivni ateisti, nisu daleko od ovih, samo što njima nije onaj personalni bog sa nebesa božanstvo već su od nauke napravili boga.
U kontekstu promatranja svijeta i objašnjavanja pojava, naučni metod ili pravila nisu ista kao religijska, niti su kad bila niti će kad biti. Nauka ide do granice do koje može ili je moguće otkriti, sve mimo toga je besmislica pričati i bazirati dalje znanje, ona ne gleda osjećaje, doživljanje, tradiciju - dok kod religije to nije slučaj, za sve postoji objašnjenje, za sve postoji pravilo, postoje osjećaji, postoje znanja koja nemaju empirijskog oporišta i sve je to dio svetonazora kojim religijozni ljudi pokušavaju da objasne svijet oko sebe. A svakoj osobi sa bilo koje strane bi rekao da bude poštena do kraja, ako već koriste učenja, rezultate ili proizvode jedne ili druge strane.
