Post
Postao/la exbabilon » 18 nov 2014, 00:20
Komentari do ostavke su bili haos. Prvi ja, pa svi ostali smo bacali drvlje i kamenje na selektora, trazili da ode, da mu daju otkaz ako on nece... sad kad je dosla famozna ostavka, top komentari na portalima, vijestima.. su nekako sazaljivi, pa nije trebalo, mozda je mogao jos... i sam kao da osjetim dozu melanholije, ne znam je li pravi izraz, ali i zadovoljan sam, al i mi je i malo krivo.
Moram biti iskren, mlad sam, najljepsi dan u mom zivotu bio je dan kad smo dobili Litvaniju i plasirali se na SP. Ne znam jesam li ikad bio ponosniji nego kad smo igrali u Brazilu... ustajao sam u gluha doba noci da pratim pripremne utakmice i nije mi bilo tesko, patriotizam mi je uz reprezentaciju skocio za 100% u zadnjih par godina. A Safet Susic je ipak jedan dio toga svega i ipak, poslije svega, hvala mu na svemu. Otisao je, otjeran je zapravo, sve sad pada u vodu, ali za sve lijepe trenutke, a bilo ih je, hvala mu koliko je on bio zasluzan za to. Dalje se mora bez njega, dosao je trenuntak za to, a mozda je odavno bilo vrijeme. Kakav god da je ostat ce upisan zlatnim slovima u historiju bh fudbala.
Navijati za druge klubove je stvar geografije, navijati za Želju je stvar filozofije.