Hrvatska ne bi bila Hrvatska kad nam ne bi priuštila ponovno infarkt završnicu. Kad je riječ o košarci, nešto na što smo naučili kroz desetke i desetke utakmica Cibone koje se kao val preljeva na reprezentaciju. Al na taj psihički faktor i problem, kako kod igrača tako i kod čitave ekipe, se mudro žmiri i kao da je sve u redu do novog okršaja (i u većini slučajeva, novog poraza). Ovaj put je Fortuna bila na našoj strani. Zasluženo, jer bili smo bolji od početka, pa nam nije ni trebala puno njena pomoć, ali što bi bilo da su Poljaci zaigrali agresivniju obranu već na početku ili da je Gortat pogađao pod košem kao što nije.. I zašto se uopće dovodit u situaciju da vraćamo protivnika, bez potrebe?
Ulazak u meč nije mogao biti bolji. Trice Simona, Bogdanovića, Markote, Rudeža, odličan šut, čvrsto i agresivno u obrani (Poljaci u 1. četvrtini imaju tek mislim 4 osobne) i sredinom 1. četvrtine se dolazi na 19:2, a 3 minute prije kraja četvrtine i na velikih +20, 24:4. Visok tempo nije bilo moguće zadržati u nastavku, jer ruku na srce, šut nas je išao i više nego dobro, pa Poljaci preko raspoloženog Ignerskog i omalenog i brzog Szubarge dolaze na -8, 33:25.. Na poluvrijeme se otišlo sa pristojnom razlikom od 41:32. U nastavku Poljaci vrlo brzo ulaze u bonus, pa mi što preko slobodnih (doduše, Tomić je promašio 4 za redom, opet su nam slobodna bila slabija), što preko Bogdanovića dolazimo na velikih 56:38 u 26.minuti, 4 i pol minute prije kraja 3. četvrtine. Vrlo dobri Ignerski tricom smanjuje na kraju četrvtine za 62:49.
I onda, dolazi 4. četvrtina i totalni pad, nesnalaženje u igri i nemogućnost da se napravi kvalitetna akcija. Poljaci počinju igrati daleko agresivnije u obrani, suci dopuštaju tu igru, iako su imali puno blaži (i po nas bolji, naravno) kriterij u prve tri četvrtine, Gortat se razigrao i pridruzio Ignerskom i Szubargi i mi punih 5.minuta ne dajemo koša i ovi dolaze na samo 66:65. Tad je Ukić napokon malo opravdao svoju katastrofalnu igru. Prvo je pogodio za dvicu sa 4-5 metara, da bi u obrani napravio skok i na kraju sa crte slobodnih bacanja pogodio oba za "miran" kraj.
Bilo je preznojavanja na kraju, al sve u svemu zaslužena pobjeda koja nije trebala ni doći u pitanje.. Šut za dva nam je bio solidan, iako to može biti daleko daleko bolje. Trica je bila odlična, na nekih 44%, ali su zato slobodna bila očajna, kao i prevelik broj izgubljenih lopti (17).
Bogdanović naš najbolji igrač. Diže se iz tekme u tekmu. Protiv Španaca 12, Gruzije 15, sad protiv POljaka najbolja partija sa 23 koša uz 6 skokova i malo manjom minutažom nego u prva dva meča. Plus što je odigrao jako dobro u obrani. Dobro po nas što se vraća u formu.
Simon je odigrao jako fino i bitno je da ga šut ide. I naš najbolji asistent.
Tomić i dalje kao da igra u grču, predaleko stoji od koša, ali sinoć je odigrao solidno. 9 skokova i 8 koševa. Bilo je par trzavica sa Simonom, ali dobro su surađivali. I slobodna bacanja mora popraviti, 4 promašena za redom, to ej nedopustivo za igrača njegove kvalitete...
Ukić je opet odigrao blijedo, nema se tu što spominjat, ali na kraju se ipak bar malo iskazao i odveo nas do pobjede. Njega čekamo, a pitanje je da li ćemo ga i dočekati..
Šarić je podbacio, malo se pogubio, ali nema veze, bilo je raspoloženih igrača. Rudež solidna rola, pogodio je čiste šuteve i to se od njega i traži.
Uglavnom, odigrali smo dobru tekmu, sa dosta agresivnosti u obrani, sa razrađenim akcijama u napadu i čistim šutevima. Mana je to kad ekipa počne igrati agresivniju obranu, mi se pogubimo u napadu i sve se svodi na akcije 1 na 5. Tomić mora biti bliže košu i mora se igrati na njega.
Što se tiče atmosfere, sve super i za 5. Slovenci su lijepo to organizirali, fan zona je u gradu malo podalje doduše, ispred dvorane ima šta i za popit i za pojest i za igrati i potrošiti pare (jedino što mi je zamjerka da nisu napravili kakvu aktivnost da se može i zaigrat basket

). jedino što je poskupo, al hebga. Nije sad da ima nešto puno svijeta, ali ima ljudi. Bilo je Poljaka, pijanih Čeha, dosta naših. Jedno fino druženje i zezancija. Ako bude para i ako hrvatska prođe, ići će se i u Ljubljanu...
p.s. Naravno, dubrava je bio neumoljiv u navijanju

imate i fotke u novinama
