Ne moraš ti meni ništa odgovarati. Riječi su čudna stvar. Možeš jedno pričati, drugo raditi a treće misliti. Djela su ono što je bitno. A vi tu konstantno padatejovanbl je napisao/la:mislio sam da ti odgovorim, ali sam ipak odustao, jer sa podebljanim si rekao sam sve o sebi i svojoj filozofijibanovan je napisao/la: Ispade da kod vas ima mnogo takvih "ostrašćenih ljudi", malo previše za moj ukus. Na sportskoj temi o Borcu, znači, nije politika. A da su svi djeca, nisu. Znam jer su pisali po sportsportu.
S druge strane, nađi mi slične postove na ovom forumu pa i na sa x-u(na temi SPORT). Toga nema, jer nas ne zanimate, realno. Pa prošle godine u kupu je kompletan stadion u BL skandirao ubij Turčina ili gazi balije, na travi je ležao Srđan Savić ili Srđan Stanić
Mi i vi nismo, nadam se da nikad nećemo biti prijatelji. Nakon svega, vi ste opet radikalniji od nas. To jeste argument, meni ne može biti draži Borac od Veleža, upravo zbog navedenih stvari. Sport je nastavak ratovanja, "miroljubivog". Bez oružja. Vi ste dokazali ko ste i šta ste, u ratu, a niste se promijenili ni nakon rata. Meni je to dovoljno.
nema svrhe ... odustajem
Što se tiče odnosa sporta i rata, ne vidim šta ti nije jasno
Mnoge atletske discipline proizvod su rata (bacanje koplja, skok sa motkom, trčanje na duge staze) i mogle su kao sustav vježbi pronaći svoju korisnost u obuci budućih vojnika. Streličarstvo,borilački sportovi…sve su to bili oblici aktivnosti koje su vojnici formirali (prvo slučajno, a kasnije namjerno) sa ovim ciljem. Paralelno sa formiranjem ovih prvih oblika “sportskih disciplina” zadržavali su potražnju za onim istim vrednotama koje su toliko naučili cijeniti tokom rata.
Sportovi su danas, kako tvrdi Chris H. Gray, na mnoge načine bliži ritualnom ratu nego sam rat. Mark Gerzon ide tako daleko da sportove smatra obredima postizanja muškosti u zapadnom svijetu u kojem nema rata.
Ovo nisam znao. Hvala na infou.
