SportSport.ba

drminho jopet uvaja 2 gola. dok su ovi mamlazi iz saveza gubili vrime na onog imbecila sammira, švajcarci nam jamiše igračinu.

Zato smo im jamili RakEtica.


[youtube][/youtube]

Kakvu vez u imamo ... Raketa ide u veci klub milijun posto, zasluzio je to

On se ustabilio u Sevilli, cak je i kapetan ako se ne varam, tamo prakticki ima status bozanstva. Vise bi volio da Sevilla dovede 2-3 pojacanja i napadne vrh nego da on mijenja sredinu i zakomplicira daljnji napredak.

Lillard je napisao/la:Kakvu vez u imamo ... Raketa ide u veci klub milijun posto, zasluzio je to

Ne ide, Saurman je svojevremeno objasnio da mu je Sevilla plafon u karijeri.

Saurman - where amazing happens.

Jel posjecuju moderatori ovu temu? Jel moze neka nova anketa il bar maket ovu, ima pola godine od utakmice

Mandzo 17 golova u Bundesligi, a Drmic 16, kakvog smo igraca izgubili lace mi se ...

NAKON uvjerljive pobjede madridskog Reala u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka, njemački mediji ne prestaju hvaliti hrvatskog veznjaka Luku Modrića.

Tako "Der Spiegel" piše kako su možda Cristiano Ronaldo i Gareth Bale udarne igle kraljevskog kluba, ali kako je "tajni šef" upravo Luka Modrić "koji je pod Carlom Ancelottijem postao glavni protagonist igre madridske momčadi".

Jedan od najimpresivnijih trenutaka, pišu Nijemci, dogodio se netom prije trećeg pogotka kada je Modrić, koji je u tom trenutku čuvao Sebastiana Kehla, namjerno ostavio igrača slobodnim kako bi isprovocirao dodavanje Lukasa Piszczeka. Modrić je uto presjekao loptu, povukao naprijed i asistirao Ronaldu za točku na i.

Pored zvjezdanih igrača kao što su Cristiano Ronaldo ili Gareth Bale, Modrić nikako ne može doći u centar pozornosti niti mediji niti nogometne javnosti i to je možda najveća snaga Carla Ancelottija. Modrićeve kvalitete ostaju u sjeni i na njih se mnogi ne uspijevaju pripremiti.

U eri Josea Mourinha na Santiago Bernabeu, Modrić je igrao na poziciji polušpice i tu nije davao ni izbliza svoje najbolje partije. U formaciji 4-3-3, koju forsira Carlo Ancelotti, a u kojoj ovaj stiže iz drugog plana, Hrvat je u potpunosti zablistao.

U ovom smislu Klopp nije podbacio. Njegova namjera je bila presingom od prve minute pritisnuti hrvatskog veznjaka i prisiliti ga na povratne lopte stoperima ili Casillasu. Međutim umjesto toga, Modrić se u susretu s presingom okrenuo izravnom driblingu i tako osvajao golemi prostor u sredini terena.

Sve to napravio je bez ijedne greške, kojom bi potencijalno dao izravnu gol priliku njemačkoj momčadi. Sve navedeno rezultiralo je činjenicom da danas Xabi Alonso više nije glavni kreativac Reala, već samo igrač koji sekundira sjajnom Luki Modriću.

Modrić nije samo kvalitetan u kreaciji, već i u defenzivi. Uvijek se pozicionira pred igrača koji drži loptu, zatvarajući i prolazak i dodavanje. Ono što je kod Luke specifično jest njegov stav u defenzivi. On ne čeka pogreške pasivno, već poput grabežljivca, spreman da odmah krene u kontranapad.


--------------------


Malo Der Spiegela o Modricu, da ne bi bilo da samo hrvatski novinari guraju.

World class.



Kovacic - Modric
---- Rakitic ----


I puno vece selekcije bi mogle samo sanjati ovakav vezni red.

ŠB_Fidelis je napisao/la:


Kovacic - Modric
---- Rakitic ----


I puno vece selekcije bi mogle samo sanjati ovakav vezni red.

Sve je to lijepo, ali fali klasicni zadnji vezni ili destruktivac (razbijac), sto ni jedan od ove 3 nije...

Sertic. Ako ikada prodje.

Sent from my HTC One 801e using Tapatalk

ŠB_Fidelis je napisao/la:Sertic. Ako ikada prodje.

E u tom igracu ima nesto, gledao sam ga nekoliko puta.. Po meni bolji od svih DM-a u Hrvatskoj.

Olic dao gol protiv BvB-a ali je moga dat hattrick u prvom pol. Ono se nesmi promasit.

marconato je napisao/la:

ŠB_Fidelis je napisao/la:


Kovacic - Modric
---- Rakitic ----


I puno vece selekcije bi mogle samo sanjati ovakav vezni red.

Sve je to lijepo, ali fali klasicni zadnji vezni ili destruktivac (razbijac), sto ni jedan od ove 3 nije...

Tačno tako.

Gdje si vidio modernog kluba ili reprezentacije bez pravog klasičnog destruktivca...
Šteta pa više nema igrača ni sličnim Niki Kovaču, tek tada bi se dalo pričati o idealnom veznom redu.
Da se razumijemo, taj trojac (Kova-Luka-Raketa) bi mogao igrati protiv neke slabije ekipe u prijateljskoj ili kvalifikacijama ako se radi o jako lošoj reprezentaciji ali nikako na velikom natjecanju kao što je SP ili nekoj bitnoj utakmici u kvalifikacijama za SP ili EP bez obzira koliko Raketa bio dobar u oba pravca (strašno napredovao u defanzivi). Modrić je također požrtvovan u odbrani ali ne posjeduje čvrstinu i lako gubi duele zbog svoje kilaže. Kova s druge strane apsolutno ne razumije taj dio igre, ali je zato prema naprijed idealan igrač kojeg bi svaki trener poželio. Nažalost, u Interu se samo pati i nadam se da će što prije promijeniti sredinu. Recimo, njihovim komšijama Milanu fali upravo jedan takav igrač u sredini terena, pa ko zna, možda baš tu nađe sreću u budućnosti jer šteta da takav enormni talenat trune na klupi sada već prosječnog kluba.

Titova-Juga je napisao/la:Nažalost, u Interu se samo pati i nadam se da će što prije promijeniti sredinu. Recimo, njihovim komšijama Milanu fali upravo jedan takav igrač u sredini terena, pa ko zna, možda baš tu nađe sreću u budućnosti jer šteta da takav enormni talenat trune na klupi sada već prosječnog kluba.

Male su šanse da ode iz Intera pa čak i ako Mazzari ostane na klupi što kako sada stvari stoje neće biti slučaj.

Igramo u Bayernu, zove nas Njemačka, ali naš izbor je Hrvatska!

Dok su navijači u kampu europskog prvaka slavili Guardioline junake nakon još jedne pobjede, ispred su pozirala dvojica mladića za koje nisu ni slutili da bi za koju godinu iste te navijače mogli uveseljavati na Allianz Areni - mladi Hrvati Crnički i Trogrančić.



Bilo je jutro nakon još jedne Bayernove pobjede. U ulici Säbener, gdje stoluje klub, opet su se počeli okupljati brojni navijači. Mladi i stari, veliki i mali, s Bayernovim dresovima, šalovima... Fan-shop nedjeljom je zatvoren, ali to im nije smetalo, rekvizita imaju dovoljno.

Kao i svake nedjelje kad ne igra utakmicu, u 11 sati počinjao je Bayernov trening. Što se zapravo posljednjih mjeseci pretvorilo u praznik za navijače, da mogu izbliza vidjeti svoje idole i čestitati im na još jednoj pobjedi. Jedini maleni kafić u kompleksu prodao je stotine, možda i tisuće kava, ali i piva i kobasica, hvatalo se što bolje mjesto uz ogradu, iako je puhalo kao na Maslenici (kažu da je u Bayernovu kampu uvijek tako), i sat i pol prije izlaska Guardiolinih zvijezda na teren počeli su stizati prvi fanovi. Dakako, budući da je riječ o stambenoj četvrti, nikomu nije palo na pamet vikati i pjevati, vrhunac buke je spontani pljesak na neki dobar potez za vrijeme treninga. Policija? Nismo vidjeli ni jednoga...

I dok su mnogi hvatali Mandžukićev pogled, pozdrav i smiješak s terena, stotinjak metara dalje dvojica su dječaka trčkarala i u Bayernovoj opremi pozirala fotoreporteru. Znatiželjnici koji su prolazili nisu imali pojma da će za koju godinu možda i od te dvojice dječaka tražiti autogram preko ograde trening-kampa i skandirati njihova imena na Allianz Areni.

Mario Daniel Crnički i Antonio-Toni Trogrančić dvojica su hrvatskih reprezentativaca koji igraju u Bayernu. U drugoj momčadi europskog prvaka nema ni jednog Hrvata, u onoj do 19 godina je Ivica Šimić, dok Crnički igra za selekciju do 16 godina (rođen je 4. veljače 1998.), zajedno s Dominikom Martinovićem. No, za razliku od Martinovića koji ima dvojno državljanstvo, Mario ima samo hrvatsko. Kao i Trogrančić (rođen 1. siječnja 2000.), koji igra za selekciju do 14 godina.

Nema fotki iz svlačionice

– Mario je već skoro devet godina u klubu. Došao je kad mu je bilo 7 i to mu je jedini klub u karijeri. Natječu se u bavarskoj ligi, Mario igra s godinu dana starijima. U tom uzrastu u Njemačkoj ne postoji nacionalno prvenstvo, igra se samo po regijama – prenosi otac Daniel Crnički, dok naše dvije buduće nogometne zvijezde strpljivo slušaju.

Intervju ne smiju dati bez odobrenja kluba. Od najmlađih uzrasta u Bayernu se igrače uči redu. Dakako, i za korištenje društvenih mreža, koje su u toj dobi ‘opasnije’ od intervjua, imaju restrikcije. Primjerice: ne smiju se objavljivati sadržaji (video, fotografije) iz svlačionice.

– To mu stoji u ugovoru. Znate, nemaju svi u njegovoj momčadi ugovor s klubom, dobilo ga je samo njih nekoliko, na tri godine, dok Mario ne navrši 18 – ponosno ističe majka Daniela, a otac pojašnjava:

– Nakon toga? Ili će mu Bayern ponuditi profesionalni ugovor, ili amaterski da igra za drugu momčad, ili će dobiti slobodne papire.

Crnički je središnji vezni igrač.

– Ali trenutačno igra u špici. Dali su mu devetku jer je siguran pred golom i ostavili ga da igra napadača. A u reprezentaciji je broj 10. Dešnjak je koji koristi obje noge – otkriva otac.

Kontakte s prvom momčadi nema.

– Tek ih na treninge i utakmice dođu pogledati sportski direktor Sammer i(li) Guardiolin pomoćnik. Ali s igračima se ne viđaju, pa se nisu upoznali ni s Mandžukićem. Tek momčad do 19 godina ima kontakte s prvom, redovito dva-tri igrača iz te selekcije vježbaju s najboljima – kažu roditelji.

Crnički je igrao za hrvatsku reprezentaciju do 15 i do 16 godina, vodili su ga Vranješ i Ivančić, ove je zime bio u kampu u Umagu. No, naravno da takav talent ni Nijemcima nije prošao nezamijećeno...

– Iako Mario ima samo hrvatsko državljanstvo, mogao bi bez problema dobiti i njemačko, no ne želimo ga, ne treba nam. Nijemci su ga lani htjeli pozvati, ali valjda su čuli da već igra za Hrvatsku. Hrvatska ga je prva pozvala, tek onda Njemačka, pa s Nijemcima zapravo nismo ni htjeli neki ozbiljniji kontakt. Ako dođe do eventualne dvojbe u seniorskoj konkurenciji, ja sam za to da nastavi igrati za Hrvatsku, ali vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Daj, Bože, da uspije u reprezentaciji Hrvatske... – govori otac Daniel, koji je, kao i Mario, rođen u Münchenu, ali otac mu je iz Marije Bistrice, a majka iz Mostara. Marijeva majka Daniela je iz Hercegovine, iz Rame.

– Radim u gradskom uredu, a do lani sedam sam godina radio u Bayernu, kao trener selekcije do 11 godina. Nisam bio profesionalac i nisam više vremenski uspio raditi i taj posao. Pa u cijeloj bih godini uspio pogledati jednu Marijevu utakmicu! Odlučio sam da moram biti uz njega u ovim ključnim godinama za razvoj – govori Daniel, koji je igrao nogomet u Njemačkoj, ali i u krapinskom Zagorcu, te mjesec dana u Varteksu s Mrmićem, Mumlekom, Sabolčkim, Krasićem... Ipak, tada se, kaže, zbog supruge i sina vratio u Njemačku te igrao u 3. ligi za Unterhaching. Majka Daniela uto podraga svoga Marija po kosi (obojica momaka paze na brižno složene frizure) pa doda:

- Moramo kao roditelji svoje karijere podrediti Mariju. Dok god on to voli, da mu omogućimo da uspije. A voli, vjerujte, jer i kad imaju stanku od treninga, on ode na igralište s loptom ili trčati. Da ne govorim kako je cijele ljetne praznike na pripremama, obiteljsko ljetovanje više nemamo.

Bayern u mlađim uzrastima privikava igrače da jednoga dana mogu uskočiti u prvu momčad bez neke velike prilagodbe. Ali, kako se uopće dođe do Bayerna? U slučaju Crničkog, glavna je uloga bila – majčina.

– Kako je s 3-4 godine stalno išao za loptom i igrao nogomet sa starijim dečkima, otišla sam ga upisati u klub. Stanovali smo u blizini Bayernova kampa, a ja nisam imala pojma kako to funkcionira, mislila sam da naprosto upišeš dijete u klub koji ti je najbliži. Odradio je on tako probni trening, s dvije godine starijima, i rekli su mi da je premlad, ali da ima talent i da će se javiti. Dvije se godine nitko nije javljao, i taman sam ga htjela upisati u drugi klub jer smo se i preselili, kad nas je nazvao Hermann Hummels (otac Borussijina braniča Matsa Hummelsa, bio je koordinator Bayernove škole dok ga u svibnju 2012. nije zamijenio Stephan Beckenbauer, Franzov sin, nap. a.) i pitao gdje Mario igra. Rekla sam mu još nigdje, taman ga planiram upisati, ali on me zaustavio: “Ne, ne upisujte ga nigdje, neka dođe na probu u Bayern!”. I tako su ga uzeli. Nekoliko je puta trenirao i s momčadi do 19 godina, a s onom do 17 je često, trener Heiko Herrlich ga obožava – ispričala je Daniela.

Navija se za Dinamo

Naravno, imao je Crnički i krize.

– Cijelu je jednu godinu bio na klupi, igrao po možda minutu-dvije. Ali to je Bayern, svaki trening i svaka utakmica je borba, a svake sezone dolaze novi talenti i iz svake generacije otpadnu po tri-četiri igrača. Bio je i ozlijeđen. Uostalom, čini mi se da su samo Hummels i današnji igrač Werdera Ekici prošli sve Bayernove uzraste, a iz današnje Bayernove postave tek Contento – govori otac.

U domu Crničkih navija se za Dinamo.

– Ja ga hoću na svoju stranu, Hajdukovu, ali ne ide mi, ha-ha! – kaže Daniela, ali Daniel je odlučan:

– Dinamo je kod nas u kući sve!

Mario pohađa 9. razred tzv. Bayernove ekonomske škole. Do osmog je razreda, objašnjavaju, bio u ‘Bayernovoj’ gimnaziji, ali bilo mu je preteško. Obične su to škole, samo u svakoj generaciji po jedan razred čine djeca koja igraju u Bayernu, Münchenu 1860 i Unterhachingu. Treniraju dva puta dnevno, a autobus ih vozi iz škole na trening. Poželio je pozdraviti suigrače iz reprezentacije koji su ga, kaže, lijepo primili, a posebno Bornu Brekala i Josipa Sosu.

Pokvario životne planove...

Toni Trogrančić član je Bayernove obitelji od prošloga ljeta.

– Igrao je u Rosenheimu, uvijek sa starijima i onda smo se prije tri godine vraćali s godišnjeg odmora iz Hrvatske i u automobilu odlučili vratiti se kući u Hrvatsku trajno! Jer, sve što smo ulagali i zaradili, uložili smo u Hrvatsku. Ali Toni nam je koji mjesec kasnije poremetio planove! U isto su ga vrijeme pozvali Bayern, čiji je Rosenheim podružnica za razvoj mlađih igrača, i Red Bull Salzburg. Nizozemac Percy van Lierop bio je šef za mlađe uzraste u Salzburgu i nije bilo stvari koju bi Salzburg mogao učiniti da nas dobije prije nego Bayern. Osim jedne: poslao je po Tonija Antu Ćorića (danas Dinamov junior, nap. a.). Toni ga je već tada, iako je Anti bilo tek 14 godina, znao s interneta i sjećam se kako je toga dana bio bolestan, imao temperaturu 40, ali kad je na vratima vidio Ćorića, nije mogao vjerovati. Odmah su izašli na parkiralište vježbati... Tako smo završili u Salzburgu, gdje je tri godine igrao za svoj i za starije uzraste, bio je ondje i Niko Kovač... No, potom je smijenjena struktura u klubu, Nizozemci su otišli, Niko također, a Bayernov skaut rekao je da Toni dođe u München – prepričao je otac Dario Trogrančić, dok je Toni nestrpljivo iščekivao vijesti o ishodu utakmice svoje momčadi.

Zbog ozljede nije igrao, a njegovi su izgubili 3:2.

– Zimsku smo stanku dočekali na prvom mjestu, ali sada smo drugi – prisnažio je Toni, koji igra ofenzivnog veznog, broj 8 ili 10. Poput Marija, igra objema nogama, ali jača mu je desna. Toni je rođen u Bad Aiblingu, njemačkom gradiću od 17.300 stanovnika, 56 km južno od Münchena. Njegov otac rođen je u Fojnici u srednjoj Bosni, majka je iz Vinkovaca.

– Radio sam u Salzburgu kao skaut godinu dana, sad sam se vratio na stari posao u jednoj bolnici u Münchenu. Živimo u Rosenheimu, 60 km od Münchena, a kako Toni pohađa školu Njemačkog nogometnog internata, voze ga svaki dan na treninge. Nastava je organizirana tako da djeca stignu trenirati, a škola organizira privatne sate s učiteljima ako zatreba. U razredu ih je samo 14... – govori Dario.

I u njegovu se domu navija za Dinamo. I također nema dvojbe za koju će reprezentaciju igrati.

– Toni tek počinje igrati za Hrvatsku, nedavno je pozvan u selekciju do 15 godina. Dosad je prošao sve selekcije Bavarske, bio i kapetan, a sada će prvu utakmicu za Hrvatsku imati baš protiv Bavarske! Ne, iako ga želi i Njemačka, dvojbe nema i nikad je nije bilo: bude li ga Hrvatska zvala, igrat će za Hrvatsku. A ako ne bude, imamo drugu opciju... – kaže Dario.

Menadžeri se javljaju i na Fejs

Obojica su na meti ne samo reprezentacija i klubova nego i menadžera.

– Dok je u Bayernu, menadžer mu ne treba. Kasnije će vjerojatno trebati jer ne može roditelj sam voditi karijeru. A poziva stalno ima, i nama na mobitel, i njemu na Facebook, odmah se nude profesionalni ugovori s Milanom, Juventusom... – govori Daniel Crnički, a mladićima se, odnosno njihovim roditeljima, nudi velik novac.

Mario Mandžukić rekao je da zna za hrvatske nade u mlađim uzrastima kluba, ali nije ih imao priliku upoznati. Uza znakovit zaključak:

– Nadam se da ću ih dočekati u prvoj momčadi Bayerna...


Mandžukić je ostavio veći igrački trag, ali Olića su više voljeli

Osmorica su hrvatskih nogometaša igrala u prvoj momčadi Bayerna: Niko i Robert Kovač, Mario Mandžukić, Ivica Olić, Danijel Pranjić, Božidar Senčar, Zlatko Škorić i Ante Vučkov. Samo su Mandžo i Ola bili proglašeni hrvatskim nogometašem godine, obojica po dva puta. Mandžukićev je Bayern puno trofejniji i dominantniji, a Mandžo je igrački dao mnogo više: u nepune je dvije sezone postigao već 45 golova. S druge strane, u Olićevo je vrijeme uspješnija bila Borussia (D), a on je u tri sezone postigao 23 pogotka. Od toga 19 u prvoj, u iduće je dvije puno utakmica propustio zbog ozljeda. No, bio je više narodski tip pa su ga navijači jako voljeli.

Totalno nevezano za temu ali da li je moguće da svako drugo dijete (ovo sam optimistično rekao svako drugo), fura ovu nakaznu frizuru.

Nažalost, je.

'Bem ti današnjicu.

Titova-Juga je napisao/la:Totalno nevezano za temu ali da li je moguće da svako drugo dijete (ovo sam optimistično rekao svako drugo), fura ovu nakaznu frizuru.

Kod nas su do prije pola godine ovakve frizure donosili svi momci od 19 do 26-27 godina koji se vrate s posla iz Njemacke. Trend zavladao, pola grada ju fura