13.5.2019. 14:25
"Kusturica je zaradio Zlatnu palmu gluposti, Zlatnog medvjeda blamaže, a na dobrom je putu da dobije i Oskara za neofašizam"
Poznati francuski filozof i pisac Bernard-Henry Lévy, čija će predstava "U potrazi za Evropom" biti prikazana večeras u Narodnom pozorištu u Sarajevu, reagirao je na posljednji napad režisera Emira Kusturice, poručivši da je braniti Evropu i Bosnu i Hercegovinu jedno te isto, dok je za Kusturicu istaknuo da je "blijed u blatu, jadan u svom propadanju, bljuvajući uvrede i zaboravljajući na svoj talent".
Leyjeva predstava bit će izvedena u Sarajevu u sklopu njegove turneje u 20 evropskih gradova prije izbora za Evropski parlament. Za turneju je odabrao i dva grada iz zemalja koje nisu dio Evropske unije: Kijev i Sarajevo.
Ističe da svađa između njega i Kusturice ne datira od jučer.
- On je odlučio oživiti je u trenutku kada se pripremam da u njegovom rodnom gradu, Sarajevu, igram pozorišnu predstavu "U potrazi za Evropom. Preći ću, iz milosrđa, preko opscenog tona njegovih uvreda. Isključujem, u njegovu korist, ideju reprodukcije njegovog idiotskog prelaska sa pariškog "Café de Flore" na Venecuelu, u ritmu djetinje dijalektike, i da budem iskren, zapanjujuće glupoj - navodi Levy.
Kako kaže, ono što je vrijedno zanimanja, međutim, druga je karijera, ona koju vodi paralelno sa karijerom reditelja, a koju takođe slijedi dosljedno i energično, i zahvaljujući kojoj je zaradio "Zlatnu palmu gluposti, Zlatnog medvjeda blamaže i veliku nagradu žirija sramote".
- Ovu drugu karijeru započeo je početkom 1992. godine dok je njegov grad umirao pod granatama a on zauzimao stranu onih koji su bacali te granate. U to vrijeme, konstantno je slavio apologiju ratnog zločinca Radovana Karadžića za kojeg je čak komponovao i pjesmu; fasciniran je velikim ratnim zločincem koji je odgovoran i kriv za Srebrenicu, Ratkom Mladićem; Slobodan Milošević bio mu je specijalni VIP gost na premijeri filmova. Zatim, poslije 2010. godine, druga etapa. Kao sada potvrđen autor, bavio se temom koja mu savršeno pristaje: Vladimirom Putinom, njegovim novim idolom. Blagoslovio je aneksiju Krima, pod okriljem nacionalističkih ratnih pasa svih vrsta. Istovremeno, idealizirao je Bjelorusa Lukašenka koji "vlada svojom zemljom (citiram ga) sa velikim poštovanjem i na originalan način" - drugim riječima, mučenjem svojih protivnika - navodi Levy.
Ukratko, smatra on, Kusturica je potvrdio je svoju vrijednost moralnog beskičmenjaka nezrelim pohvalama za vođe Kremlja i Minska – na dobrom je putu da dobije Oskara za neofašizam.
- I onda posljednja faza – ona u kojoj istrošeni autor, reditelj koji ne snima, zaboravljeni umjetnik, odlučuje da igra na kartu povratka izgubljenog sina svoje domovine i da se vrati korjenima: i tako postaje pristalica, šta ja to govorim?, zvanični savjetnik Dodika, ultranacionaliste, negatora genocida u Srebrenici, čovjeka koji mrzi Sarajevo, a Bosnu vidi kao propalu zemlju – ali koji je, zahvaljujući apsurdu dejtonskih institucija, upravo preuzeo, u glavnom gradu, mjesto predsjedavajućeg tročlanog, rotirajućeg Predsjedništva. U tri faze i 25 godina, Emir Kusturica će preći od "Cigani lete u nebo" do "Tirani lete u nebo". Život je čudo, govorio je u svojoj mladosti: politički dio njegovog života je postao autentični brodolom. Nekada talentovani avatar balkanskog Fellinija a sada gusar bez slave ni inspiracije odbačenog Musolinija s Kavkaza, pred kraj svog postojanja, zamijenio je Johnny Deppa i Faye Dunaway srpskim policajcima; zlatne kamere željeznim mislima; žive mitove sedme umjetnosti sitnim autoritativnim ribama - kaže Levy.
Da bi se objasnio ovaj debakl, Levy poručuje da imamo dva izbora.
- Mogli bi pokušati hipotezu o zanesenosti, dugom travelingu, u kojem bi se, bez rezanja ili montaže, moglo vidjeti da je otkačeni bard postao krezavi čuvar neliberalizma; inventivni filmski stvaralac gradi novi grad koji bi po njemu trebao biti jedini grad u Evropi "bez izbora ili demokratije"; pustolovni i blesavi umjetnik koji je sa drske melanholije njegovih prvih filmova prešao na pompezne i sramotne riječi, sa romantičnog Novog vala na fašistički Novi poredak. Ali vjerujem u suprotnu hipotezu: ne horizontalnim pomjeranje kamere, nego zumiranjem, produbljivanjem slike, koja bi ovog čovjeka prikazala onakvim kakav jeste i kakav je uvijek i bio: nekada je mrzio ideju plurietničke Bosne, danas je u rukama neprijatelja liberalne i otvorene Evrope; juče je bio suverenista, danas je zaljubljenik Putina; bivši virulentni nacionalista, sada je opijen diktatorskom vrtoglavicom; jednom populista, uvijek populista; podržati Miloševića kao što bi, 25 godina kasnije, mogao podržati Salvinija ili Orbana; opijen istom urotom koja ga je, u razmaku od jedne generacije, zavela u iste moralne greške; i taj "zamor" demokratijom koji je Kusturica tada osjećao, nije nikada tako živ i oživljen kao u koherentnom društvu nacionalista koji povraćaju na Evropsku uniju – tu političku konstrukciju, jednako čudesnu, kao što je bila mala multikonfesionalna Bosna - navodi Levy.
I zato je, poručio je, "braniti Evropu i Bosnu i Hercegovinu, jedno te isto".
- Zato nikada nije bilo toliko važno doći u Kusturicin rodni grad – koji je privremeno postao i grad Dodika, tog "pod-Putina". Zato je Kusturica junak svog nenapisanog filma – onog u kojem se u proteklih dvadeset pet godina bavio identitetskim povlačenjem i okrutnim nagonom za fašizam. I tako je Kusturica – koji je svojim magičnim realizmom mogao postati veliko ime komedije dell’arte svjetske kinematografije – trideset godina kasnije, bliži konformisti Bertolucciju: blijed u blatu, jadan u svom propadanju, bljuvajući uvrede i zaboravljajući na svoj talent. Ovo nije odgovor, a još manje "napad"; ovo je precizna, klinička analiza slučaja Kusturica - zaključio je Levy, piše Oslobođenje.
Hvala i Slobodi jer su nam pokazali da im je uvijek prece pogurat Srbina nego Bosnjaka.Nakon pokusaja da nam zabrane koristenje naziva Tuzla,nakon pokusaja da nam zabrane koristenje gradskog stadiona Tusanj,na kraju su pokusali i da nas izbace iz lige.Znaci sve fakti.
