Re: Bosna i Hercegovina - Gruzija 25.03.2022 / Bosna i Hercegovina - Luksemburg 29.03.2022
Postano: 26 mar 2022, 01:22
Za neku dublju analizu kriminalnog saveza treba jedno 20 stranica A4 formata, tako da o tome nisam (puno) pisao.
Pa da ne spamam stavio sam u spoiler. Kome se čita nek pročita, ja čisto onako istresao iz sebe
Od Peteva nema ništa, i on nastavlja niz nakon Meše, Roberta i Duška, pitanje je samo hoće li biti smijenjen sada ili za godinu ipo kada izgubimo šanse za odlazak na Euro. Bolje je da to bude sada, ali njegov odlazak apsolutno ne znači da će se išta promijeniti na bolje, jer Petev je samo pijun u cijeloj armiji lopovluka i kriminala našeg fudbala. Ali jedno rješenje za selektorsku poziciju postoji čak i u ovom kriminalnom savezu, samo je to potrebno nekako progurati. Pisat ću dole niže o tome.
Za ovo što ću sada napisati apsolutno je nebitan večerašnji poraz i večerašnja utakmica, uopšte ne donosim zaključke na osnovu nje.
Što se njega generalno tiče kao trenera, i dalje smatram da je trenerski najpismeniji od svih prethodnika (ove gore trojice nabrojanih), što dakako ne znači da je kvalitet kakav nama treba na selektorskoj klupi. Ali u jednoj stvari se ne razlikuje od svojih prethodnika, a to je harizma i strahopoštovanje kojeg nema, a koje moraš imati da bi ustrojio naše nazovi reprezentativce.
Zašto kažem "nazovi reprezentativce"?
Pa zato što je očigledno (mada očigledno je unazad četiri kvalifikacijska ciklusa) da oni u okviru reprezentativnih okupljanja ne ispoljavaju profesionalizam onako kako bi trebali i morali. Nemoguće je reći da sve štima među igračima koji ne mogu uvezati tri dobra meča zaredom. Pet godina ova reprezentacija ne može uvezati tri kvalitetna takmičarska meča u kvalifikacijama.
Kad ti ne izgubiš od prve i druge ekipe u svojoj grupi (govorim za prošle kvale, Francuska i Ukrajina) u gostima, a završiš kao četvrti na tabeli (siguran sam da smo jedina takva repka u cijelom prošlom ciklusu), to je onda jasan znak da nešto ne štima. A ne štima to da igrači nemaju dobar pristup, želju i volju (okej, porazno je da igrači nemaju naboj u svakoj tekmi za repku, ali tako je kako je) i to je da se razumijemo apsolutno posao selektora da ih pripremi, da im ponaški rečeno "yebe majku" kad treba, a to Petev, kao ni njegova tri prethodnika, nije u stanju uraditi.
Ako se tebi druže moj u najvažnijoj tekmi kvalifikacija (Finska u Zenici) dva od tri najbolja igrača (Pjanić i Krunić) vuku kao prebijene mačke po terenu, to je onda tvoj fail 1/1. I, umjesto da poradiš na tim stvarima, ti dan pred ovu utakmicu sa Gruzijom pričaš "divni su, milina je raditi sa njima", pa bolan ne bio doći će ti u kvalifikacijama (ili Ligi nacija na ljeto, nije važno) nova Finska i opet će ti "divni i krasni" zabiti nož u leđa sa svojim seoskim mentalitetom "lako ćemo", ti ćeš ga popušiti a oni će i dalje ostati tu, jer objektivno 95% njih na spisku jeste ono najbolje što ova država ima.
Dakle, ti javno pred cijelom nacijom gaziš sam sebe pričom "divni su, krasni su", ti ćeš moj Ivajlo završiti neslavno iako možda toga nisi ni svjestan.
Šta je rješenje?
Po mom mišljenju, ako izuzmemo kriminali savez, jedino rješenje (ono što sam spominjao na početku) je postaviti nekoga harizmatičnog na selektorsku klupu, nekoga ko čak i ne mora biti neki ober stručnjak (jer budimo realni ova skupina igrača ne može igrati neki kvalitetan fudbal), ali mora biti neko koga se igrači boje, koga poštuju i za koga će u svakoj utakmici davati 150% od sebe, znači kako se bacaju na glavu protiv Francuske, da se tako bacaju na glavu i protiv Finske.
Drugo rješenje i mnogo teže, mnogo komplikovanije u ovom momentu, jeste "rušenje saveza", a to je moguće jedino izvesti uz neke diverzije navijača + podršku sadašnjih (i bivših naravno) reprezentativaca kod kojih ja iskreno ne vidim bilo kakvu želju i volju (počešvi od Džeke kao kapitena i kao čovjeka koji gura brata od svog havera Eldina Adilovića u stručni štab pa sve do nekog Hrvoja Miličevića), što bi u konačnici dovelo do normalizacije u domaćem fudbalu, a A reprezentacija bi u nekom periodu mogla profitirati jer bi navijači i pravi fudbalski stručnjaci preuzeli kormilo (kao onomad Osim, Bajević i navijači), ali sve je to u konačnici kratkog vijeka kao i prošla "normalizacija", jer se politika prije ili kasnije vrati u svaku poru našeg društva, pa i u fudbal.
Znači, prvo rješenje je jednostavnije, iako ni to nije lako s obzirom da mafija u savezu i o tome odlučuje.
Zaključak
Petev je solidan trener, neloš za naše uslove, ali nama prije svega treba pedagog koji će ustrojiti igrače i kojem se neće ponavljati pristupi kao protiv Kipra, Armenije, Finske, Sjeverne Irske i da ne nabrajam sad sve naše bruke u zadnjih par ciklusa. Petev to nije i očigledno je da nikada neće biti.
Reprezentativce ni u kom slučaju ne treba amnestirati, ali ponavljam da je 95% njih najbolje što imamo i oni će tu biti ko god da bude selektor, tako da moramo raditi na tome da od njih izvlačimo maksimum a ne da ih tjeramo.
Najlakše je da slijedimo primjer Srba, vrhunski igrači ali isto tako bez volje, želje i pravog pristupa. Dođe legenda Piksi i sve se posloži, ljudi odu lagano direktno na Mundijal.
Niko ne očekuje da mi idemo na Mundijal, ali hajde da imamo neko konstantu u igrama, a onda će rezultat sasvim sigurno doći.
Za ovo što ću sada napisati apsolutno je nebitan večerašnji poraz i večerašnja utakmica, uopšte ne donosim zaključke na osnovu nje.
Što se njega generalno tiče kao trenera, i dalje smatram da je trenerski najpismeniji od svih prethodnika (ove gore trojice nabrojanih), što dakako ne znači da je kvalitet kakav nama treba na selektorskoj klupi. Ali u jednoj stvari se ne razlikuje od svojih prethodnika, a to je harizma i strahopoštovanje kojeg nema, a koje moraš imati da bi ustrojio naše nazovi reprezentativce.
Zašto kažem "nazovi reprezentativce"?
Pa zato što je očigledno (mada očigledno je unazad četiri kvalifikacijska ciklusa) da oni u okviru reprezentativnih okupljanja ne ispoljavaju profesionalizam onako kako bi trebali i morali. Nemoguće je reći da sve štima među igračima koji ne mogu uvezati tri dobra meča zaredom. Pet godina ova reprezentacija ne može uvezati tri kvalitetna takmičarska meča u kvalifikacijama.
Kad ti ne izgubiš od prve i druge ekipe u svojoj grupi (govorim za prošle kvale, Francuska i Ukrajina) u gostima, a završiš kao četvrti na tabeli (siguran sam da smo jedina takva repka u cijelom prošlom ciklusu), to je onda jasan znak da nešto ne štima. A ne štima to da igrači nemaju dobar pristup, želju i volju (okej, porazno je da igrači nemaju naboj u svakoj tekmi za repku, ali tako je kako je) i to je da se razumijemo apsolutno posao selektora da ih pripremi, da im ponaški rečeno "yebe majku" kad treba, a to Petev, kao ni njegova tri prethodnika, nije u stanju uraditi.
Ako se tebi druže moj u najvažnijoj tekmi kvalifikacija (Finska u Zenici) dva od tri najbolja igrača (Pjanić i Krunić) vuku kao prebijene mačke po terenu, to je onda tvoj fail 1/1. I, umjesto da poradiš na tim stvarima, ti dan pred ovu utakmicu sa Gruzijom pričaš "divni su, milina je raditi sa njima", pa bolan ne bio doći će ti u kvalifikacijama (ili Ligi nacija na ljeto, nije važno) nova Finska i opet će ti "divni i krasni" zabiti nož u leđa sa svojim seoskim mentalitetom "lako ćemo", ti ćeš ga popušiti a oni će i dalje ostati tu, jer objektivno 95% njih na spisku jeste ono najbolje što ova država ima.
Dakle, ti javno pred cijelom nacijom gaziš sam sebe pričom "divni su, krasni su", ti ćeš moj Ivajlo završiti neslavno iako možda toga nisi ni svjestan.
Šta je rješenje?
Po mom mišljenju, ako izuzmemo kriminali savez, jedino rješenje (ono što sam spominjao na početku) je postaviti nekoga harizmatičnog na selektorsku klupu, nekoga ko čak i ne mora biti neki ober stručnjak (jer budimo realni ova skupina igrača ne može igrati neki kvalitetan fudbal), ali mora biti neko koga se igrači boje, koga poštuju i za koga će u svakoj utakmici davati 150% od sebe, znači kako se bacaju na glavu protiv Francuske, da se tako bacaju na glavu i protiv Finske.
Drugo rješenje i mnogo teže, mnogo komplikovanije u ovom momentu, jeste "rušenje saveza", a to je moguće jedino izvesti uz neke diverzije navijača + podršku sadašnjih (i bivših naravno) reprezentativaca kod kojih ja iskreno ne vidim bilo kakvu želju i volju (počešvi od Džeke kao kapitena i kao čovjeka koji gura brata od svog havera Eldina Adilovića u stručni štab pa sve do nekog Hrvoja Miličevića), što bi u konačnici dovelo do normalizacije u domaćem fudbalu, a A reprezentacija bi u nekom periodu mogla profitirati jer bi navijači i pravi fudbalski stručnjaci preuzeli kormilo (kao onomad Osim, Bajević i navijači), ali sve je to u konačnici kratkog vijeka kao i prošla "normalizacija", jer se politika prije ili kasnije vrati u svaku poru našeg društva, pa i u fudbal.
Znači, prvo rješenje je jednostavnije, iako ni to nije lako s obzirom da mafija u savezu i o tome odlučuje.
Zaključak
Petev je solidan trener, neloš za naše uslove, ali nama prije svega treba pedagog koji će ustrojiti igrače i kojem se neće ponavljati pristupi kao protiv Kipra, Armenije, Finske, Sjeverne Irske i da ne nabrajam sad sve naše bruke u zadnjih par ciklusa. Petev to nije i očigledno je da nikada neće biti.
Reprezentativce ni u kom slučaju ne treba amnestirati, ali ponavljam da je 95% njih najbolje što imamo i oni će tu biti ko god da bude selektor, tako da moramo raditi na tome da od njih izvlačimo maksimum a ne da ih tjeramo.
Najlakše je da slijedimo primjer Srba, vrhunski igrači ali isto tako bez volje, želje i pravog pristupa. Dođe legenda Piksi i sve se posloži, ljudi odu lagano direktno na Mundijal.
Niko ne očekuje da mi idemo na Mundijal, ali hajde da imamo neko konstantu u igrama, a onda će rezultat sasvim sigurno doći.
