SportSport.ba

Makanaky je napisao/la: ↑

13 jun 2018, 20:18

Osim13 je napisao/la: Nirvana: Nevermind.

A, otac basiste Nirvane Krista Novoselića je dao izjavu, koja bi, mogla poprilično opravdati izjavu Kurta: ''Mali Kurt je bio normalan sve dok nije upoznao onu Courtney''.

Ja sam tek nedavno skontao da je porijeklom s jednog ostrva tamo kod Zadra. Mada mi je ono "Novoselic" uvijek smrdilo
Ali ispade da su oni ustvari Novaselići: njemačka službenica je greškom napisala Novoselić pri izdavanju vize za Ameriku.

Ne znam kako mi je promaklo da ne odgovorim na ovo, ali eto bolje ikad nego nikad

Je, hrvat je porijeklom. Otac Kristo (po kojem je dobio ime) rođen na nekom tom otoku kod Zadra a majka Marija, u samom Zadru.
Također su mu na rođenju upisali ime kao Chris greškom pa ga je on nekad na sredini Nirvana karijere vratio na Krist/Krste kako su mu Kristo i Marija prvo planirali dati

Kad smo već načeli to, proveo je on i par godina djetinjstva baš u Zadru

80-ih baš kada su se doselili u Aberdeen poslali ga starci za Zadar i tamo pohađao par razreda Gimnazije, i tamo zapravo dolazi u kontakt sa ex-yu muzikom, ima baš njegov intervju za nekog hrvatskog sitnog novinara kojem je dao (oh, kako "nirvanovski" )

In Zadar, I actually got infected with punk. There were also some great local rock bands. They were very, very good; Zabranjeno pušenje, Azra, Prljavo Kazalište... I'll have to dig again and start collecting that music.

I nekada kad slušaš neke pjesme, yebeš mu mater, il sam lud ili čujem nešto što sliči gore navedenima.

I zahvaljujući svemu ovome, Nirvana je organizovala i onaj humanitarni koncert za pomoć silovanim ženama rata u BiH i općenito žrtvama rata, ali naglasak je bio na ženama jer su generalno uvijek provodili kampanju za zaštitu žena u društvu.







Šteta, dosta naše raje nije upoznato sa ovim. Sama njihova priča i provođenje priče o ratu kroz američke medije je imala na značaju i težini.

I evo za kraj, malo Krista na našem. Jedini, bar koji sam ja našao, dostupan video,

i da, nije baš bosnian, al eto :




Intervju odrađen za vrijeme koncerta u Ljubljani, gdje su počeli koncert sa:

"Dobro veče, mi smo Bijelo Dugme"

Penaltiky je napisao/la: ↑

06 jan 2020, 20:54

Osime ne sviđa mi se ova tvoja ozbiljna strana.

Popuši mi qrc

Sve od prijeratnog Pušenja.

Osim13 je napisao/la: ↑

06 jan 2020, 21:49

Penaltiky je napisao/la: ↑

06 jan 2020, 20:54

Osime ne sviđa mi se ova tvoja ozbiljna strana.

Popuši mi qrc

Nek si mu reko

Imaš plus za postove za ovoj temi

P.S jesi čitao heavier than heaven

rio_Ferdy88 je napisao/la: ↑

07 jan 2020, 14:09

P.S jesi čitao heavier than heaven

Jesam, dobra knjiga. Samo sam kraj uzeo sa rezervom, tj. ono gdje opisuje zadnje dane života Kurta. Charles Cross autor je guz.ni haver sa onom kurv.etinom iz Holea tako da je uvijek prisutna vjerovatnoća da neke stvari nisu u tom dijelu istinite.

Minus što od svih ljudi intervjuisanih za sadržaj knjige nema Davea Grohla upravo zbog ove fute iznad.

Ali u globalu jako interesantna stvar.

Soundgarden - Superunknown



Najteži izazov pred kojim se neki muzički umjetnik, ili pak u ovom slučaju grupa može sresti, rekli bi mnogi je pronalazak puta do vrha, kvalitetnog proizvoda i na koncu te proklete popularnosti. Međutim, vjerovatno teži i mučniji izazov nastupa kada si upravo na tom vrhu te kada se javi potreba za pomicanje samih temelja i granica na kojima zasnivaju pravci kreiranja, usavršavanja, ubacivanja novih elemenata u prepoznatljivi zvuk koji se gajio do tada a da to na kraju rezultira opet istim tim kvalitetom, ako ne i većim.

1993 na 1994 je upravo period tog prelaza koji je nagovjestila Nirvana sa svojim trećim studijskim albumom In Utero a Soundgarden ga i definitivno oblikovao. Soundgarden ne samo da je sa ovim albumom usavršio i promijenio svoj stil, već čitav jedan pravac kretanja grungea i rocka u globalu. A, iako su već tada gajili popriličnu popularnost zahvaljujući Badmotorfinger-u ovaj ih je album dodatno katapultirao na dodatne visine. Opet zahvaljujući promjeni.

Godine kada je objavljen ovaj album sam zvuk Seattlea je bio na samom vrhuncu (1994). Možda se već počelo ulaziti u monotoniju i letargiju, jer znamo i sami kakva smo stoka, uvijek nam brzo neke stvari dosade i težimo promjenama. Srećom, Chris je i doveo do promjene, bez da je uticao na kvalitet. Dapače.

Rad na pjesmama je dosta dugo trajao, neke dvije godine. Dakle za razliku od prethodno opisanog albuma AIC-a Chris je ušao dosta studiozno u pripremu albuma što ga je generalno krasilo kroz čitavu stvaralačku karijeru. (Iako, u kreiranju ovog albuma svi članovi benda su dobili dosta veću slobodu i imali su ulogu u stvaranju pjesama što prije nije bio slučaj. Dakle, i tu su se izdigli iz tog nekog nepisanog pravila gdje jedan lik sve radi. Opet promjene.)

Zvuk karakterističan za ovaj album nije toliko punk-grungerski koliko duboko i crno metalski (da, Soundgarden je uvijek forsirao teži metalski zvuk što ih je uvijek i izdvajalo iz tipičnog Grungea u koji su i nenadano upali, no dodatne karakteristike koje utiču na promjenu standardnog zvuka tek slijede), psihodelični zvuk u kojem se u prikrajku mogu primjetiti čak i uticaji Beatlesa iz Sgt. Pepper ili pak Revolver perioda. Svi ovi elementi se najbolje uočavaju i u jednom od popularnijih singlova grupe sa ovog albuma:
Jedan od, pa možemo reći zanimljivijih spotova u svijetu muzike.

Tekstovi su ostali i dalje na razini klasičnog grungea: mistika, depresija, crnjak.

Sama reakcija publike se najbolje oslikava na činjenici da je album debitovao na br.1 Bilborda 200 prodavši preko 300.000 primjeraka samo u prvoj sedmici.

Na kraju, album koji je doveo do promjene u pravcu kretanja tadašnjeg rocka, čije uticaje i danas vidimo. Ono što je načeo Kurt sa In Utero-m možda pola godine prije, Chris je usavršio sa ovim albumom. Zanimljivo je još i to da je album objavljen tačno 7 dana nakon zadnjeg nastupa Nirvane ikada u Minhenu. Nažalost, koincidencija koja je sama prizivala neke promjene. Ostaje nam nažalost samo da mislimo i razmišljamo o tome kako bi se muzika još mijenjala da je i Kurt ostao živ, i nastavio sa radom.

Počivaj u miru Chris.

Osime ne prdi.

Ne vole te kad si neozbiljan, ne vole te kad si ozbiljan

Za mene najbolji album ikad.

Nisam odavno škrabao ovdje, moglo bi se šta večeras.

"Draconian Times" is such a terrific album from Paradise Lost, and I also must say it's the best album of theirs in my opinion as well. This album is a piece of pure gothic/doom metal brilliance, and is very dark and very melancholic. This album for me is just perfect to listen to especially on a cold, gloomy, dreary, wet, and rainy day or evening. The album itself is just filled with beautifully dark lyrics, dark, haunting melodies, massively heavy, crushing doom-laden guitars, powerful yet haunting vocals, and beautifully dark atmospheres, believe me, everything about this album is just dark and melancholic. The songwriting and musicianship here is simplistic yet very powerful and dominating on here with vocalist Nick Holmes leading the way throughout here driving every word with his clean yet very gruff, powerful, rough edged, and commanding vocal deliveries that really evoke James Hetfield of Metallica, while guitarists Gregor Mackintosh and Aaron Aedy deliver amazingly heavy, doom-laden riffs that are simple yet very powerful which really fit the overall atmosphere here perfectly, as well as driving, melodic leads and solos from Gregor which are downright awesome too. Bassist Stephen Edmondson does a nice job holding his own with strong, grumbling bass lines, and drummer Lee Morris truly shines as he displays his talents, delivering all kinds of fantastic beats and fills, and everything else in between.

Green Day - American Idiot

Leto gospodnje 2005. Rekla mi stara kupiti CD na platu. I bila plata, vraćamo se od majke i djeda korzom i zastanemo kod Seje i Vilija da kupim sebi CD. Tantalove muke. Probiro sam brat bratu sat vremena. I na kraku odaberem American Idiot. Biće to prvi CD koji sam ja odabrao i sam sebi kupio.

Album je nastao u bunilu i buntu početka 2000 ih, 9/11, imbecila na vlasti u SAD, ratova. Prati priču jednog običnog čovjeka Jesus of Suburbia, pa St. Jimmya pa tako dalje. Običnih ljudi zapetljanih u **** svakodnevnicu. I ja tad 11 godišnjak, kojem je život onako u kurcu, djetinjstvo ko ****, porodični problemi savršeno sam se pronašao u nekim pjesmama.

Muzički je album raznolik, s raznim utjecajima, od Bowiea, rock opera pa do Eminema.

Sadašnji ja bi vjerovatno ismijao ovaj album i nazvao ga dječijom muzikom. Možda mi se zato i dopao.

3 najdraža albuma i samim tim za mene najbolji






[media] [/media]

Fantasista je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 12:49

3 najdraža albuma i samim tim za mene najbolji

A šta misliš o najvažnijem metal albumu 21 stoljeća?

Heller je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 13:21

Fantasista je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 12:49

3 najdraža albuma i samim tim za mene najbolji

A šta misliš o najvažnijem metal albumu 21 stoljeća?

Sjajan album, Gary Holt je jedan od najboljih. Blacklist i Impaler su mi najbolje pjesme na albumu. Definitino su oni trebali da budu u big 4 a ne Anthrax.

The Piper at the Gates of Down, A Saucerful of Secrets i Ummagumma. Muzicko savrsenstvno Pink Floyda, po mom misljenju najboljeg benda svih vremena. Sydov uticaj se jos uvijek itekako osjetio.

Fantasista je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 13:52

Heller je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 13:21

Fantasista je napisao/la: ↑

09 avg 2020, 12:49

3 najdraža albuma i samim tim za mene najbolji

A šta misliš o najvažnijem metal albumu 21 stoljeća?

Sjajan album, Gary Holt je jedan od najboljih. Blacklist i Impaler su mi najbolje pjesme na albumu. Definitino su oni trebali da budu u big 4 a ne Anthrax.

Kad se sjetim koncerta, pa kad krenu Toxic Waltz.

Joj to za big 4, teško, ima tu i Testament, kako god ih konfigurišeš neko puši.