Uoči početka Turneje mira, predsjednik Sandro Rosell dao je ekskluzivni intervju za katalonski sportski dnevnik "Sport", u kojem je, između ostalog, govorio je situaciji s Titom, dolasku Gerarda Martina te odnosu s Guardiolom. U nastavku pročitajte šta je rekao.
Prošlo je nešto više od 20 dana otkako je Tito odstupio s mjesta trenera. Kako se to desilo?
- Bila je to najgora vijest koju sam primio otkako sam na predsjedničkoj funkciji. Prvo zbog ljudskih razloga, jer to ne možete poželjeti ni svom najvećem neprijatelju, a zatim i zbog sportskih, jer je pred nama (Upravom) bio težak zadatak pronalaženja kvalitetne zamjene. Bio je to jako komplikovan i težak zadatak, jer je Vilanova u tom trenutku bio najbolji trener za Barçu.
Tito vam je to rekao lično?
- Sreli smo se na Camp Nouu u utorak u ponoć. Kada je telefon zazvonio u to vrijeme, pomislio sam na najgore. Zamislite kako su se čuvari kada su vidjeli da dolazimo mi, a potom Vilanova u svom automobilu i to s doktorom. "Šta se dešava ovdje" vjerovatno su se upitali. Sastali smo se u kancelariji pored ureda glavnog trenera, gdje sastanke održavaju članovi trenerskog osoblja.
Nastavite...
- Tito i doktor su mi objasnili situaciju, zašto su odradili testove koji ranije nisu bili planirani. Rezultati su pokazali da bolest ne izgleda kao što se ranije mislilo, tj. da se ona vratila. Zbog toga je Tito odlučio vrijeme posvetiti liječenju i to mu je morao biti glavni posao. Razgovarali smo oko sat vremena. Bio je to najgori trenutak za mene od dolaska na funkciju predsjednika.
Jeste li očekivali nešto takvo?
- Kada me je pozvao, pomislio sam: "Hmm... ovo ne izgleda dobro." Dan ranije sam u jednom intervju kazao da se Tito sjajno osjeća... i u to sam tada bio uvjeren. Međutim, testovi su narednog dana pokazali potpuno suprotno. Sve se promijenilo u samo nekoliko sati.
I šta se dešavalo nakon razgovora s njim (poslije sastanka)?
- Kada sam došao do parkinga, sjeo sam u automobil i rekao: "Ufff! Kako će biti zadatak pronaći novog trenera!" Bili su to oni trenuci kada vam se ništa nije radilo, ali ste morali, zbog odgovornosti koju imamo. Od tog trenutka smo razmišljali o zamjeni. Kao predsjednik i čovjek koji je odgovoran za Klub, mislio sam: "Kako se bespomoćno osjećam kao predsjednik Barcelone!" Kažu da predsjednička funkcija donosi veliku moć, ali je ta moć u našem slučaju bila jako mala. Da sam imao moć, ovo se ne bi desilo.
Šta mislite kako je Titu bilo?
- Loše se osjećao. Siguran sam. Postoji nešto što ne znam dobro objasniti, ali ću pokušati. U utorak navečer on mi je rekao: "To nije zbog bolesti i onoga što će se desiti sa mnom, ali osjećam ljutnju jer više neću biti menadžer FC Barcelone!"
Je li to isto kao rečenica "najbolja godina mog života se pretvara u najgoru"?
- To nisam čuo, ali je slično. Napuštanje posla Barçinog trenera znači da više ne možete uživati i ostvarivati zacrtane ciljeve. Sve je bilo jako teško, ali je posebno teško bilo Vilanovi, koji mnogo voli ovaj Klub. I to nakon odlične sezone, u kojoj je ekipa odigrala najbolju ligašku sezonu u klupskoj historiji, uz najveću prednost nad drugoplasiranom ekipom, uz rekordan broj golova... Njegov uspjeh je trebao biti slavljen, ali su mediji plasirali priče koje su umanjile vrijednost osvojene titule Lige. To stvara suprotne osjećaje.
U konačnici, kako ste vidjeli tu situaciju?
- On je pokazao svoju ljutnju i ja sam se osjetio bespomoćnim.
A, onda je došlo vrijeme za provođenje plana B?
- On je postojao, jer smo ja i Zubi (sportski direktor) razgovarali o tome nakon prvog zahvata. Tada smo stavili sve karte na stol te razgovarali sa svim doktorima kako bismo vidjeli šta će se dogoditi u New Yorku. Odlučili smo da će Jordi Roura obnašati njegovu funkciju tokom tretmana u SAD-u, a sada želim reći da tom čovjeku nikada nećemo moći zahvaliti za ono što je učinio. On je, kao što sam još jednom rekao, naš heroj. Uvijek smo razmišljali o planu B, a sada smo ga morali sprovesti u djelo. Međutim, istina je da se lista znatno promijenila tokom predsezone, jer su mnogi treneri pronašli nove angažmane.
Je li Luis Enrique bio prvi izbor?
- Nije.
I samo ste znali Tatu Martina?
- Nije bilo tako. Mnogo naših ljudi poznaje fudbal, prate mnoge lige u svijetu i imali su visoko mišljenje o njemu. Oni koji znaju, koji ne slušaju samo medije i političke priče, nikada nisu dali nijedan loš komentar o Tati. Zbog živortnih okolnosti, znam ga oko 12-13 godina.
Šta je Vaš otac rekao kada ste mu rekli da Tata Martino izabran? Da li je mislio da je njegov san uradio lud potez?
- (smijeh) To mu nikada nisam rekao... to je Zubijeva stvar. Andoni je analizirao sve opcije, čak i one koje nisu bile među favoritima na prvoj listi, jer su uslovi bili drugačiji. Na kraju je izabrao Martina.
Jeste li razgovarali s njim (Martinom)?
- Da, jesam, jer sam želio komunicirati preko agenata i posrednika.
Ne zbog Jorgea (Leovog oca)?
- Ne zbog njega, jer nije znao ništa o našim namjerama. Kontaktirao sam Tatu zahvaljujući predsjedniku Paragvaja, jer je on ranije bio potpredsjednik za sport za Libertadu i uvijek je bio u bliskim odnosima s Tatom. Rekao sam mu: "Predsjedniče, želio bih razgovarati s Tatom. Molim Vas dajte mi njegov broj". Pozvao sam ga (Tatu) i preporučio da bude u kontaktu sa Zubijem. Andoni je razgovarao s brojnim ljudima iz svijeta sporta i oni su mu kazali da da taj čovjek (Tata) ima više Barçinog DNK-a od mnogih ljudi u Klubu.
Je li Vas ta odluka uplašila?
- Ni najmanje. Nula. Dozvolite mi da napravim usporedbu.
U redu...
- Ako je osoba u Vatikanu, ne mora značiti da je najveći katolik. Postoji mnogo ljudi koji su vrlo realigiozni a nikada nisu otišli u Vatikan, ali, također, i onih koji su bili u Vatikanu a nisu realigiozni. To se može uporediti sa La Masijom. Nije nužno da odrastete ovdje da biste imali Barçin DNK. Možda neki ljudi nikada nisu bili ovdje, ali imaju taj DNK. To je slučaj s Tatom Martinom. On vrlo dobro poznaje Barçin sistem, mnogo bolje od većine koji su prošli kroz La Masiju, kao i musliman koji nikada nije posjetio Mekku te katolik koji nikada nije bio u Vatikanu.
To je veoma važna odluka. Je li predsjednik siguran u svoj odabir, s obzirom da se mnogo lakše bilo osloniti na nekog poznatijeg?
- Bio sam apsolutno uvjeren.
U toku tih događanja stigli su i Guardiolini komentari. Kako ste se osjećali?
- To je bilo iznenađenje. Sve što je rekao nije istina, rekao je to bez objašnjenja i dokaza. To bih pripisao osobi koja ima interes da otruje Pepov um, a zatim ga puštati da bude otrovan. Nakon što je to rekao, to je mala mrlja, kao kap u okeanu, u poređenju s onim što je on učinio za FC Barcelonu. Vrijeme je da se okrene stranica i zaboravi Guardiola. Mogao se vratiti nazad.
U Minhenu, čini se da je njegov odnos s igračima i članovima trenerskog osobolja hladan. Da li Vas to iznenađuje?
- Da. Ipak, možda je to samo trenutak. Za godinu dana će taj odnos biti drugačiji. Bit će to voda ispod mosta.
Osjećate li se neugodno zbog sastanaka između Guardiole i Johana Cruyffa?
- Ne, oni se redovno sastaju. Igraju gol, ručaju i pričaju o fudbalu. Cruyff vjerovatno govori o Ajaxu, Chivasu ili Barçi, a Pep o Bayernu.
Ne bi trebalo da je predsjednik Barcelone u lošim odnosima s Guardiolom i Cruyffom, ličnostima koje su mnogo dale Barçi?
- Pokušao sam uspostaviti kontakt s Cruyffom, ali on nije bio zainteresovan. Kontaktirao sam Pepa, razgovarali smo i nadam se da ćemo uskoro moći sjesti zajedno tokom nekog ručka i objasniti jedan drugom šta se desilo, jer Tito, ostali članovi trenerskog osoblja i igrači ne razumiju ništa.
Kakva su Vaša osjećanja prema Guardioli sada?
- Dugi niz godina sam bio šef njegovom bratu u Nikeu i mnogo poštovao njegovog oca. Znam ga 20 godina, poštujem ga i divim mu se zbog igračke i trenerske karijere.