Interesantno je vidjeti kako ovdje mnogi smatraju da je nas savez ustvari DJL (drustvo jednog lica) u liku Safeta Susica, koji se, po mnogobrojnim komentarima, treba ocigledno brinuti za sastavljanje tima, organizaciju utakmica, vrbovanje igraca, pa vjerovatno i za prodaju karata...
Zapalili se svi na clanak avaza jer su vidjeli naslov, a niko si od vas uopste ne postavlja pitanje ko je taj "skandalozni" naslov nabacio, Susic ili pak tamo neki zlj novinar, i to iskljucivo u nadi da ce tom vec dobro oprobanom taktikom dobiti vise paznje, a ne da pomogne u borbi za tog mladog igraca.
Susic fino rekao ono sto je svima dobro poznato - ko nema pasos, ne moze igrati. Dalje, rekao je i za Alena da je JOS UVIJEK prerano, kao sto i jeste. Nije rekao nista uvrijedljivo za momka.
Sto se tice ovih Seferovica i kompanije, nema sta Susic ici na noge bilo kojem igracu, za to treba da postoji delegacija u savezu (evo, sad kao nesto Piric i Bakovic rade) koja ce biti zaduzena za lobiranje. U zapadnoevropskim zemljama je inace praksa da se istaknutim legendama klubova odnosno drzava povjerava ta funkcija, jer svojim likom i djelom mnogo lakse zadobijaju simpatije i postovanje mladih igraca, dok na odgovornim funkcijama u savezima ili klubovima ne sjede "legende", vec obrazovani ljudi koji nisu sutali loptu nego ucili skolu.
Susic moze eventualno biti izabran da bude dio te gorepomenute delegacije i da time bude intenzivnije ukljucen u tu pricu, ali ne mora. U svakom slucaju za organizovanje tih stvari nije zaduzen on, vec nadlezni organi kao sto su UO ili direktor reprezentacije, ovisno o tome sta statut kaze...
Sve dok ta komunisticka generacija ljudi, koja jos uvijek drzi konce, ne izadje iz sistema i ne prepusti stvari u ruke mladim, poletnim i kreativnim ljudima, tesko da ce nam osvanuti ljepsi dani. Nije tako samo u savezu, tako je u vecini firmi gdje raznorazni nesposobni "starosjedioci" na odgovornim pozicijama sjede i kajmak kupe.
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)