SportSport.ba

Može da ode jedino u SIminhauzen od Njemačkih timova kao onaj ćoban iz Bihaća

.

.

ROĐENI SUTRA IGRAJTE ZA RAHMETLI SULU



SJEĆANJE NA VELIKOG MAESTRA

16.11.2018.

Danas se navršava 12 godina od kada nas je zauvijek napustio jedan od najvećih fudbalskih trenera koja je naša zemlja imala. Nekadašnji igrač Veleža, Hajduka i Sarajeva te trener Veleža, Željezničara i član trenerske komisije Jugoslavije u Njemačkoj 1974. godine, Sulejman Sula Rebac.

Sulejman Rebac, za raju Sula, rođen je 26.03.1929. godine u Mostaru. U Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik partizanskog pokreta sa 14 godina. Rat u kojem je izgubio tri brata, Husniju, Mehu i Ahmeta. Nositelj je partizanske spomenice.

Veležov dres nosi od 1947. godine i član je generacije koja je po prvi put ušla u Prvu ligu Jugposlavije, 1952. godine. Nakon što u narednoj godini nisu uspjeli ostati u najvišem rangu takmičenja, prelazi u Hajduk, sa kojim 1955. godine postaje prvak Jugoslavije. Nakon toga, ponovo se vraća se u Velež, a jedan mali period nosi dres Sarajeva. U svojoj karijeri je odigrao preko 1000 utakmica, od toga preko 500 za Rođene, i postigao preko 600 golova.

Nakon završetka igračke karijere, postaje trener Veleža 1968. godine. U prvi tim prekomanduje veći dio juniorske selekcije sa kojom nastavlja raditi. Među prvima forsira postulate modernog fudbala, presing i brza tranzicija po osvojenoj lopti. Veliki Tomislav Ivić ga je nazvao pionirom modernog fudbala u Jugoslaviji. Tada je Velež igrao najljepši fudbal u bivšoj državi, a samo je gol razlika dijelila Rođene od titule prvaka Jugoslavije. Tvorac čuvenog trojca Bajević, Marić, Vladić ( BMV ).



Sa Veležom najveći uspjeh, pored 2. mjesta u prvenstvu, bilo je igranje četvrtfinala Kup UEFA-A 1974. godine. Na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, bio je član trenerske komisije reprezentacije Jugoslavije. Jedan mali period vodio je i tim Željezničara. Osim što je bio veliki igrač i trener, bio je još veći čovjek. Prava mostarska raja, boem.

A ovako je govorio veliki Sula Rebac :

„ Sedamdesetih godina imali smo, bez pretjerivanja, tim snova. Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Čolić, B.Primorac, Pecelj, Topić, Prskalo, S.Halilhodžić, Glavović, Kvesić, Ledić, skoro sve Veležova djeca, koja su prve korake načinila na stadionu Pod Bijelim brijegom. Taj tim, nažalost, ostao je nedorečen, nismo postali šampioni. A morali smo to biti. U mom osmogodišnjem šefovanju tituli prvaka bili smo najbliži u sezoni 1973/74. Odlučila je gol razlika, koja je otišla u korist Hajduka. Morali smo se zadovoljiti vicešampionskim zvanjem, koje smo još stekli i prethodne godine. Još smo ‘68-‘69 bili treći, a u sezoni ‘75-‘76 zauzeli smo četvrto mjesto, sa najefikasnijim napadom lige.

U to vrijeme državni tim se nije mogao zamisliti bez jednog Veležovca. A mi smo ih u sedamdesetim imali šest. Generacija koja se rađa jednom u sto godina. Igrali smo i četvrtfinale Kupa UEFA, ali nažalost, nismo osvojili niti jedan trofej. A mogli smo, uz malo sportske sreće. Međutim, 1981.godine „stara garda“ Marić, V.Halilhodžić, Vukoje i Ledić osvajaju Kup Maršala Tita. Imao sam sreću da vodim tu generaciju. Raditi sa tim momcima bila je prava milina, ali i ponos. Moram reći da sam sa većinom njih zajedno došao iz juniorskog pogona, koji je također žario i palio na svim stadionima i stizao u završnicu najboljih u državi.

Velež je oduvijek bio ambasador Mostara, ne samo njegovog fudbala i sporta u cjelini. Ali, ta generacija iz sedamdesetih, tu ulogu je odigrala u pravom smislu te riječi. U to smo se posebno uvjerili na američkoj, azijskoj, i australijskoj turneji. Velež je tih godina još više postao hercegovački klub.

Moram ispričati ovaj primjer, koji pokazuje koliko je Velež bio poštovan. Na naše utakmice u Mostar često su dolazili mnogi splićani, žestoki hajdukovci. Bilo je to čak i onda kada je isti dan „majstor s mora“ igrao u gradu pod Marjanom. Te poznanike bih pitao :

„ Otkud vi ovdje kada vam igra Hajduk u Splitu ? „

Oni bi odgovorili : „ Sula, mi dođemo u Mostar da uživamo u pravom, gurmanskom fudbalu kakav demonstrira samo Velež.“

To je dokaz da je naš tim, zaista, njegovao atraktivan, dopadljiv, šarmerski fudbal koji je plijenio ljubitelje toga sporta svuda gdje je igrao.“

Također, njegove riječi o razvoju mladog igrača svima su ostale u sjećanju :

„To je divno osjećanje. Pratiš otvaranje jednog cvijeta, koji pod tvojom rukom, pod tvojim pogledom, pod tvojom brigom i prema tvojim uputstvima napreduje, raste, širi se. Pratiš razvoj tog dječaka koji se bori, trči, pada, ustaje, a poslije svakog pada ustane nekako snažniji, moćniji, sigurniji, viši.”

HVALA MAESTRO !

Sulejman Sule Rebac tvorac modernog fudbala na prostoru ex Yuge,tvorac atomskog Veleža.Počivaj u miru legendo i neka je rahmet tvojoj duši!

Velez vodi protiv Igmana 1:0, Mujezinovic strijelac. Forza Rodjeni do pobjede.

ŠAMPIONIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII

Jačinaaaa je danas bilaaa!Idemo dalje jos bolje i jace na proljeceee.Sve pohvale za raju danas.

.

Čestitke na jesenjoj tituli, bravo rođeni

Čestitke!

Cestitke iz Tesnja
Pozdrav

Hvala momci!

Hvala Batosi!

Puno srce ljubavi, prkosa i ponosa. Po ko zna koji put danas smo pokazali silu, pokazali koliko smo spremni i zreli za premier ligu Bosne i Hercegovine. Kako navijački tako i igrački. Naravno, ima tu sitnih korekcija ali puno mi je srce kad navija čitava tribina na gostovanju a momci krenu da lete po terenu. Skidam kapu svima, od nas navijača pa do svakog igrača.
Rođeni do titule idemo!!!

CRVENA ARMIJA U KONJICU

IGMAN -VELEZ 0:1

Polusezona zavrsena impresivno. I na terenu i navijacki sa stilom uz sedam uzastopnih pobjeda. Gol razlika 43:9 i skor 12-3-0 nam daje ogromnu satisfakciju ali jos nista nije gotovo. Ne jer vidimo nekoga kao konkurenta ili sto se bojimo klosara koji se sluze svim i svacim nego samo iz nekog gospodskog manira dok i teoretski ne predjemo tu liniju. To znaju i u upravi i nista se nece prepustiti slucaju. Pojacanja koja dolaze sada su pojacanja za premijer ligu i bit ce par strasnih igraca koji ce odraditi pripreme u Turskoj. Sta reci za jucer preko 2000 djavola na tribini u Konjicu iz Mostara i svih krajeva drzave Velez se vraca starim stazama i dokazuje da je uvijek bio broj 1 u hercegovini samo sto smo malo spavali zahvaljujuci grobarima i klosarima koji nas umalo sahranise. RA daje lekcije i svaka cast momcima koji vec 5-6 godina nisu propustili gostovanje i koji su u top 4 grupe u drzavi. Ide to na jos veci nivo na proljece i to ce samo biti uvertira za eksploziju koja ce se desiti u premijer ligi. Nisu ni svjesni koja crvena mora ljudi se ocekuju u iducoj sezoni. Cestitke igracima a pogotovo Ibri i svim ljudima u upravi koji su kroz posten rad vratili povjerenje kod svih velezovaca. Stize podrska iz Beograda,Splita,Nisa,Pazara,Skoplja i dr gradova od velelezovaca i svi su odusevljeni sa ovim sto radimo i sto cemo raditi u buducnosti. Na nama je da damo podrsku i sve to ispratimo. Vratimo Velez u kucni odgoj. Raja voli vas stmkapa

.

.

.