Književnost

[Tribalian]

Ima li ova "50 najvećih laži i legendi svetske istorije" negdje u pdf formatu

Ne znam brate. Ja sam je u biblioteci uzimao,predobra je knjiga. Ima je svuda,lako se nalazi,tiraz je veliki,mozes je uvek naci.

[Nimla_RZ]

Dajte ljudi, sve čitate, a ne znate mi odgovorit ono za zeleno busenje na Ahmetovom mezaru?!

[gollum]

Dajte ljudi, sve čitate, a ne znate mi odgovorit ono za zeleno busenje na Ahmetovom mezaru?!

Jesi li pročitao knjigu?

[ŠB_Fidelis]

il si Tolkienovac il nisi,mani Narnije,Pottera i sl. izmišljotina

Dobar je Potter, ne diraj.
Fantazija je fantazija.

Ma Potter je legendaran,ali Tolkien je napisao toliko povezanih djela,a sama radnja traje hiljade i hiljade godina.Jednostavno akda se pogledaju sva Tolkienova djela nema niko bolji od njega

Ima, kako ne. G.R.R. Martin. Sto? Pa jednostavno, iako je Tolkien genijalan sam po sebi i vanvremenski, Martin ima tu dozu gdje ne idealizira isuvise bez ''suvisnih'' surovosti i gdje te cini strasljivim uopce okrenuti iducu stranicu u strahu da ti ne pogine omiljeni lik.

[Nimla_RZ]

Dajte ljudi, sve čitate, a ne znate mi odgovorit ono za zeleno busenje na Ahmetovom mezaru?!

Jesi li pročitao knjigu?

Davno nekad...

[Donnie Darko]

'Sve je obišao, suzna oka, promatrao ove nevine žrtve onoga vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleno busenje.'

Ovo je zadnja recenica, i ona ti daje odgovor na tvoje pitanje. Ali brate, procitaj ovo remek djelo, neces pozalit.

[DANTES]

@SB Fidelis Potpis! Dzordan je tu u rangu sa Tolkinom, a Martin je ipak iznad njih dvojice

[nedžad]

STEPSKI VUK – PRIČA O SAMOSPOZNAJI ILI
KRITIKA GRAĐANSKOG DRUŠTVA

Djelo Hermanna Hessea Stepski vuk možemo promatrati na dva načina. S jedne strane to bi mogla biti priča o samospoznaji izgubljenog čovjeka, pojedinca koji je zalutao, izgubio kontakt za samim sobom. Drugi pogled na djelo bila bi kritika građanskog društva, društva koje odbacuje pojedince sa vlastitim mišljenjima i stavovima i označava ih opasnim za postojeći poredak. Kroz djelo upoznajemo glavnog lika i situaciju u kojoj se on nalazi. Glavni lik Harry Haller je pedesetogodišnji intelektualac koji živi povučenim životom u jednoj pristojnoj i čestitoj građanskoj kući. Na prvi pogled možemo zaključiti da je to jedan posve običan čovjek, ali situacija nije tako jednostavna. Naime glavni lik je neka vrsta podvojene ličnosti, on je Stepski Vuk i on je Harry Haller. Stepski Vuk u njemu personificira životinjski nagon koji prezire građanstvo, prezire društvo i sredinu u kojoj živi, te ismijava uzaludne pokušaje druge ličnosti da se uklopi u građanstvo. Harry Haller s druge strane utjelovljuje plemenite, intelektualne i pošten odlike kojima pokušava obuzdati i ukrotiti drugu, životinjsku, ličnost. No pitanje ličnosti koje se nalaze u nama samima je mnogo složenije od ove podjele na čovjeka i vuka, odnosno na duh i nagon Kao što je sam Harry saznao čitajući Raspravu o stepskom vuku, u svakoj osobi postoje i čovjek i vuk, ali i stotine drugih ličnosti, stotine drugih suprotnosti koje razdiru čovjeka. Problem kod Hallera je to što njega te dvije dominantne ličnosti, čovjek i vuk, razdiru do te mjere da on više ne može podnijeti sukobe u sebi i konstantno razmišlja o samoubojstvu. Moram napomenuti da osim što Harry zazire od građanstva i društva u kojem živi, ni spomenuto društvo nije ludo za njim. Harry je pacifist poput svog tvorca Hessea i poput njega je došao u sukob sa društvom nakon objavljivanja članaka u novinama u kojima se protivi ratu, te vrijeđa i osuđuje državu kao krivce za rat. Naravno, njega to baš posebno i ne smeta, ali nakon što uviđa da i jedan intelektualac kao što je njegov prijatelj profesor osuđuje takve pacifističke stavove, Harry se slama i odlučuje si uzeti život. No na putu prema kući uviđa da se zapravo boji smrti, te pokušava izbjeći povratak kući lutajući gradom i tada susreće Herminu. Hermina je mlada djevojka koja je poput Hallera nosi u sebi sukob ličnosti, ali za razliku od njega ona je upoznata sa dijelom života o kojem Harry ništa ne zna, te ga ona polako upoznaje sa tom stranom života. Upoznaje ga s plesom, ženama, jazzom, a preko nje upoznaje Pabla koji ga uvodi u svijet opojnih droga. Harry je, kao što sam već rekao, pojedinac koji je u potpunosti izgubljen, izgubljen je unutar samoga sebe i izgubljen je u svijetu u kojem živi. Rezultat te njegove izgubljenosti je potpuna duševna rastrojenost i socijalno izgnanstvo. Nakon što upoznaju Herminu ona mu polako pomaže da uspostavi kontakt sa svijetom u kojem živi, ali sa onom stranom svijeta koja ga neće odbaciti zbog njegovih posebnosti, i pomaže mu da uspostavi ravnotežu unutar sebe, da pomiri krajnosti koje ga trgaju iznutra, ali on još nije spoznao istinu o samome sebi. Još uvijek je zaokupljen čovjekom i vukom, te nije sposoban da uvidi širu sliku. Nakon bala na kojem njegov novi društveni život doseže vrhunac Pablo mu nudi da posjeti njegovo magično kazalište. Magično je kazalište po meni neka vrsta poniranja u sebe uz pomoć raznih opojnih droga, čija je uloga izbrisati sve moguće predodžbe o sebi, izmiriti svoje ličnosti, naučiti kako upravljati njima i u konačnici spoznati samoga sebe. Sama zamisao o tim mnogobrojnim ličnostima u čovjeku jako podsjeća na hinduizam, što ima smisla jer je Hesse neko vrijeme proveo u Indiji, naime hinduizam se zasniva na reinkarnaciji, svaki novi život proživljavamo kao nova osoba dok ne dosegnemo savršenstvo i spoznamo sebe, te time dosegnemo besmrtnost. Tako se i u ovome romanu govori o tome kako svatko od nas u sebi nosi stotine, čak i tisuće, ličnosti i mi možemo proživjeti život kao jedna ili dvije od njih, ali to nismo mi. Mi smo kombinacija, mješavina svih tih ličnosti, tih šahovskih figurica, i moramo naučiti igrati njima da bi spoznali samoga sebe. To je istina koju Harry na kraju spoznaje. On ne zna tko je on, ali je spreman otpočeti cijeli život iznova da nauči kako upravljati svim figurama. Proučavajući ovaj izuzetno kompleksan, ali također i izuzetno interesantan roman, možemo uvidjeti da, iako postoji kritika građanskog društva, ona ovdje ima ulogu produbljivanja opisa Hallerove psihe, ali u njoj ne počiva srž romana. Srž romana se nalazi u vječitoj težnji Čovjeka da spozna samoga sebe, a mogli bi reći da u se u toj težnji nalazi i sama srž Čovjekova života.

[madridist]

@SB Fidelis Potpis! Dzordan je tu u rangu sa Tolkinom, a Martin je ipak iznad njih dvojice

to je tvoje mišljenje ja se ne slažem,Tolkien je imperator u svome žanru po mome skromnom mišljenju

[DANTES]

Tolkin je tvorac zanra. I to ce ga uvjek ciniti velikanom. Ali u knjizevno smislu, u kvalitetu pisanja Martin je jednostavno bolji. Tolkinovo pisanje je bajkovito, slicnije i blize djecijoj knjizevnosti. Martin je zreliji, realniji i ima razradjenije likove, pogotovo sa psiho aspekta.

[RKO]

Tolkin je bog Onako nesto se jednom radja!!No1
jesil citao Pripovjesti iz opasnih predjela (spoj Farmer Gil od Buta,Mazalov list,kovac iz velikog vutona,avanture Toma Bombadila)?

George Martin je Ok i super mi je ali G.R.R puno< J.R.R

Trenutno citam odnosno tek sam uzo Otkrivanje vjestica-Diana Bishop

[Senaid L.F.C]

Ja sad citam Gaudijev kljuc knjiga je izvanredna i jedina iz zanra koja moze parirati Da Vincijevom kodu(donekle)

[DANTES]

@RKO da budem iskren nisam sve procitao. Ali ja govorim o dubini i kvalitetu pisanja.
Nisam odavno citao epsku f. Trenutno citam Musa Dag od Franca Verfela.
Nego sta mislite o Denu Simonsu?

[RKO]

Citao sam hiperion i Pjesme o Kali...davnoooo.
Ne znam sta bi ti rekao: dobar je pisac nema sta ali mi malo previse "krade" tj. ukrao u ovom sto sam citao koliko se sjecam. Dobar je ali mi nije "legao" da se tako izrazim.

Otkrivanje vjestica je super,extra

[Tribalian]

@RKO da budem iskren nisam sve procitao. Ali ja govorim o dubini i kvalitetu pisanja.
Nisam odavno citao epsku f. Trenutno citam Musa Dag od Franca Verfela.
Nego sta mislite o Denu Simonsu?

Ti uglavom prefiriras SF i Horor u knjizevnosti Ako se ne varam (ako se varam nemojte se smejati ) Den Simons je onaj sto je napisao "Leto noci" ,tu knjigu sam ,mogu reci "prelistao" jer je film trebao da se snimi po njoj ali od toga koliko znam nije bilo nista. Za ostala dela tog autora nisam cuo.

[DANTES]

@Tribaliane pa u pravu si. Horor, SF i epska fantastika su mi najdrazi. Mada ja ti citam sve. Obozavam knjige. Jedino ne volim istorijske romane. A Simons je napisao roman Pjesme Kali, i dobre SF romane.
Nego pored sf,ef i horora, omiljeni mi je pisac KARL MAJ! Njegove knjige sam ko klinac gutao!:-)

[Tribalian]

@Tribaliane pa u pravu si. Horor, SF i epska fantastika su mi najdrazi. Mada ja ti citam sve. Obozavam knjige. Jedino ne volim istorijske romane. A Simons je napisao roman Pjesme Kali, i dobre SF romane.
Nego pored sf,ef i horora, omiljeni mi je pisac KARL MAJ! Njegove knjige sam ko klinac gutao!:-)

Dobro Karl maj je nesto drugo,to sam i ja citao,a i covek ima ko zna koliko napisanih knjiga,eto dovoljno je videti koliko je samo filmova snimljeno po njegovim delima .Ajde sto ja i ti ne mozemo oko sporta nikako da se slozimo a sad znam da ne mozemo ni oko knjizevnosti ja ne mogu nikako Horore i epsku fantastiku,sad diskutabilno je sta sve spada u SF domen,tu mozda ponesto i mogu da izdvojim,ali eto, najvise volim upravo istorijske romane

[ŠB_Fidelis]

@RKO da budem iskren nisam sve procitao. Ali ja govorim o dubini i kvalitetu pisanja.
Nisam odavno citao epsku f. Trenutno citam Musa Dag od Franca Verfela.
Nego sta mislite o Denu Simonsu?

Kreni s tim i sve ce ti biti jasno.

[DANTES]

@Tribaliane cini mi se da smo ko materija i antimaterija. Ne daj boze da se sretnemo gdje na ulici, Balkan bi ispario u eksploziji.
Jedini istorijski roman koji me odusevio je Srpska trilogija. Inace ne volim zanr jer volim istoriju i tako znam kraj vecine romana.

[Heller]

@Tribaliane pa u pravu si. Horor, SF i epska fantastika su mi najdrazi. Mada ja ti citam sve. Obozavam knjige. Jedino ne volim istorijske romane. A Simons je napisao roman Pjesme Kali, i dobre SF romane.
Nego pored sf,ef i horora, omiljeni mi je pisac KARL MAJ! Njegove knjige sam ko klinac gutao!:-)

Dobro Karl maj je nesto drugo,to sam i ja citao,a i covek ima ko zna koliko napisanih knjiga,eto dovoljno je videti koliko je samo filmova snimljeno po njegovim delima .Ajde sto ja i ti ne mozemo oko sporta nikako da se slozimo a sad znam da ne mozemo ni oko knjizevnosti ja ne mogu nikako Horore i epsku fantastiku,sad diskutabilno je sta sve spada u SF domen,tu mozda ponesto i mogu da izdvojim,ali eto, najvise volim upravo istorijske romane

BOG, na Rio De la Plati sam čit´o, samo pauzu za ručak napravio ono ost´o paf