Promašene investicije
Evo nekih igrača koji su bili u
Želji u zadnjih 15-tak godina, ali koji (svaki iz svojih razloga)
nikad nisu opravdali očekivanja, i pokazali su se kao promašena investicija.
U Italiji se dodjeljuje nagrada za „najveći promašaj“ u transferima, tako nešto slično.
Ovo se dakle, odnosi samo na
period dok su bili u Želji, tj. Oni su prije toga mogli igrati bilo gdje i imati bilo kakve reference, a i poslije su mogli igrati bilo gdje i obnašati razne funkcije.
Pokušao sam napraviti
„idealnih 11“ po pozicijama koje su igrali, (kakva bi to ekipa bila)
Naravno sve ovo je samo
moje mišljenje.
Ako neko ima
nekih kandidata za „idealni tim“, a da sam ih zaboravio, neka napomene, pa da se proguraju. A potrebno je i
odrediti i kapitena ekipe (nisam se mogao odlučiti).
------------------------------Dudić-------------------------------------
----Memišević----------------------------Radovanović (Tica)-----
------------Šešlija-----------------Selimović-------------------------
-------------------------Railić (Raščić Al)---------------------------
-Sadiković---------Filipović--------Bogilović----Bojo (Hrkač)--
----------------------------Adilović------------------------------------
Trener: Demir Hotić
Prvi sastav:
1. Adi
Adilović
(Nedokazani talenat, ostaje zapamćen po primljenom golu
direktno iz auta,

da nije dotakao loptu, gol ne bi bio priznat.

Za ovakvo nešto se trebalo potruditi.

Puno želje a malo učinka. Osim „briljantnog“ nastupa u Čitluku bilo je tu još zapaženih intervencija. Otišao je u potrazi za izvjesnijom budućnošću. Govorilo se o njegovom povratku u Želju, no na sreću se to nije dogodilo. Danas brani za NK.Travnik.)
3. Džemal
Sadiković
( Hiljadu nedostataka,
„puno rada a malo talenta“ 
. Postigao je 2 gola za
Želju 
na čuvenoj utakmici protiv Travnika u Travniku, u kojoj je Željo njegovim golovima vodio 2:0 na poluvremenu i na kraju izgubio 3:2

. Dolaskom Amara Osima (drugi mandat) skida se sa platnog spiska,

i tu se prekida njegov san da bude igač Želje.)
5. Muhamed
Bogilović
(Došao kao pojačanje,
najbolji igrač i kapiten Rudara iz Breze. Nekoliko puta bio na klupi, ušao u igru par puta, i više se nije čulo za njega.

)
2. Josip
Bojo
(Po preporuci došao kao pojačanje iz NK. Kiseljaka,
2-3 puta ušao s klupe, poslije toga je slomio nogu na pripremama i više ga nije bilo nigdje.

)
6. Romeo
Filipović
(Jedno od
tadašnjih 13 pojačanja Samira Ahmetbegovića

. U prvom nastupu napravio penal

(lopta ga pogodila u ruku)

, poslije u jednoj utakmici, trener Simo Krunić ga je zamijenio a on
skinuo i bacio Željin dres 
. Više se nije pojavio. Od tada ono: „Romeo, Romeo j*b*m* ti Juliju“.

)
4. Aleksandar
Railić
(Došao kao
veliki talenat, bivši igrač FK. Modriče i nekih grčkih klubova. Dugo vremena
„se tražio“ 
i na kraju otišao, slab pregled igre i često zabrinjavajući potezi.

Poslije igrao za nekoliko klubova iz BiH, kao što su Velež, Leotar, Modriča...)
8. Igor
Radovanović
(Došao kao bivši igrač Slavije, i
on „se dugo tražio“ ali nije išlo, ništa naročito. Zapamćen kao igrač koji je postigao onaj čuveni gol za 1:0 protiv Posušja u 98. minuti. U toj utakmici je inače raja negodovala, zviždala zbog sudijske tendencioznosti u korist
Želje (domaćina),

na što je trener Posušja, a današnji trener Rudara iz Prijedora, Boris Gavran bio oduševljen

. Poslije toga Radovanović pada u zaborav i ponovo se vraća u Slaviju.)
10. Nedžad
Selimović
(U
Želju došao
kao velika zvijezda, kapiten i najbolji igrač NK. Travnika

. Očekivalo se mnogo, ali osim nekoliko ispodprosječnih nastupa (par puta je od raje bio i izviždan)

, ništa više nije pružio. Vratio se u Travnik, shvativši da samo tamo može biti „neko i nešto“ . Danas radi kao trener NK. Travnika.

)
11. Jasmin
Memišević
(Došao kao
skupo plaćeno pojačanje, i veliki ljubimac navijača Čelika 
. U početku je sve bilo dobro, međutim problemi su nastali kada mu je tadašnji trener Hadžija (Enver Hadžiabdić) rekao da treba da skine poneki kilogram,

u protivnom će ga preseliti na klupu

. Poslije toga traži ispisnicu iz kluba, nepokolebljivo krčeći sebi put za zaborav . Prečicu je našao u prelasku u FK. Sarajevo

. Danas radi u rudniku uglja Breza.)
7. Branko
Šešlija
(Kao veliko pojačanje stigao je iz Leotara,

za Želju odigrao
jednu polusezonu ispodprosječno, poslije toga ponovo je vraćen u Leotar (posudba) gdje se i povrijedio

. Kad je istekla posudba i kad je se oporavio, vratio se u Želju, no tada je već Amar Osim bio preuzeo ekipu, i rekao mu je da potraži sebi novu sredinu i dom

, danas je igrač FK. Slavije. Kao i za Adilovića, bilo je riječi o „drugom pokušaju“, ali ništa.)
9. Feđa
Dudić
(Stigao kao
najbolji igrač i strijelac NK. Travnika i bivši junior FK. Sarajeva. Za
Želju nije mogao dati gol ni sa 3 metra.

Sve je bilo ispod očekivanja i ispod granice tolerancije
Željinih navijača. Sa 0 postignutih golova vraća se u Travnik

, prvo na posudbu zatim za stalno, i tamo postaje najbolji strijelac premijer lige BiH. Danas igra u HNL.)
Rezerve:
15. Sergej
Tica
(Uz Memiševića najviše plaćen igrač od pobrojanih. Na terenu ništa posebno

, „
tresla se gora, rodio se miš“. Velika očekivanja, velika razočarenja.)
14. Vlado
Hrkač
(U klub došao
„iz ljubavi prema Želji“ kao bivši igrač Posušja i Širokog Brijega. Njegova nesreća je što je klub tada bio u rezultatskoj i organizacionoj krizi

. Nije uspjelo, pa se vratio u Široki Brijeg. )
16. Almir
Raščić
(Mlađi brat poznatijeg Admira Raščića,
imao je puno prilika da se dokaže, a nosio je i breme (bio je opterećen tim) da svi iz porodice moraju biti „nešto u fudbalu“

. Međutim osim velike želje i naknadnog prelaska u Velež ništa za spomenuti.)
Trener:
Demir
Hotić
(„Tenerski mag“ , trenerski antitalenat..

. Poznat po izjavama za podizanje morala svojih igrača: „samo rad, rad, rad... „pa ćete biti k'o Džeko...

ambicije, ambicije...“
U klubove dolazi kao nagovještaj i personifikacija duboke krize .