Dva komšijska derbijareds je napisao/la:Lahko je sada govoriti ovako - onako.![]()
Nego, Sunderland - Everton 0:2 (75. minut). Znači komšijski derbi u 1/2 finalu.


Moderatori/ce: ribery,Monolog,_dreamer_,hammers,geronimo,rio_Ferdy88,Otelo
Dva komšijska derbijareds je napisao/la:Lahko je sada govoriti ovako - onako.![]()
Nego, Sunderland - Everton 0:2 (75. minut). Znači komšijski derbi u 1/2 finalu.
Steven Gerard like thisOTNYS_YNWA je napisao/la:Lakše ćemo sa Evertonom nego što bismo sa Sunderlandom. Ovo sam bar ja priželjkivao.
Kelly je potpuno spreman, Glen je počeo da trči a Agger se vraća 03.04. laganim treninzima. Mislim da mu je dovoljno 10 dana da se u potpunosti oporavi do ove utakmice.reds je napisao/la:Izgleda da će Liverpool lakše od očekivanog do finala.![]()
Šalu na stranu, očekujem daleko teži meč nego što je to bio slučaj nedavno. Everton očigledno želi u EL, a jedini način za to je FA kup. S druge strane Liverpoola ove sezone idu kup natjecanja, a kao imperativ (s obzirom da je utrka za LP izgubljena) se nameće osvajanje i drugog kupa. Nadam se samo da će Agger biti spreman za taj duel. Btw. kad ga već spomenuh, kad se vraća ?
Zašto ne ?VolimLiverpool je napisao/la:Ne očekujem prolaz protiv Evertona.Nadam se ,ali ne vjerujem da možemo 3x slaviti protiv gradskog rivala u jednoj sezoni.
e sad protiv evertona moze da se desi bilo sta. ja sam davno napisao da ne bi volio sunderland jer su nam oni nezgodni ovako imacemo spektakl u polufinalu a onda u finalu ako budemo igrali protiv chelsea to ce tek da bude utakmica...reds je napisao/la:Zašto ne ?VolimLiverpool je napisao/la:Ne očekujem prolaz protiv Evertona.Nadam se ,ali ne vjerujem da možemo 3x slaviti protiv gradskog rivala u jednoj sezoni.![]()
Pa slavit će protiv Chelsea i 4x ove sezone (naravno pod uslovom da prvo dođu do finala).
Samo da se vrati Agger do tad. I hvala @Henderson -u na informacijama.
Možda je bilo bolje da smo dobili Sunderland .Istina je da su ovako igrači više motivisani ,ali budimo realni ,dobiti gradskog rivala 3x u sezoni pomalo je nerealno i suludo.Nadam se da griješim i pričam gluposti kao što će mnogi protumačiti,ali pred nama je da vidimo.fera je napisao/la: e sad protiv evertona moze da se desi bilo sta. ja sam davno napisao da ne bi volio sunderland jer su nam oni nezgodni ovako imacemo spektakl u polufinalu a onda u finalu ako budemo igrali protiv chelsea to ce tek da bude utakmica...
Da, naslov je "Povratak Kralja".the scouser je napisao/la:Engleski pacijent zanimljivo elaborirao situaciju u Liverpoolu. Iako je navijač MU-a, poprilično je objektivna procjena.
"Tada će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga." – Matej, 24:29-31
Sijevnula je munja s istoka i rasvijetlila nebeski svod sve do zapada, a gusti oblaci ponad Anfielda razmaknuli se kako bi ustupili mjesto svjetlosti što otima dar pogleda i tjera dlanove da pohrle u pomoć zaslijepljenom oku. Dolje, na sredini svetoga zelenog tla u podnožju Kopa, stajao je John William Henry, spreman na sve.
Iz džepa skupocjenog odijela izvukao je sunčane naočale jednakog cjenovnog ranga i vještim ih pokretom smjestio na vrh nosa. Potom je ponovno pogledao u vis, prkoseći nebeskoj svjetlosti božanskoga podrijetla parom zatamnjenih stakala s faktorom zaštite od UV zračenja.
Niti njega, a niti četrdesetak tisuća duša okupljenih na tribinama crvenoga hrama ništa pak nije moglo pripremiti na koncert za nebesku tutnjavu i sedam anđeoskih truba. Prodoran zvuk koji slama volju i para bubnjiće desetke je tisuća vjernika natjerao na koljena, a potom se iz zagrljaja svjetlosti niz nevidljivo stubište krenuo spuštati On.
"Kralj Kenny", povikale su mase i podigle ruke prema nebesima, a potom se ponizno poklonile i suzama radosnicama orosile sveti polivinil klorid na sjedalima Kopa. "Spašeni smo, vratio se Kralj Kenny", klicali su sljedbenici crvene boje ne uspijevajući suspregnuti oduševljenje drugim dolaskom Kralja.
Otprilike s posljednjim tonom anđeoske simfonije Kralj Kenny bosim je stopalom broj 42 bešumno dodirnuo tlo kojim je nekoć davno uspješno koračao. Oblaci su za njim zatvorili nebo i prigušili nebesku svjetlost, a tutnjava je ustupila mjesto nervoznoj tišini. Osamdesetak tisuća širom otvorenih očiju gledalo je u samo jednu točku.
Kralj Kenny se nakašljao i pročistio grlo, sa svojih ramena otresao zvjezdanu prašinu, a potom se drevnim i teško razumljivim akcentom obratio Johnu Henryju. "Zar je tako loše da si morao prizvati mene u pomoć ili moje ime spominješ uzalud?", prodornim pogledom prostrijelio je vlasnika Liverpoola.
"Vaše veličanstvo Kenny, loše je", obeshrabrenim je tonom odgovorio čovjek koji u životu nije navikao na depresiju koja se nije mogla izliječiti novcem. "Roy Hodgson ne razumije Liverpool, iz neiscrpnog izvora potencijala uspio je izvući tek prosjek, a to nije dovoljno. U trenutku očaja pribjegao sam molitvi i prije počinka spomenuo Tvoje ime. Oprosti, ali nije uzalud."
"Dobro, i što bih ja sad trebao napraviti", strogim je glasom upitao Kralj Kenny i prekrižio ruke na prsima.
"Upravni odbor i ja, kao i svi navijači, spremni smo ti predati ovu momčad u punoj vjeri da ćeš iz nje izvući maksimum, kao što si to uvijek činio, i dajemo ti odriješene ruke da svoje moći pretvoriš u konkretna djela", kazao je Henry. "Siguran sam da će pomoći i neograničene financije", dodao je mašući čekovnom knjižicom u koricama od krokodilske kože.
Umjesto odgovora, lice se Kennyjevo razvuklo u grimasu, a iz kraljevskih se usta začuo prodoran zvižduk. Sekundu kasnije oko nebeskoga spasitelja okupili su se anđeli, ambiciozno mašući pernatim krilima, spremni na kraljevsku zapovijed.
"Djelatnici službe nebeske, raširite svoja krila od jednoga kraja nebesa do drugoga i glasnom trubom skupite moje izabranike od četiri vjetra. Od ovoga dobrog čovjeka u tamnim naočalama uzmite točno 117 i pol milijuna kraljičinih srebrnjaka i dovedite mi Andyja Carrolla, Luisa Suareza, Stewarta Downinga, Jordana Hendersona, Charlieja Adama, Sebastiana Coatesa, Josea Enriquea i Alexandera Donija", zapovijedio je Kenny anđelima, a oni se s vrećama punim srebrnjaka udaljili nebeskim svodom.
"Eto, to je za početak", procijedio je Kenny i pogledao u Henryja, kojemu se iz 117 i pol milijuna razloga orosilo čelo. "Uz našeg kapetana Gerrarda, te Xabija Alonsa i Javiera Mascherana idemo po naslov", dodao je samouvjereno, trljajući dlanom o dlan.
"Ali... Vaša Visosti, klub je već prodao...", drhtavim je glasom zaustio Henry.
"Koga je klub prodao? Alonsa? Mascherana? Nemoj mi samo reći da ste prodali Gerrarda!?", grmio je Kenny.
"Pa... nismo prodali Gerrarda, ali prodali smo preostalu dvojicu i... i... ima još izgleda da zadržimo Fernanda Torresa", odgovorio je jedva čujno Henry gledajući u vrhove svojih cipela.
"Obojicu ste prodali, a zadržat ćete Torresa!?", u nevjerici je povikao Dalglish i pogledao prema nebu. "Neka nam Bog pomogne!"
"Bog? Ali, Kralju Kenny... zar nisi Ti...", podigao je glavu vlasnik Liverpoola i širom otvorenih očiju počastio Dalglisha, trenutak prije nego se nebeskim beskrajem zakotrljala grmljavina.
Skidam uroke, liječim ljubavnu nesreću
Kao što vjernici diljem svijeta polažu velike nade u drugi dolazak Isusa Krista, te očekuju da će vodu pretvoriti u kvalitetan rizling, političarima upriličiti vječno pirjanje u paklu i izliječiti sve one kojima je bolest nagrizla liniju života, tako je i navijački puk Liverpoola od Kennyja Dalglisha, opravdano ili ne, očekivao pretvorbu poluigrača u igrače, stvaranje pobjedničkog duha u (pre)dugo zapostavljenoj svlačionici i prekid prokletstva koje traje već više od dva desetljeća.
Dok za Sina Božjeg još uvijek ima izgleda, pa prema biblijskim citatima poput onih iz uvoda teksta tek treba pohoditi zemlju i spasiti svijet koji je već odavno zastranio, zamislite samo na trenutak da se njegov drugi silazak na naš planet i uvođenje javnog reda i mira pokaže potpunim promašajem, pa mu od vode pođe za rukom stvoriti tek kiseliš, a od hrane kojom bi želio nahraniti mase tek nejestivu splačinu previše začinjenu muškatnim oraščićem.
Upravo tako otprilike izgleda drugi povratak Kennyja Dalglisha na klupu Liverpoola, kojemu nije trebalo dugo kako bi došao do zaključka da Liverpool iz druge polovice osamdesetih i Liverpool iz 21. stoljeća nemaju previše toga zajedničkog. Jednako tako, niti navijačima nije trebalo dugo da shvate kako Kenny Dalglish iz druge polovice osamdesetih i Kenny Dalglish iz 21. stoljeća također nemaju previše dodirnih točaka.
Početnoj euforiji koja je nastala povratkom klupskog velikana na Anfield trebala je otprilike godina dana da se raspline poput balona od sapunice, premda je u međuvremenu prevarila čak i Engleskog pacijenta, koji je Liverpool u najavi sezone smjestio među kandidate za prva četiri mjesta. Danas se donedavno nezamislivim apelima da Kralj Kenny pokupi svoje prnje i javnosti upriliči svoj drugi odlazak iz kluba sve češće pridružuju i oni kojima je crvena boja najviše prirasla srcu.
Stoga će biti zanimljivo vidjeti kakav će potez povući vlasnici kluba i hoće li imati strpljenja i spremnosti žrtvovati još sezonu, dvije, tri, kako bi Dalglishu podarili potreban mir za izgradnju novoga Liverpoola, ili će pak posegnuti za najlakšim, ali i kratkoročnim rješenjem i potražiti novo ime.
Jer premda se u jednom razdoblju protekle sezone činilo kako bi simbioza Liverpoola i Kennyja Dalglisha mogla polučiti konkretne rezultate i na Anfield donijeti neke nove vjetrove i hrvanje s najjačima za najsjajnija odličja, prva puna sezona pod vodstvom slavnoga Škota pokazala je kako Redsi i dalje boluju od dječjih bolesti, a njegovi "izabranici od četiri vjetra", na koje je potrošio čitavo bogatstvo nerijetko podsjećaju na onaj peti, manje popularan vjetar, od čijega se vonja lice steže u grč.
Pa zašto je to tako, pitat će slučajni prolaznik koji je proteklih nekoliko godina proveo na Međunarodnoj svemirskoj postaji, bez pravog doticaja sa zbivanjima u svijetu engleskog nogometa. Kako je moguće da u samo godinu dana Dalglish od spasitelja polako, ali sigurno postaje davljenik koji sa sobom povlači i klub koji ga toliko voli?
Odgovor na to pitanje jednako je lak koliko i težak. Uprijeti prstom u upitnu i neplansku igračku kadrovsku križaljku je lako, no ponuditi odgovor koga bi to Liverpool trebao dovesti – nije. Lako je primijetiti kako Liverpool nema prepoznatljiv stil igre, kako uz puno trke nema i puno svrhe, te kako pobjednički nizovi od Anfielda bježe kao vrag od tamjana, no za sve navedene boljke teško je iznjedriti pravo rješenje.
Lako je primijetiti i da Andy Carroll jednostavno ne odgovara igri Liverpoola i filozofiji koju Dalglish namjerava ubrizgati u navike igrača, ali je teško shvatiti kako to nitko nije primijetio prije nego je klupska blagajna olakšana za 35 milijuna funti.
Zbog svega toga, ali i brojnih drugih razloga, Liverpoolu je u samo nekoliko dana od našeg posljednjeg druženja pošlo za rukom ono za što klubovima iz vrha Premier lige nerijetko treba više sezona: izgubili su dva uzastopna ogleda s najvećim kandidatima za put u drugoligaško društvo. Od neočekivanih poraza, međutim, ponajviše zabrinjava posvemašnji raspad sustava kojemu i Dalglish sve teže nalazi objašnjenja.
Barem ona razumna, jer što se nerazumnih objašnjenja tiče, tu problema nikada nije ni bilo. "Puno je načina za procjenu uspješnosti sezone, a najbolji od svih je napredak u klubu kao cjelini. Ne mislim da se uspjeh kluba neophodno procjenjuje trofejima ili bodovima, možete ga mjeriti i po tome kako je klub napredovao i u kakvom je stanju, od prve momčadi, pa sve do podmlatka. Izvan travnjaka klub je puno jači nego što je bio, kroz sponzorske ugovore i ugovore s proizvođačima sportske opreme dobivamo puno novca, akademija je bolja nego ikad, a ljudima s lica ne silaze osmijesi. Momčad je jača nego prošle godine, pa ne znam u kojem bismo još području mogli napredovati – osim po bodovima?", izjavio je nedavno Dalglish, po čijim bi se riječima dalo naslutiti da je Liverpool prije njegova dolaska bio na rubu posvemašnje propasti.
Drugim riječima, koga briga što se točno dogodilo između 78. i 90. minute susreta s Queens Park Rangersima, a potom i između prve i 90. minute ogleda s Wiganom na Anfieldu? Sve dok sponzori plaćaju svoje obveze i isporučuju besprijekorno ispeglane dresove, manjak bodova i pogodaka (kojih je, usput, Liverpool postigao tek 36, gotovo 40 manje od vodećeg dvojca lige) tek su malen problem u inače savršenoj sezoni.
Dok su u onoj prvoj utakmici u srijedu Redsi trebali doći do prednosti od pet pogodaka i prije nego su – između ostalog i spektakularnim pogotkom Sebastiana Coatesa, o kojemu ćemo kasnije – ostvarili prednost od dva pogotka, pa je potom u pomračenju od 12 minuta uspjeli ispustiti, ogled s Wiganom domaćin je izgubio gotovo bez ispaljenog metka.
Jedan, ali nedovoljan metak, ispalio je Luis Suarez koji je, usput budi rečeno, nekoliko dana ranije na Loftus Roadu uspio još jednom pogoditi vratnicu. Da budem posve iskren, prije nego se raspao i izgubio s 3:2, Liverpool je u nastavku iste akcije ipak postigao pogodak, ali semafor svejedno ne prašta.
Kako bih navijačima Liverpoola dokrajčio ovu srijedu, trenutno stanje kluba s Anfielda oslikat ću i statistikom: tek treći put u povijesti Premier lige Liverpool je u istom mjesecu izgubio dvije utakmice na Anfieldu, a još od 1953. godine nije se dogodilo da su od 15 domaćih utakmica u prvenstvu dobili samo pet.
"Svaka čast Liverpoolu, nisu na travnjak izašli tek kako bi popunili broj", samo tjedan dana nakon što je Dalglish najavio pohod na deset uzastopnih pobjeda kojima bi imali priliku dohvatiti četvrto mjesto, čestitku suparniku nakon subotnje je utakmice uputio Roberto Martinez.
Menadžer posljednje momčadi lige. Na Anfieldu.
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.