Post
Postao/la Megamon » 12 jun 2011, 00:11
Komentar ispod jedne Tomine pjesme:
"Covek koji je dotakao dno zivota, a onda napisao najlepse pesme. Za njega su govorili da je njegov osmeh tuzan, da mu se na licu ocrtava bol. A Toma je bio boem, koji se seti svake jeseni da nje jos nema, tok prokletog zenskog stvora. Povuce se onda u neku kafanicu, pa utone u dim i pita se zar je moguce da jednog coveka tolika nesreca snadje. Govorio je da mu je kafana sudbina i svirao je cesto samo za nju, uglavnom tiho, pa sve tise. Voleo je Toma Branku,
Danku, Ljiljanu ali ipak ostao sam"
Kada dodje sudnji dan, kad' dusa napusti tijelo Bog ce da nam kaze da je krep'o Zeljo, na taj dan sve plave boje se gase, a ostat ce BORDO da lijepi Dzenet krase!