25.3. Bayern je protiv Herthe osvojio naslov. Sve je izgledalo idealno. Igra Bayerna djelovala je zastrašujuće, protivnici su potpisali poraz prije prvog sučevog zvižduka, no sada stečem dojam da se nešto promijenilo, ali ne mogu prstom uprjeti što točno. Ovaj komentar nije toliko kritika, koliko je moj pogleda na Bayern u ovom trenutku. Nakon tog osvajanja prvenstva, nešto se desilo. Jedini problem je što zasad ne znam kako to nazvati, jer ako bih rekao pad forme, mislim da ne bi bio u pravu, zbog toga što su oni bitni rezultati su ostvarni (ManU i Kaiserslautern). Nekako pristup utakmici kod igrača nije isti kao prije utakmice sa Herthom. Dojma sam kao da je "onda" želja za pobjedom bila veća, da su igrači bili skoncentriraniji i da je kohezija u ekipi bila bolja, te da su dečki sa guštom halali fucu. Nakon toga zaredale su se gluposti u obliku, neriješenog rezultata sa Hoffenheimom, pa remi sa Manuom, pa poraz u gostima protiv Augsburga, jako loše 1. poluvreme protiv Manu-a, doma i zaostatak u toj utakmici di je Bayern cjele dvije minute strijepio, pa poraz od BvB-a 0:3 i sada pobjeda protiv Kaisera 5:1, gdje rezultat ne pokazuje pravo stanje na terenu.
Sammer kakav je da je, "tu i tamo" plasira zanimljivu kritiku u javnost. Bayern je sretan sa ulaskom u finale kupa, ali "ja" nisam sretan kako igramo. Radimo previše greški koji su povezani sa koncentracijom na terenu i tempo cijele ekipe ne štima. Dojma sam da ne igramo dovoljno motivirano i da ekipa ne živi za pobjedu. Za naše predstojeće izazove takva igra nije dovoljna. Previše smo si postali dobri, previše se volimo i tapšamo se po ramenu, ponašamo se jedni prema drugima kao da je sve lijepo, divno, krasno. No kada se ljudi vole onda si treba reči istinu, a istina je da ovo nije dovoljno. Nakon osvajanja prvenstva imali smo dovoljno vremena da predahnemo, ali to se ne može nastaviti. Ako ćemo i dalje tako nastaviti biti će jako teško još jednu titulu osvojiti. Moramo se zapitati da li želimo još dvije titule.
To je ona, lako je reči da ti nešto želiš osvojiti, a drugo je to pokazati na terenu. Problem u ovih 6 utakimca ili ti proteklih mjesec dana nije lako za odrediti i ako bismo išli utakmicu po utakmicu pojedinačno, prava slika neće doći do izražaja. Protiv Hoffenheima smo bilo novi prvaci, igrala je "druga" momčad i šparali smo se za ManU pa nije bed. Onda protiv Augsburga opet miks ekipa i šparanje za Manu. "Mučenje" u obje tekme sa manu-om, ali nema veze jer rezultat je ostvaren. Nakon toga bezvrijedna utakmica sa BvB-om, koga briga za poraz. Kad pobjediš Kaiser u 1/2 finalu kupa 5:1 jel itko razmišlja o tome kak si odigrao?
No postoji i ona druga strana medalje. Pep je i dosad igrao sa promiješanom momčadi i unatoč tome protivnici su padali kao muhe. Protiv Hoffenheima Bayern je čak vodio 3:1, a na kraju je bilo 3:3 s tim da je Hoffenheim je trebao tu utakmicu pobijediti. Protiv augsburga se možda i nije moglo bolje odigrati jer je Pep imao problema sa slaganjem momčadi protiv ManU-a, pa bolju protiv Augsburga nije "niti mogao" poslati na teren, no pitamo se zašto se bar nije odigralo 0:0? I onda gubimo doma 0:3 sa skoro najjačom postavom. U "prestižnom" dvoboju protiv BvB-a igra kao da se nije probudio. To je preveliki pad razlog više da se pitamo što ne štima i što se promijenilo. Što je najgore dojma sam da je Bayern u zadnjih mjesec dana više energije potrošio na suzbijanje kritika na loše rezultate i igre, nego što su igrači ostavili znoja i muke na terenu.
Nakon previše lovorika na bayernov račun, Bayern se ispuhao. Nekako se sve slomilo i uzelo svoj danak. Ovo me podsječa na onu sezonu kada je Bayern igrao sa Zenitom 1/2 finale kupa. Stekao se utisak kao da je sezona preduga i svi su samo ćekali kraj jer se nikome više nije dalo, gledalo se u budučnost. Bojim se da se i u ovom Bayernu ista stvar počela događati. Donedavno smo igrali "iz utakmice u utakmicu", ne misleći na ono što slijedi poslije. Sada kad pogledam igrače, izgleda da se svi nekako šparaju. Ne razmišlja se o Hoffenheimu, Augsburgu, BvB-u, Brauschweigu, Kaiserslauternu - svi su već u Madridu i Brazilu. To je ono što sada Bayern koči u kombinaciji sa previše rošada i taktika. Ako igraš protiv BvB-a i igraš u najboljem sastavu, onda trebaš i odigrati na pobjedu i najbolje što možeš, a ne da počneš razmišljati o onome iza i o SP, povredi i sličnim stvarima. To je onaj dio kada sam govorio o motivaciji i koncentraciji, kada se uspjeh postigne prerano, pa se motivacija i koncentracija gubi. Pepu je to nekako pobjeglo iz ruke i želim vjerovati u to da svaka momčad tokom sezone mora imati jedan lošiji mjesec i da je to sada iza Bayerna i da je ovo sve samo zatišje pred buru.
U ovakvim slučajevima ljudi vole rabiti poštapalicu, to je sve samo upozorenje i iz toge treba izvuči pouku. Problem je u tome što je Bayern došao do te razine da više na taj način ne mora i NE MOŽE učiti. Te sve lekcije su odrađene i jedino što se moramo pitati da li je gradivo usvojeno ili su učenici zaboravili ono što su naučili.
Kada se nađem pred ovakvim zidom uvijek se vračam u prošlost i priželjkujem nešto što sam prije imao. Sada bih htio da znam koja će momčad istrčati na teren i kako će se postaviti. U 90 % slučajeva kod Juppa sam znao, koji igrač će imati kakvu frizuru i dal stavlja gel ili ne, a sada ne znam niti dal je Alaba lijevi bek, krilo, napadač, sweeper ili štoper i to me čini nesigurnim. Zar se ne bi bolje osječali kada bi znali u kojoj formaciji i na koji način će Bayern igrati protiv Reala, koliko zadnjih veznih, krila, ko mu je napadača itd.? S druge strane tješim se činjenicom da ovakve brige muče i Karla, no isto tako od njega očekujem da će odigrati na najednostavniji način. Umjesto da si razbija glavu sa bayernovom taktikom, formacijom i načinom igre, on će se skoncentrirati na Real. Stavit će dva zida ispred 16-terca, suziti prostor, pokušati oteti lopte, transformirati se brže bolje u napad, dat dugačke lopte na CR ili Balea pa kud puklo da puklo. U to ne sumnjam u niti jednom trenutku, jer Real nije onaj Real o kojem ljudi maštaju. Ponadao sam se da će Real izaći na teren i sastati se sa Bayernom na otvorenom bojištu, no Karlo je ipak prepametan za takvo nešto, jer zna da ipak Real za to nije dovoljno jak i da bi se u takvom sluačju našao u podređenom položaju. Umjesto toga sakriti će se iza svojih zidina i pičiti po Bayernu sa katapultima i strelicama, a Bayern će se razbijati o realove zidine.
I sada kako da Bayern zaigra protiv najgoreg krvnika, Milana? Da dobro ste pročitali Milana. Ovaj Real protiv BvB-a i Barcelone me neodoljivo podsjeća na Milan u eri Kake u kombinaciji sa Karlom - brutalne kontre i defanzivan nogomet. Znači suprotno mišljenju koje danas vlada, da Real razbija svoje protivnike, događa se to da Real svoje protivnike pobjeđuje "na knap". Kada su probali sa Barcom odigrati na onaj pravi "Realovski način" to im se odbilo u glavu i sada više toga nema.
Iz tog razloga neću si razbijati glavu sa bayernovom postavom i formacijom nego ću samo preporučiti kako da Bayern odigra. Nadam se da je Pep dovoljno pametan da ne ide na mlin Karlu.Priželjkujem da Bayern odigra najdosadniju utakmicu u povjesti! Toliko dosadnu da će dežurni kritičari svršavati zbog materijala kojeg će im Pep dati da ga popljuju. Priželjukujem 1500 dodavanja između Dantea, Martineza, Boatenga, Schweinija na Bayernovoj polovici. Kada će Bayern ići u napad da se sa maksimalno 3 igrača napada bez dodavanja iz pozadine još njih 5-6 i da svaki puta kada Bayern izgubi loptu cijela momčad se povuče iza lopte na svoju polovicu. Priželjkujem toliko dosade da to gledatelje izludi i da zbog bayernove, a pogotovo kukavičke realove igre "prisile" zvižducima i negodovanjem, Real da izađe iz kusnice i napadne Bayern. Na taj način Bayernovim igračima bi se otvorio prostor kojeg trebaju da razviju igru jer i Muller i Robben i Ribery itekako znaju na širokom prostoru i na nepostavljenu obranu napadati i takve situacije iskorištavati. Nadam se da je Pep dobro tempirao formu za kraj sezone jer za ovaj Real, Bayernu trebaju nadljuske sposobnosti kao prošle sezone. Znači ne trčanje samo da se trči, nego bezbroj ponavljanja, oduzimanja lopte, agresivnost i fizička nadmoć i nadasve bezprijekorna timska igra u kojoj suigrači jedan za drugog ginu kako bi se došlo do cilja.
Polažem svoje nade u Schweinsteigera kao "Feldmaršala" ovih Panzera koji će svojim zalaganjem na terenu, pokazati ostalima kako da igraju i biti motivacija da izvuku iz sebe onaj zadnji atom snage pa i više.
