RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[Stone Island]

Je li istina da Tana tuzi klub ?

[demamo]

prica se da ce tuziti..izgleda da svi hoce da se ogrebu od Hasica i od ove nove uprave koja je puna ko brod.
jel ima istine da neki bivsi Zeljin igrac dolazi kod nas?

[Scout1921]

prica se da ce tuziti..izgleda da svi hoce da se ogrebu od Hasica i od ove nove uprave koja je puna ko brod.
jel ima istine da neki bivsi Zeljin igrac dolazi kod nas?

Eldar Hasanovic je raskinuo sa Slobodom ugovor,bio je i u Veležu vec?nagađam samo

[NeretvanskaPastrmka]

phpBB

OKA SJAJ

[NeretvanskaPastrmka]

Semir Tuce, Veležov vragolan, naprečac je osvojio ljubitelje meraklijskog fudbala! (1986)




Hajde jadan, nije sve ni u parama, ima i drugih ljepota. Tu su mi roditelji, brat, sestra, rodbina, drugovi, Kajtaz, Jurić i svi ostali. Tu mi je djevojka Dajana, Mostarka. Ona je student prava. Zajedno smo već četiri godine. Eto, zato neću nekud od kuće

Iver ne pada daleko. Sportista se ipak rađa s nečim što se ne stvara. Ne uči... Prezime Tuce ljudi pamte poodavno! Prije tri decenije Mostarka Emira Mira Tuce bila je u jednom trenutku vlasnik bar polovine jugoslovenskih atletskih rekorda. Trčala je poput gazele, skakala visoko i daleko...


Novi Veležov trio snova: Kajtaz, Jurić, Tuce
- Semire, šta ti je Emira Tuce?

- Tetka po ocu - kaže Veležov vragolan, dribler, magičnog fudbalskog vica. - I otac Jusuf igrao je fudbal, ali onako, za merak, s rajom, nije bio aktivan fudbaler.

On je veliki navijač Veleža, moj najveći i strogi kritičar.

Tako počesmo razgovor sa 22-godišnjim Semirom Tucem u lijepim prostorijama Veleža na stadionu pod Bijelim brijegom, u Mostaru.

Momak odavno igra odlično, ali je naprečac osvojio ljubitelje meraklijskog fudbala pošto je u Budimpešti raspametio Vašašove bekove.

Zatim je "izlomio" Zvezdinog braniča Krdževića, da bi otišao prije neko veče u Split da, igrajući za novinarsku selekciju, na velikoj sceni osvoji nagradu rezervisanu za najboljeg igrača utakmice - savezni kapiten protiv novinara.

Rasan dribler, krilo sa džajićevski preciznim centaršutom i opakim udarcem!

Je li to neki jugoslovenski Sindelar?

Drugi Miloš Milutinović?


Dječak iz raje


- Mnogo vi mene ishvaliste, mada sada doživljavam pohvale više nego ikada. A dribling? Niko me nije njemu učio. To sam naučio sam na asfaltu kada sam počeo da igram fudbal u Rudarskoj ulici s rajom.

Tu gdje sam i rođen.

Igrali smo Ćusta, Ela, Meša, Sejo, Brane, ja...

Onda su me zapazili na jednom turniru mostarskih mahala i doveli u Velež.

Prvi trener Oručević, onda Selimotić, Salem Halilhodžić, malo i Sula Rebac.

Tako sam stigao 1982. do prvog tima.

A u timu čuveni trio BMV(Bajević, Marić, Vladić), pravi igrači. I trener Miloš Milutinović, koji je njegovao kult driblinga u trenutku kada se igralo snagatorski na većini terena.

Vrlo brzo Tuce je stigao sa svojim drugom, s drugog krila Kajtazom do mlade reprezentacije...

Tuce je tih, prijatan mladić. Vrlo otvoren. O svemu govori. Čak i o zaradama, o čemu fudbaleri nerado pričaju.

- Živim s majkom i ocem. Udata sestra i brat žive odvojeno. Sve što zaradim unesem u kuću.

- Koliko je to što zaradiš?

- Prilično, oko 25 starih miliona, jer sada pobjeđujemo, a pobjeda na strani vrijedi deset starih miliona, u Mostaru šest, bod na strani isto toliko, tu je još start od 3 miliona i dvjesta. I, eto, nabere se.

- Šta je fudbal za tebe?

- Igra u kojoj uživam, zabava, ali, boga mi, i posao, lijep posao. Pitate šta u fudbalu najviše volim: dribling, varku, nekada mi je draže da prevarim beka nego kada postignem gol.

Čini mi se da i publika to voli, dribling je privlači, a driblinga je, čini mi se, sada veoma malo.

Mnogo se igra na snagu.

- Pa biju li bekovi?

- Pa i ne biju. Ne bar mene. Međutim, teško je igrati protiv onih koji igraju, kako mi kažemo, flastera, što se bore za mjesto u timu.

Meni je najteži Bračun.

- Poigra li se i sada sa rajom?

- Rijetko, nemam vremena, a i oni su se manuli toga. Žao mi je što moj drug Sejo Žarkašić nije uspio. Došao je do prvog tima, ali nije imao strpljenja da čeka i digao je ruke od fudbala.


Ove i iduće godine



Semir Tuce: Zvali su me i Partizan, Dinamo, Hajduk...
(foto: Ven)
- Velež je, što bi se moderno reklo, hit ove sezone?

- Igramo dobro, atmosfera u klubu je da ne može biti bolja. Vode nas Kvesić, Bajević i Marić, sve bivši igrači.

Što je najvažnije, igramo za oko lijepo, pa publika dolazi.

Duško kaže:

"Driblajte, uživajte u igri, ali ne pretjerujte".

Tako i treba!

Naše ambicije su ove godine Kup UEFA, a iduće nema šale, idemo na titulu.

I vrijeme je da dođe u Mostar.

- Mnogi, uslovno rečeno mali klubovi muku muče da zadrže najbolje. Vi Mostarci ne odlazite iz Veleža?

- Mi se teško odvajamo od Mostara. Vežu nas grad, ljudi, Neretva, Velež.

Što da krijem, mene su zvali Partizan, Dinamo i Hajduk, nudili bogatstvo, a ja sam potpisao lani novi ugovor s Veležom za mnogo manje pare.

Hajde jadan, nije sve ni u parama, ima i drugih ljepota.

Tu su mi roditelji, brat, sestra, rodbina, drugovi, Kajtaz, Jurić i svi ostali.

Tu mi je djevojka Dajana, Mostarka. Ona je student prava. Zajedno smo već četiri godine.

Eto, zato neću nekud od kuće.


Tim za igru


Semir Tuce ne krije da ga je nakon utakmice u Splitu Ivica Osim nahvalio. Kaže, očekuje sada poziv u reprezentaciju.

- Može se desiti da i ne igram, jer reprezentacija igra sa dva špica. Malo ko danas ima oba krila, a ja mislim da to ne valja. Bez krila se ne leti.

- Da se malo igramo selektora. Kako bi Tuce sastavio reprezentaciju koja je u ovom času najbolja.

- Kod mene bi branio ovaj mladi Ladić. U liniji bekova, pošto je Radanović u vojsci, igrali bi Miljuš, Elzner, Šabanadžović i Baljić.

U veznom redu Škoro (Janković), Stojaković, Milko Đurovski i u napadu Kajtaz, Jurić i, ako nije neskromno, ja.

- Mihajlović?

- Dobar je, sve bolji, ali još nije, po mom mišljenju, zreo za reprezentaciju.

Možda taj tim nikada neće zaigrati zajedno, ali mora se priznati da su u njemu sve sami znalci.

Znalac je, i to veliki, i naš sagovornik. A nije nikakav asketa. Zna i da zasjedne, da popije piće ili dva, ali nikada ne pretjeruje.

A i trener Duško Bajević te sjajne Veležove dječake ne tjera da žive kao isposnici.

Sve u svoje vrijeme.

Svaka mladost traži svoje.

A Tuce je sasvim običan mladić. Od svojih vršnjaka razlikuje se samo po tome što čarobno zna da vodi loptu. A ona kao da mu je privezana za nogu. Sluša!

Napisao: Vlajko Đoković, obrada: Yugopapir (Ven, oktobar 1986.)

[shaman7]

Je li istina da Tana tuzi klub ?

Nije, informacija je izletila nekome pa je preneseno vani, ali zvanicno nije tuzio. Porucili su isto tako da se nadaju da nije toliko glup jer imaju i neke dokaze za kontra tuzbu, ali nece da se bakcu s time, tako da ce samo **** pojesti

[Stone Island]

Je li istina da Tana tuzi klub ?

Nije, informacija je izletila nekome pa je preneseno vani, ali zvanicno nije tuzio. Porucili su isto tako da se nadaju da nije toliko glup jer imaju i neke dokaze za kontra tuzbu, ali nece da se bakcu s time, tako da ce samo **** pojesti

Ma pretpostavljam, nije valjda tolika budala.

[shaman7]

Je li istina da Tana tuzi klub ?

Nije, informacija je izletila nekome pa je preneseno vani, ali zvanicno nije tuzio. Porucili su isto tako da se nadaju da nije toliko glup jer imaju i neke dokaze za kontra tuzbu, ali nece da se bakcu s time, tako da ce samo **** pojesti

Ma pretpostavljam, nije valjda tolika budala.

Kako su rekli, probali su sakriti te neke kriminalne radnje, medjutim do nekih dokaza se i doslo, nesto je i ostalo, poput onog laziranja potpisa Skahica i slicno, ali jednostavno ljudi ne zele biti prvi ti koji ce se zamarati prosloscu, nego idu dalje i dalje. Hasic zapeo za krov i stolice do pocetka proljetnog dijela, vjerovatno ce to i odradit.

[NeretvanskaPastrmka]

Godina 1952. – Velež apsolutni šampion BiH
Objavljeno 25.12.2016 14:55


Godine 1952. došlo je do reorganizacije Drugih liga, koje su prethodno proglašene skupim. Po republikama su organizovane Podsavezne lige, pa tako u BiH je bio ( mostarski, sarajevski, tuzlanski, banjalučki). Prvaci podsaveza su u međusobnim duelima odlučivali ko će biti apsolutni prvak BiH. Zatim prvaci republika su igrali doigravanje i samo prvoplasirani je mogao dobiti kartu za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije. Što se tiče BiH godine 1952. Velež je bio apsolutni (ukupni) šampion, a zatim je igrao kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu ligu. Sve ove prepreke “Rođeni“ su savladali, a put do šampionske titule BiH, te prvog historijskog ulaska u Prvu ligu nekadašnje države hronološki ćete vidjeti u daljoj elaboraciji.

Mostarski podsavez

Lištica (danas Široki Brijeg)-Velež 0:10, Velež- Lištica 13:0

Velež-Troglav 8:0, Troglav-Velež 0:3

Leotar-Velež 1:3, Velež-Leotar 8:0

Prvaci podsaveza su bili Velež Mostar, Bosna Sarajevo, Borac Banja Luka, Sloboda Tuzla

Velež je za rivala dobio sarajevsku Bosnu i u obje utakmice je savladao.

Bosna -Velež 1:3, Velež-Bosna 4:0.

Na drugoj strani Sloboda je iz daljeg takmičenja eliminisala Borac i time su se znala imena klubova koji će u dvije finalne utakmice odlučiti ko je apsolutni prvak BiH.

Finalne utakmice za apsolutnog prvaka BiH

Već u prvom meču u Mostaru Velež je deklasirao tuzlansku Slobodu, pa je revanš bio puka realnost, no i tu se “Rođeni“ bili superiorni.

Velež-Sloboda 5:0, Sloboda-Velež 2:4

Time je Velež postao prvak BiH bez ijednog poraza i time postao njen predstavnik u borbi za Prvu ligu Jugoslavije.

Kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu ligu

Prvak Slovenije je bio Odred (danas Olimpija), a Hrvatske Proleter (danas Osijek)

Velež-Odred 2:1, Odred-Velež 3:0

Proleter-Velež 1:2, Velež-Proleter 1:0

Odred-Proleter 3:1, Proleter-Odred 4:1

Krajnja tabela je izgledala ovako:

1 Velež Mostar 4 3 0 1 5 5 0 6

2 Odred Ljubljana 4 2 0 2 8 7 +1 4

3 Proleter Osijek 4 1 0 3 6 7 –1 2

Tako je nastalo neopisivo slavlje u Mostaru i svih vjernih navijača Veleža širom republike, jer s ovim prvim mjestom “Rođeni“ su se po prvi puta našli u Prvoj ligi Jugoslavije. Uspjeh je došao u vrijeme kada je klub slavio 30. godina postojanja i čestitke od sportskih prijatelja dolazile su sa svih strana. Među prvima od Crvene zvezde, BSK-a, sarajevskog Željezničara, banjalučkog Borca, Proletera Teslić, Lokomotive Zagreb…

Ostaće upamćeno da je prvu utakmicu u Prvoj ligi Jugoslavije Velež odigrao protiv Crvene zvezde i izgubio (0:1). Sve posle toga je velika tradicija i historija velikog kluba koji je 38. sezona igrao Prvu ligu Jugoslavije.


http://****/godina-1952-velez-ap ... mpion-bih/




SVIM VELEZOVCIMA KATOLICKE VJEROISPOVJESTI SRETAN BOZIC

MOSTAR U SRCU VELEZ DO GROBA

[emil02in]

Priča o sasvim običnom navijaču Veleža
S Rođenima 45 godina: Srce i duša uz Mostar i Velež
"Mostar u srcu, Velež do groba", parola je navijača mostarskog Veleža i upravo ova parola govori koliku ljubav prema svom klubu osjećaju Rođeni bez obzira gdje se nalaze, u Mostaru ili negdje "preko" u Holandiji, Kanadi, Australiji. Velež je osnovan 1922. godine i u periodu prije agresije na našu zemlju bio je uz Sarajevo i Željezničar najpopularniji bh. klub. Osim u Mostaru i Hercegovini Velež je veliki broj navijača imao i širom Jugoslavije pogotovo u onim gradovima koji u to vrijeme nisu imali prvoligaša. Rođeni su na stadionima širom Jugoslavije dočekivani i ispraćani aplauzima, no nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu za klub mostarske raje počinju problemi. Velež je otjeran sa svog stadiona, miljenici vladajuće elite postali su neki drugi klubovi, a mnogi su se nadali Veležovom nestanku. Ispadao je Velež u niži rang bh. fudbala, no uspjevao se vratiti ali pravog iskoraka kakav su očekivali navijači nije bilo. Loša sportska politika, sraman odnos vladajuće elite prema klubu i niz drugih faktora "držali" su Rođene na marginama bh. fudbala. I ponovo je na kraju prošle sezone došlo do neizbježnog, ispadanja u niži rang. Dušebrižnici su došli na svoje, nagovještavali su gašenje Veleža, no prevarili su se. Velež se neće ugasiti dok je njegovih navijača, a Velež navijača ima u svakom dijelu svijeta i oni su uvijek spremni pomoći svojoj velikoj ljubavi. Jedan od njih je Denijal Behram, čovjek koji je zbog prokletog rata život nastavio van svog Mostara u Holandiji, no kao i veliki broj Mostaraca koji danas ne žive u ovom lijepom hercegovačkom gradu, Velež ne zaboravlja. Rođen je davne 1963., sretno oženjen jednom Sarajkom i otac troje djece. Starija mostarska raja ga zna kao Denku, a mlađa kao Denija. Aktivan je na društvenim mrežama, a gotovo svaka njegova objava je vezana za Mostar i Velež i gotovo svaka je poziv raji da se priključi nekoj od akcija pomoći Veležu i ostalim mostarskim klubovima. "Volim Velež, crveni boju i petokraku otkad znam za sebe. Možda je pretjerano ali nije demagogija, s Veležom se i danas liježe s Veležom se budi, Nekada davno sam obukao Veležov dres i ne mislim ga mijenjati. Drago mi je što mogu reći, sretan sam zbog toga. Nisam jedini 'bolesnik" Veleža. Ima nas i neka nas. Ja sam samo jedan od onih koji vole svoj Velež", za SportSport.ba govori Behram kojeg smo dugo molili za razgovor. Skroman i ponizan na početku nije pristajao jer se "bojao" reakcije raje, one koju spominje u svakoj rečenici i koja kao i on živi za Mostar i Velež. "Zašto ja, zbog čega sam zaslužio da govorim o Veležu o svojoj ljubavi? Ima mnogo raje i navijača koji su zaslužili prije mene da nešto kažu o Veležu. Njima veliko hvala što vole Velež", prva Denkina reakcija je bila nakon što smo ga upitali da li bi govorio za SportSport.ba. Nismo odustajali, uspjeli smo ga nagovoriti i isplatilo se. Iz svake Denkine rečenice može se mnogo toga naučiti. "Ima sigurno više od 45 godina kada me moj rođak Senad Kovačević Kivi prvi put odveo na utakmicu Veleža. Protivnik je bio Hajduk. Kakav je samo to osjećaj bio. To je onaj miks dječije radosti pun ljubavi i pasije. Adrenalin koji te drži i tjera te, tjera te da ga još više voliš. I danas me taj osjećaj drži, a riječima se ne može opisati. Tad upoznah Velež i tad ga zavolih. Namjerno ga sretoh i namjerno zavolih", govori Behram. Prošlo je više od 45 godina od prvog susreta Denke i Veleža, no ljubav ne blijedi. Naprotiv, ona je iz dana u dan sve jača. "S Veležom sam imao randes svake nedjelje. Ostao mu vjeran i dan danas. Prema Veležu smo randese sa djevojkama 'štelili'. Prvo Velež pa sve ostalo. Pamtim sretne dane, dane uspjeha i radosti i sve naše pobjede. Pamtim tugu i suze, uspone i padove. Doživio sam da kao dijete vidim onu famoznu utakmicu sa Derby Countyjem kada smo ih 'uzeli' 4:1. Pamtim i crvenog ovna, simbola Derbyja, kojeg su navijači ofarbali i unijeli u stadion, a policija ih ganjala. Pamtim i tri finala Kupa Maršala Tita, dva smo dobili, a jedno izgubili. Pamtim i utakmicu protiv Travnika odigranu ljetos kada ga je Zvonić 'zabio'. Tom golu sam se radovao kao dijete, ma čak i više nego 'orgazmima' 1981. i 1986", govori Denko. Objašnjava potom Denko i šta njemu predstavlja Velež. "Klub mog djetinjstva i mladosti, klub historije i tradicije, simbol antifašizma, slobodarstva i otpora, simbol padova i ustajanja. Klub koji se voli srcem i dušom, jednostavno klub s kojim se rađa i umire. Nije ona bezveze: 'Velež do groba'. Razočaran je Denko i na činjenicu koja kaže da Velež ne može igrati na svom stadionu, no još više je razočaran na one kojima je Velež ime dao, a na kraju su ga 'pljunuli'. "Htjeli su nas uništiti, stadion nam je okupiran i protjerani smo. Najgore što su na njega 'pljunuli' oni kojima je ime dao, napravio od njih ljude i uveo ih u život. Pljuju i danas po njemu. Smeta naš Velež njima, dobro im smeta. Neće to priznati, samo kad se dobro smrači jer otvoreno ne smiju reći. A, mezar su mu iskopali i položili ga. Trebalo je samo zemlju nabaciti, no zahvaljući raji Velež je ustao. Jači i prkosniji od svega". I pored toga što je ispao iz društva najboljih, te što već godinama nije u vrhu bh. fudbala, Velež ima podršku na svakoj utakmici, a još uvijek se prepričavaju gostovanja Red Armyja na Grbavici i u Travniku kada su Rođeni igrali u Prvoj ligi Federacije BiH. Denko za navijače ima samo riječi hvale. "Najbolji navijači na svijetu. Navijači koji znaju da vole i da kritikuju. Navijači, oni pravi, a ne papci, ustvari nikad nisu ni otišli sa tribine. Samo se ta tribina razmjestila po svijetu. U ovim riječima Miše Marića se krije istina o nama. Ima nas i neka nas, od one raje iza gola (Red Army) koja je na svakoj utakmici do Ibrahima Begića iz Zenice, starca od 80 godina koji do sada nije propustio niti jednu utakmicu Veleža. Ima nas od Australije do Kanade i neka nas. Navijači su najveće blago Veleža, svi dođu i odu samo oni ostaju. Kako sam već rekao, do groba", ističe Behram. Klub navijača Red Army, Udruženje građana Mostarski Rođeni i Facebbok grupa Red Arm Old Crew u svakom trenutku su uz Velež. Do danas su učestvovali u brojnim akcijama prikupljanja pomoći Veležu, a tako će biti i u budućnosti. "Mnogo raje koja je 'vani" pomaže Veležu svojim donacijama. Spomenut ću primjer kupovine autobusa za devedeseti rođendan Veleža. Danas smo okupljeni u Facebook grupu Red Army Old Crew, a tu su i Klub navijača Red Army i Udruženje građana Mostarski Rođeni. Ima nas širom Evrope i svijeta i ponosni smo što svi zajednom možemo pomoći našoj ljubavi. Radimo i na organizaciji Crvenih noći zadnjih pet godina u Holandiji, skupljamo donacije za sportsku opremu, za pomoćni teren, kupovinu novogodišnjih paketića za predpionire i pionire našeg kluba. Saradnja sa KN Red Army i UG Mostarski Rođeni je fenomenalna i samo zajedno možemo uspjeti. Bilo bi nezahvalno ne spomenuti individualne donacije i akcije raje od kupovine materijala za klub do pomoći u organizaciji 14. februarskog turnira u organizaciji KN Red Army. Naša saradnja je poboljšana otkako su u naš klub došli novi ljudi u Upravu. Oni imaju našu veliku podršku", govori Denko. Na kraju razgovora ovaj veliki navijač Veleža ističe da mu je najveća želja povratak njegove ljubavi u vrh. bh. fudbala,te izgradnja novog stadiona. "Uskoro će Velež napuniti sto godina i želja mi je da se do tada vratimo u vrh. bh. fudbala. Tu nam je i mjesto. Želja mi je i novi stadion, napravili smo tri, a neko samo semafor. Želja mi je i nastup u Evropi, želja mi je jak i stabilan Velež sa dobrom omladinskom školom po kojoj je Velež nekad bio poznat. A, da će biti Veleža, biće ga, dok je raje biće i njega. Izlazio je naš klub iz svih borbi kao pobjednik, pobjeđivao je utakmice, dušmane i svoj egoizam. Iz svih borbi izlazio je još jači i čvršći i tako će biti i ovaj put", zaključio je Denko.

Pročitaj više na: http://sportsport.ba/bh_fudbal/s-rodjen ... lez/219051

[staragarda]

Sta bi za Bobica.. Dogovoren davno, ovo-ono... Jel' i vas izradio

[podhum]

Ma i nas ,.a i vas

[emil02in]

Sta bi za Bobica.. Dogovoren davno, ovo-ono... Jel' i vas izradio

Izradio je samo sebe nikog više.

[staragarda]

Sta bi za Bobica.. Dogovoren davno, ovo-ono... Jel' i vas izradio

Izradio je samo sebe nikog više.

Kakav pakas... Hahaha...Cu,bolesna mi mati...Gdje ces na tu kartu igrat, jbt ... smrdo pravi

[emil02in]

Koliko su fudbaleri Veleža bili dominantni u BiH govori podatak da je u bivšoj državi samo 7 igrača iz BiH proglašavano najboljim u jednoj sezoni Prve savezne lige,Jedan iz Sarajeva (Sušić),jedan iz Želje(Škija) a ostalih 5 iz Veleža.DuskoBajevic 1972,Enver Maric 1974,Corba 1976,Vaha 1979,Semir Tuce-Guza 1987.

[Scout1921]

brato kakav se ovo stadion planira.A nedavno sam vam i govorio da je fina lokacija

[NeretvanskaPastrmka]

brato kakav se ovo stadion planira.A nedavno sam vam i govorio da je fina lokacija

Ovaj sam druze plan ja imao u rukama prije 10 godina. Ne znam odakle ova prica sada ali sporne su tada bile finansije jer je ovo jako skup projekat. Provlače se neke priče o dobrom odnosu naših legendi sa Aleksandrom Čeferinom predsjednikom UEFE i nekim planovima . Vidit cemo sta ce da bude

[Scout1921]

Pa dobre finansije su uvijek sporne,uvijek neke strance oko toga ganjamo.Mozda je projekat tad bio,ali evo ceste rade mozda i ostalo nekad dođe.I prica o stadionu je nesto ,postoji nada,jbg nikad se ne zna ko moze dati pare.Fino izgleda,sevap bi bilo urediti sjeverni onako

[NeretvanskaPastrmka]

SRETNA NOVA 2017 GODINA


Iza nas polako ostaje 2016., a dočekujemo Novu, 2017. godinu.

Godina koja ostaje iza nas bila je jedna od najtežih u dugoj historiji našeg voljenog Kluba.
Ispadanje iz Premijer lige, zatim ljeto puno neizvjesnosti, straha i velike borbe za opstanak Kluba. Ipak, po ko zna koji put, Velež je izašao kao pobjednik. Zahvaljući novim ljudima koji sada čine Upravni odbor, i navijačima koji su dali svoj doprinos, pred Veležom su bolji dani.

U narednu, 2017. godinu, ulazimo sa mnogo više optimizma, samopouzdanja i velikom podrškom navijača. Naši navijači, okupljeni oko KN Red Army, UG Mostarski Rođeni i Red Army Old Crew, u svakom trenutku i u svakoj prilici pokazuju svoju pripadnost Klubu, i na tome im dugujemo jedno veliko HVALA.

Našim članovima, navijačima, sponzorima, partnerima i prijateljima Kluba u Mostaru, Bosni i Hercegovini, širom svijeta od Australije do Amerike, i svim ostalim dobronamjernim ljudima, želimo puno zdravlja, mira i sreće u narednoj 2017. godini. Da bolesni ozdrave, da se nezaposleni zaposle, pa da svi zajedno slavimo nove pobjede našeg voljenog Kluba.

MOSTAR U SRCU, VELEŽ DO GROBA !

http://fkvelez.ba/sretna-nova-2017-godina/

[NeretvanskaPastrmka]

phpBB