Nogometna reprezentacija Hrvatske

[Saurman]

Manje više očekivan žrijeb.Hrvatska ne bi trebala imati problema al' opet tako se pričalo i o Škotskoj.

[Signore]

Skotska je za nas nocna mora, imamo 3 remija i 2 poraza u 5 utakmica. Nesto slicno kao mi Italiji. 3 remija i 3 pobjede u 6 utakmica. Kad ti netko ne pase uvijek ce ti bit tesko izac na kraj s njim.

[Gorazde11]

[SiamoNoi]

Zna Ilija i koju pametnu izreć o reprezentaciji:

Vruća tema hrvatskog nogometa su Vatreni i njihovo putovanje kvalifikacijama za SP. Vaš komentar?

Mi nismo momčad, nemamo momčad. Ne možete je ni imati ako stalno mijenjate igrače i sustav igre. Kako je tako možete imati, bez obzira što su naši igrači dobri i igraju u velikim svjetskim klubovima? Mi neke stvari radimo godinama, nisu počele sa Štimcem. Zašto mi prijateljske utakmice u ožujku, kolovozu itd. stalno igramo sa slabim protivnicima? Zašto mi na te utakmice dovodimo igrače koji nikad nisu ni bili blizu reprezentaciji niti je itko smatrao da bi mogli biti? Ne trebam ja sada biti jako pametan da vam kažem zašto. Ako se to radi kroz reprezentaciju ili kako je Igor rekao prije nekih mjesec i pol dana, da on koristi reprezentaciju kako bi promovirao mlade igrače. Oprostite, ali to je katastrofalna izjava. A reprezentacija Hrvatske nije poligon za mlade igrače, nego za najbolje igrače. Nažalost, oko našeg nogometa postoje ljudi kojima nogomet služi isključivo za trgovinu. Nažalost, to je i reprezentacija postala, i to ne sada, nego oduvijek, otkako postoji. Sad je samo eskaliralo i mislim da to sada toliko bode u oči da to više nema smisla. Zato je naša reprezentacija izgubila prepoznatljivost i sposobnost i naši igrači, od Modrića preko Mandžukića do najstarijih Pletikose, Olića i Šimunića, sve su slabiji i slabiji jer više ne osjećaju momčadski duh koji ih je sada vjerojatno malo i napustio.

[Lillard]

[youtube][/youtube]

[MaGiCa]

"mislia sam da je ubacia prave glasove simunica i modrica koliko ih je dobro skinia super,svaka cast"

+1

[SiamoNoi]

Nikini postulati: Kockasti, čuvajte se, stiže njemačka disciplina



- Nisam prebolio što me Ćiro nije vodio na SP 1998., zbog raznih interesa, guranja igrača za prodaju - kaže izbornik.

Iako je odgajan u hrvatskom duhu, u hrvatskoj obitelji u kojoj se govorilo hrvatskim jezikom, Niko Kovač Hrvatsku i naše običaje upoznao je tek sa 26-27 godina, kada je postao stalni reprezentativac. Mnoge su ga stvari šokirale, na mnoge se teško prilagodio. Ili još nije. U knjizi "Kovači naše sreće" Andrije Kačića Karlina otkrio je svoj dolazak u nogomet i neka razmišljanja iz igračkih dana.

Prva velika utakmica koje se Niko Kovač sjeća bio je finale Kupa prvaka 1976. i Bayernova pobjeda nad St. Etienneom 1:0. Imao je pet godina, a kako je otac Mate navijao za Dinamo i Bayern, izbor starijeg sina teško da je mogao biti drugačiji. Uzor mu je bio Rummenigge.

- Uvijek sam, od haklanja na berlinskim ledinama, bio najmlađi u društvu, tako sam sazrijevao - sjetio se, kao i uzrečice koju je od oca čuo milijun puta: "Bez muke nema nauke". Godine 1980. upisao se u berlinski Rapid Wedding, a svaki dan nakon treninga morao je predvečer učiti hrvatski jezik jer Robert i on pohađali su Jugoslavensku dopunsku školu.

- Na početku karijere bio sam desno krilo, nizak i vrlo brz.

Sa 16 više nisam imao volje...

I dok majka Ivka nije dolazila na utakmice zbog brige da se sinovima nešto ne dogodi, otac ga je stalno pratio. I upozoravao: "Čuvaj noge, vidiš kako te lupaju!". Od osme godine vježbao je i džudo, došao do plavog pojasa, ali nije dvojio da je nogomet za njega. U selekciji 14-godišnjaka Zapadnog Berlina igrao je sa Ziegeom, no sa 16 godina zapao je u tinejdžersku krizu koja ga je umalo stajala karijere.

- Jednostavno mi je došlo da sve napustim, nisam više imao volje za treninge i utakmice. Ni danas ne znam što mi je bilo. Otac mi je tada najviše pomogao. Ne, nije me tjerao na treninge, niti me tjerao da brzo odlučim. Ali me dobro savjetovao. Rekao mi je kako je on sretan što idem na treninge i nisam na ulici i da je ponosan na sve što sam učinio.

Igrao je čak i napadača, te za kadete postigao 39 golova. Maturirao je 1991. i potpisao prvi profesionalni ugovor, za Herthu.

- U tih pet godina u Drugoj ligi sve se baziralo na snazi i trci, borbi do iscrpljenosti, bez puno tehnike.

I tek kad su Robert i Niko otišli u Bayer iz Leverkusena 1996., u Hrvatskoj se čulo za njih. Euro 1996. gledao je u berlinskom kafiću gdje se okupljaju Hrvati, s kockastim šalom. Pa i utakmicu s Njemačkom. Uskoro je, 1996. dobio poziv da igra za Hrvatsku. Ali, nekoliko dana ranije trener Daum pozvao ga je u ured.

- Povišenim mi je glasom govorio da se Berti Vogts zanima za mene. Bio sam počašćen, ali samo sam u transu čekao poziv Hrvatske. Danas mi je jasno da je to bio poziv da se onemogući moje igranje za Njemačku. Tako se to radi, ne treba zbog toga nikomu biti neugodno. A bio sam prvi igrač iz dijaspore koji je obukao hrvatski dres.

Bio je to nastup na Kupu kralja Hasana u Maroku, u zrakoplovu ga je hrabio Soldo, cimer mu je bio Zoran Mamić. Naviknut na red i disciplinu u njemačkim klubovima, malo je reći da se šokirao načinom ponašanja, odnosima i hijerarhijom u hrvatskoj reprezentaciji, stoji u knjizi.

Debi pred 85.000 gledatelja

- Ćiro je odmah vikao na mene, gradio je autoritet na mlađima, što je po meni u redu. Među igračima je, pak, stalno bilo malih podvala i šala, mene je prvi na zub uzeo Asanović. Bilo mi je to neobično, krivo, htio sam ga zamoliti da prestane, ali tko će velikom Aljoši nešto reći! Ja sam se izgradio u njemačkoj ozbiljnosti i trebalo mi je vremena da prihvatim tu hrvatsku opuštenost.

Debitirao je u najposjećenijoj utakmici hrvatske reprezentacije, pred 85.000 gledatelja u Casablanci. Hrvatska je, bez Bobana i Šukera, pobijedila Maroko s 9:8 (2:2), a i Niko je pogodio u raspucavanju s bijele točke.

- Igrao sam desnog beka, to je bila kritična pozicija na kojoj su isprobavani igrači. Ušao sam, taj dres s brojem 25 čuvam. Znate, teško je živjeti u tuđini i mi iz dijaspore, neka se nitko ne uvrijedi, više drhtimo na spomen Hrvatske nego oni u domovini - smatra Niko.

U kvalifikacijama za SP 1998. igrao je jednu cijelu utakmicu, u Splitu protiv Danske (1:1), za sve je ostale bio pozivan, ušao u Sloveniji i u Ukrajini. Na utakmici Stuttgarta i Bayera Soldo mu je krajem 1997. slomio nogu, no vratio se za tri mjeseca.

- U Danskoj smo izgubili s 3:1, a ja sam se toliko dugo zagrijavao da sam pretrčao više nego neki na terenu! U Kijevu sam igrao pola sata, ali sjećam se groznog hotela, loše hrane i kako se cimer Goce Jurić i ja noću nismo ni svlačili koliko je hladno bilo. I tko bi, nakon što sam u svim utakmicama kvalifikacija bio u kadru, na tri i igrao, očekivao da neću biti pozvan ni na pripreme za SP! To me jako zaboljelo. A u konačnih 22 ušli su neki koji u kvalifikacijama uopće nisu bili u kadru! Iako ondje vjerojatno ne bih igrao, i danas sam žalostan, osjećam kao da mi je ta brončana medalja oteta. Nikad nisam s Ćirom o tome razgovarao. On je izbornik, to je njegovo pravo, ali nikad nisam razumio da su ušli neki koje je trebalo afirmirati, prodati. U Njemačkoj sam bio naučen na korektnost, bez zakulisnih mućki. I to je bio dio mog hrvatskog odrastanja...

Navijači su ga voljeli i cijenili njegovu požrtvovnost, a zbog desetke na leđima bio je predmet poruge navijača.

- Nije mi bilo važno koji broj nosim. Znam da nisam bio profinjen tehničar ni graditelj igre nego radnik koji razgrađuje suparniku igru i borim se za svaku loptu. Ali nekad mi nije bilo lako zbog tih podsmjeha. Nogometna je povijest pokazala da se prvenstva osvajaju u obrani...

[Lillard]

Zasto ce nas odvesti u Brazil

[ŠB_Fidelis]

Posljednji pravi kapetan Vatrenih.

[Lillard]

I bod protiv Uzbeka je dovoljan za plasman dalje.

1:1 nakon poluvremena.

I da pogeldajte proslavu bahatog derista

[Lillard]

I izgubili smo 1:2 .

zvijezdice bahate neka se sada pogledaju. Mars!

[ŠB_Fidelis]

Steta, bas moras biti talentiran da ispanes na takav nacin, al to se cesto desava.
Medjutim, ovdje neki rezultat i tako i tako nista ne znaci fakticki, malo to ljudi ipak pogresno sve gledaju, to su djeca, profesionalci, da, ali i dalje djeca, a ove omladinske reprezentacije sluze kao poligon za formiranje igraca koji bi ubuduce mogli nositi dres A selekcije, a ima tu nekoliko vrlo talentiranih mladica koji bi takvo sto mogli doseci, stoga, nek iz ove generacije tri mladica postanu ozbiljni igraci za A vrstu, ja sam prezadovoljan.

Gol Halilovica.

[youtube][/youtube]

[Lillard]

Mozemo i dalje proci ukoliko Svedi pobijede Meksiko, a Argentina Kanadu .

[marconato]

Gledao sam danas drugo poluvrijeme vase U17 selekcije i vidi se da je mali Halilovic talenat, ali mislim da je ipak "malo" precijenjen, jer sam citao u prethodnim danima nudi ovaj 15 mil, nudi onaj 20 mil....pa se ja sada pitam sta mu je to toliko nabudzilo cifru i zasto bi neko za 17-eg klinca dao 20 mil...

Je li on standardan u Dinamu, koliko ima golova, asistencija??!

[Lillard]

Gledao sam danas drugo poluvrijeme vase U17 selekcije i vidi se da je mali Halilovic talenat, ali mislim da je ipak "malo" precijenjen, jer sam citao u prethodnim danima nudi ovaj 15 mil, nudi onaj 20 mil....pa se ja sada pitam sta mu je to toliko nabudzilo cifru i zasto bi neko za 17-eg klinca dao 20 mil...

Je li on standardan u Dinamu, koliko ima golova, asistencija??!

Daj molim te...Novinari pisu glupsoti, 20mil .

Ne da nije standardan vec igra u prosjeku 10-15 minuta po utakmici. Vidi se talent, ali navijaci u Hrvatskoj ga bas i ne vole, mrziti je teska rijec, ali mali sa svojim stavom dolazi i do toga. Ukoliko nesto ozbiljno ne promijeni u svojoj glavi, mogao bi ostat zauvijek nedorecen.

[marconato]

Ma ne, evo i sada gledam na ovom transfermarktu, oni ga procjenjuju na 4 mil, a evo ti kazes da jos nema ozbiljnijih utakmica u nogama, a recimo mali Živković iz Partizana ima isto 17 god. i igra istu poziciju kao i Halilovic, cak je i levonog kao i on, a vec sada je prvi strijelac Partizana u prvenstvu sa 4 gola i 1 asistencijom, a na tom istom transfermarktu pored njegovog imena stoji ravna crta - ...

Znaci, njegova vrijednost jos nije procijenjena, sto je donekle i logicno, jer je klinac koji je tek poceo igrati, dok je ovaj samo na klasican Mamicev uticaj i novinarsku pricu vec na glasu i ima neku vrijednost na trzistu...

[alan_kardec]

Ukoliko nesto ozbiljno ne promijeni u svojoj glavi, mogao bi ostat zauvijek nedorecen.

Ne bi bio ni prvi ni posljednji vječiti talenat sa ovih prostora.
Inače, prvi put sam gledao Halilovića protiv Maroka i poslije protiv Paname. Mogu samo reći da nije ni blizu onoga kakvim ga predstavljaju. Sve te neke priče, sve je to prenapuhano, debi u A repci, Totenhem, Real, Mančo... Vidi se da zna, da može, ali kad je kod njega lopta, saigrači mogu lupati glavom o stativu, ali je ovaj neće proslijediti nikome. U ove prve dvije utakmice koje sam pogledao (evo čitam da je danas dao fin gol protiv Uzbekistana). upropastio je jedno 6 ili 7 potencijalno opasnih situacija pred golom protivnika, samo zbog sebičluka. I još danas nakon tog gola unio se u kameru i prstom na ustima ućutkavao kritičare. Očito momak ne hoda po zemlji nego po oblacima. On je jedna od sljedećih Mamićevih zlatnih koka pa mu niko ništa ne smije.

Za mene, po ovome što sam vidio, ovaj mali Roguljić je bolji igrač od Halilovića.

[ŠB_Fidelis]

To je dijete od 17 godina. Stigne jos tri puta ispraviti neke stvari ako ce poraditi na sebi. Talent nije samo stvar Mamicevog napuhavanja, ako te zele europski klubovi i ako si pod njihovom prismotrom onda imas neki potencijal, a oni se znaju nositi s tom bahatoscu i sebicnoscu i sigurno mogu utjecati na stosta puno vise nego nase nezdravo okruzenje gdje te u jednom momentu spasiteljom nazivaju, a u drugom momentu ti j.ebaju sve zato sto te se gura prije nego si spreman i pravi pritisak, a samim time okrece i publika, stvara animozitet, a na osnovu cega, jer klinac isuvise dribla? Za mene smijesno. Kao sto rekoh, dijete, atakvi sazrijevaju u razlicita doba, svoj ''krajnji'' sud dajem za tri, cetiri godine, a dotad pricati o nekakvim vjecitim ili propalim talentima je potpuno deplasirano, isto kao sto bi bilo njega kriviti za ovaj rezultat u-17 Hrvatske kad su opcenito nikakvi bili. Najbolje bi mu i bilo da ide sto prije da se odmakne iz ovakvog Dinama i nezdrave atmosfere koja se stvorila pa se odrazava i na njemu.

[Insect_terminator]

Inace ukoliko se Hrvatska klalificira na natjecanje u Brazil uopce ne bi bilo lose da on bude medju 23 igraca, prije ce nauciti malo o nogometu medju seniorima nego pod palicom Gudelja, a da bi trebao otici iz Dinama zbog negativne atmosfere isto stoji jer u suprotnom ce ukoliko se ne izbursi u novog Messia Sammir i Mamic biti glavni krivci, a ukoliko se proda sa nepunih 18 onda ce isto Mamic biti kriv sto prodaje djecu dok ce Sammir biti oznacen kao igrac zbog kojeg je morao otici

Eto niti Brozovic vise ne moze pucati slobodnjake zbog Sammira, dok igraci koji igraju ne zele dati maksimum zato sto Sammir voli izaci u provod.

[Lillard]

Ma ne, evo i sada gledam na ovom transfermarktu, oni ga procjenjuju na 4 mil, a evo ti kazes da jos nema ozbiljnijih utakmica u nogama, a recimo mali Živković iz Partizana ima isto 17 god. i igra istu poziciju kao i Halilovic, cak je i levonog kao i on, a vec sada je prvi strijelac Partizana u prvenstvu sa 4 gola i 1 asistencijom, a na tom istom transfermarktu pored njegovog imena stoji ravna crta - ...

Znaci, njegova vrijednost jos nije procijenjena, sto je donekle i logicno, jer je klinac koji je tek poceo igrati, dok je ovaj samo na klasican Mamicev uticaj i novinarsku pricu vec na glasu i ima neku vrijednost na trzistu...

Imamo mi Karla Lulica u Osijeku, ima vec 4 gola u prvenstvu, a igra u najgoroj momcadi lige. Ali sta ces kad je ovaj eksponiran.