neno#4 je napisao/la:Šta ima Partizan u čemu ostale evropske ekipe teško mogu da mu pariraju?
Počev po vrsti (od najnižeg), Partizan ima Bo Lester MekKaleba, najbržeg, najekplozivnijeg i „najluđeg“ beka u Europi, koji u postavci Partizanove igre ima veliku ulogu, minutažu i uticaj na tim. Strahovito agresivna i veoma učinkovita igra u tranziciji i polukontrama, nevjerovatno nepredvidivi i ekstremno hitri ulazi, sa fenomenalnom egzekucijom u kojoj i protivnički centri ne uspijevaju da ga zaustave. Bo je od početka i tokom serije sa Makabijem ubrzao svoju igru i ušao u pakleni ritam, i predstavlja veliku opasnost za bilo kog protivnika.
Partizan na poziciji 3 ima 211 cm visokog Jana Veselog, koji igrom, izgledom i zalaganjem... letenjem, jurnjavom, skakanjem... zaslužuje svoj novi nadimak Avatar. Trči koracima od tri metra, skače bradom do obruča a šakom do sata, kuca kao da zakiva i kad je u ritmu utakmice pravi nenormalnu razliku na parketu. Još kada stabilizuje šut, igru leđima i kontrolu vođenja i građenja lopte, što mu neće biti preveliki problem niti nešto neostvarivo, postaće kompletna igračina i ostvariće svoj san – da postane autentična NBA zvijezda..
Partizan ima najvišeg igrača Eurolige Slavka Vraneša, koji svojih zastrašujućih 229 cm, nosi sve bolje, efikasnije i efektnije, i Partizanovi najveći uspjesi ove sezone koincidiraju sa njegovim odličnim partijama. Njegova igra u odbrambenoj fazi odavno je u Čitanci Europske košarke, ali njegovo sve bolje snalaženje u napadu i evidentan porast sigurnosti i samopouzdanja je respektabilan.
Sve više mi čini, da bi Slavko trebao da ostane u Partizanu, jer je postao svojevrsni simbol kluba i miljenik (ipak većeg) dijela navijača, i da me ne bi iznenadilo da ga Dule dogodine upgrajduje u top 5 centara Evrope sa svojim kolegom Marićem.
On sigurno nigdje neće pružati tako dobre partije kao u Partizanu.
Partizan ima fizički najjačeg centra, najkorisnijeg igrača Eurolige u cijeloj sezoni, Aleksa Marića. Strašna snaga, odlična kretnja, dobro postavljanje, građenje, igra leđima, borbenost i takmičarski duh su osnovne odlike možda i prvog centra Evrope. Prije povrede dostigao je nivo forme koji ga je promovisao u tom trenutku nesumnjivo najboljeg centra, pa čak i igrača Eurolige. Nakon oporavka od povrede, njegov proces povratka traje, odvija se i napreduje, baš kao i njegova forma.
U ekipi važnu ulogu ima i jedan od košarkaški i timski najinteligentnijih europskih igrača, iskusni i namazani Dušan Kecman. Izuzetno prati igru svog i čita kretnje protivničkog tima i odigrava kao svojevrsni korektor, sa slobodom i hrabrošću da na terenu povuče poneki odvažan, majstorski potez na svoju ruku. Za Duleta Kecmana mislim da je s obzirom na ogroman kvalitet koji posjeduje, nenormalno važan igrač Partizana, zaslužan za mnoge ovogodišnje trijumfe i da sa Perom Kapitenom predstavlja vezivno tkivo ovog tima i igrače koji amortizuju, balansiraju i „drže“ ekipu u tonusu .
Partizan ima trenutno najboljeg trenera Eurolige, koji je stvari postavio na svoje mjesto, i to na perfektan način. Sve je pod kontrolom. Sastavljen je stručni štab koji prema instrukcijama radi: najbolji skauting, izvanredan individualni rad, program za fizičku spremu i pojačavanje kondicionih sposobnosti naslijeđen od prof.Koprivice, i izuzetnu pripremu meča, taktičku postavku i vođenje utakmice Duška Vujoševića. Treba priznati da je sve tri prethodno navedene stavke Dule izuzetno unapredio posljednjih godina, i sigurno postao strah i trepet i za timove koji su u svakom smislu „daleko od ovih nesrećnih balkanskih gudura“ i noćna mora cijele evropske trenerske elite.
Posmatrajući ekipu kao cjelinu, za Partizan se može reći da je među fizički najjačim ekipama, sa najviše kondicije i najboljom fizičkom spremom, i to maksimalno koriste, prvenstveno u odbrani.. I po pitanju brzine, atletskih predispozicija i skočnosti, ekipa je u samom vrhu po svim parametrima. Sa tako dobro fizički pripremljenom ekipom, koja ima izraženu disciplinu u treningu i utakmicama, i visok nivo koncentracije u učenju i primjeni urađenog na treninzima, odličan trener sa ogromnim teorijskim znanjem i odličnim poznavanjem aktuelnosti u euro košarci, može da uradi svašta i da „zabiberi čorbu“ apsolutno svakom protivniku.
Partizanova odbrana je jedna od najjačih u ovom trenutku, sa tendencijom da u Parizu bude pakleno-čelična, i ovom timu niko, pa čak ni poletarci nisu slabi odbrambeni igrači, naprotiv, većina njih je među najboljim pojedinačno, a svi zajedno pružaju jednu od najboljih kolektivnih odbrana, sa mnogim interesantnim rešenjima i specijalima u režiji velikog stratega KK Partizan.
Fenomenalan skok u napad i odličan u odbrani, su još dvije karakteristike u igri po kojima je Partizan neprikosnoven u euroligaškom takmičenju, pa čak i u konkurenciji preostale tri ekipe sa Final 4, i na taj turnir ulazi i sa izraženom prednošću u tom segmentu igre.
Kao i svaki klub Partizan ima kapitena- ali Kapiten Petar Božić nije puki nosilac trake, on je stubčina ekipe u svakom smislu i na svim poljima... i na parketu, i na klupi, i u svlačionici, i van hale... i na svako, on emituje sigurnost, snagu, vjeru, hrabrost... i uvijek ima stav , a vrlo često i riješenost da preuzme odgovornost i riješava završnice.
Pored svega, ja njega smatram i izvanrednim šuterom, i apsolutno očekujem njegove dalekometne „prangije“ u lomljivim trenucima utakmica, što je nekoliko puta do sada trijumfalno izveo.
Ima Partizan i Rašića i Miloševića. Dvojicu neosporno talentovanih igrača, velikih mogućnosti i odličnih predispozicija. Ali, obojica imaju problem psihološke prirode, kojii ne uspijevaju da preprode i zaigraju u kontinuitetu na jednom ustaljenom nivou, jer prosjeke imaju sasvim korektne u odnosu na minutažu i ulogu u timu. Ali njihov doprinos je u ovoj sezoni bio ogroman, a nekoliko situacija i presudan, i ako se nadamo trijumfu u Parizu, barem jedan od ove dvojice mora da nadigra svoj ovogodišnji prosjek, i ne bih imao ništa protiv da Rašić napokon bljesne i veže dvije odlične partije poput nekih koje je odigrao početkom sezone.
Veliku ulogu u konstantno dobroj igri tima u svim segmentima ima i Lorens Roberts, koji svoj posao „rudarski“ odrađuje u tuči sa protivničkim centrima i nemilosrdnoj borbi za svaku loptu, posjed i prostor. Suvislo je pričati koliko je njegov učinak važan (ponekad i ključan) u ostvarivanju rezultata u ovoj sezoni. I u njegovoj igri osjetno je da postoji još prostora za napredak, i bilo bi izuzetno lijepo kada bi svoje najbolje partije u crno-belom dresu pružio baš u gradu svetlosti.
Partizan ima i mlade i talentovane Mitrovića, Đekića i Sinoveca, koji bez obzira na neiskustvo i debitantsku sezonu zavrjeđuju i skupljaju svoje prve minute u ravnopravnoj borbi sa poznatim imenima i prekaljenim profesionalcima. U okviru svojih minijaturnih nastupa, ipak su svojom angažovanošću i trudom zaslužili podršku i povjerenje, i siguran sam da ćemo ih već slijedeće i u sezonama koje dolaze gledati i navijati za njih u nekim ključnim trenucima koji nam u budućnosti sigurno predstoje.
živ nam ti i jan vesely bio, mog'o si bar reći čiji je post, kolumna, kako god, a ne se kitit tuđim perjem
v(j)ere ti božije i petra božića ti.