Uđemo li dublje u ovu temu, valja pomenuti da moral opet svoje uobličene začetke ima u monoteizmu, svevišnjem Bogu kakav se pojavio kod Jevreja. Smatrali su da je Bog svom narodu podario moralnu slobodu, znači sposobnost da bira između dobra i zla. Imaš rećemo 5. knjiga Mojsijeva 30:15 - stoji otp ovako, od svih njegovih stvorenja, jedini su oni (ljudi) dobili slobodu da biraju između ispravnosti i proročnosti, između dobra i zla.
Stavljajući Boga u centar života, Jevreji su mogli postati slobodni moralni činioci, a niti jedna institucija koju su stvorili ljudi kao nikakva ljudska tradicija nije mogla da polaže pravo na njihovu dušu. Tu se zasnovala ideja o moralnoj slobodi, prema kojoj je pojedinac odgovoran za svoja djela.
Najstariji zakonici: Ur-Namuov zakonik, Lipid-Ištarov, Bilalamin te onaj slavog Hamurabija, predstavljali su izraz praktičnih potreba tadašnje zajednice, što vuče korijen iz drevnih običaja.
Ti zakonici su imali svrhu osigurati zaštitu društvenog poretka i odnosa među klasama. Međutim, svrha vjere u jednog Boga i svete knjige koja je vremenom nastajala kroz spise i predanja, bila je uvesti pravdu i moral te da služi kao moralni kompas odgoja društva.
Volter uz put bio veliki antisemit.
Mah i Locke, čija misao je postala kamen temeljac liberalizma, bio je dioničar Royal African Company, kompanije koja je trgovala robovima.
Ali nećemo više na ovu temu na ovoj temi.

Without a moral compass, the human mind will justify anything.