Safet Sušić - Pape

[mirzatele]

i nas narod se zna radi gluposti buniti a sad kada treba dati doznanja ovoj ublehi da je narod izgubio zivce i povjerenje,umjesto zvizduka navijaci mu aplaudiraju

[Elegant]

Susic jedino sto sad moze da uradi je da do Velsa napravi cudo, da smisli neku taktiku i da pozove jos par igraca npr. Zuku, Stilica, sto se tice ovih sto "vade" papire zaboravite ih. Ocekivati da ce dati ostavku ili dobiti otkaz do Velsa tesko da ce se desiti.

Igraci koji su sad u timu da budu zdravi i redovni u svojim klubovima, da se forma podigne i ojaca. Pogotovo Mujdza, Salihovic koji ne igraju, Vranjes nema ni klub, Prcic , Avdija i Tino ne znam ni sta reci oni su redovni u Hajduku, u repki igraju 30. min. kako treba onda se izgube. Svi igraci ako je moguce da budu sto redovni i u formi.

A onda protiv Velsa pokusati nadnoknaditi ova tri boda, Susic neka razmisli sa taktikom i prvih 11., a onda cemo vidjeti. Necu ni da mislim na novi poraz jer bi to bio kraj za nas i kvalifikacije, ...

Yebo ti nas ako je uzrok svih problema trojac Susic, Avdija, Tino, a gdje su ostali sinoc bili, svi do jednog stali.

[Rusilac]

Ako je Sead Sušić nedostupan organima gonjenja nase zemlje za njim raspisati medjunarodnu potjernicu.

[MostarskiAntifasist]

Pape nek ga Vršajević stavi Prciću,Prcić Sušiću,a Sušić tebi da incest zatvori ovu komediju koju si napravio od reprezentacije

[stokton]

Nakon što su ocrnili igrače u predhodnom tekstu, u ovome novom okrivljuju "nesreto odijelo" koje je tele nosilo
Kako novinari mogu nisko pasti to je za nepovjerovati, tugo moja, pa jesu li oni svjesni svoje nesvjesti, halo poltroni vi bi trebali biti glas naroda a ne kriminalaca na funkcijama

[Mozambik]

Susic neka razmisli sa taktikom

Idi begaj

[barca_87]

Nakon što su ocrnili igrače u predhodnom tekstu, u ovome novom okrivljuju "nesreto odijelo" koje je tele nosilo
Kako novinari mogu nisko pasti to je za nepovjerovati, tugo moja, pa jesu li oni svjesni svoje nesvjesti, halo poltroni vi bi trebali biti glas naroda a ne kriminalaca na funkcijama

bas i ja to podje napisat , "odijelo je krivo "

umjesto da napisu tekst sa pravim kritikama i pitanjima za safeta ,odijelo krivo
pu **** ti degene .ko je kod nas sve novinar

[Napoli]

Nakon što su ocrnili igrače u predhodnom tekstu, u ovome novom okrivljuju "nesreto odijelo" koje je tele nosilo
Kako novinari mogu nisko pasti to je za nepovjerovati, tugo moja, pa jesu li oni svjesni svoje nesvjesti, halo poltroni vi bi trebali biti glas naroda a ne kriminalaca na funkcijama

Baš ... Pored onakve formacije,taktike,izbora igrača,našli su se da pišu o Safetovom odijelu e svašta

[mostar_mo]

Nevjerovatno kako ga novinari amnestiraju sa ovim tekstovima, prave nekakve satirične tekstove o odijelu i prave šprdanciju od poraza od 140. ekipe na svijetu..

puuu poltroni jedni , fuj

[propuh]

Nakon što su ocrnili igrače u predhodnom tekstu, u ovome novom okrivljuju "nesreto odijelo" koje je tele nosilo
Kako novinari mogu nisko pasti to je za nepovjerovati, tugo moja, pa jesu li oni svjesni svoje nesvjesti, halo poltroni vi bi trebali biti glas naroda a ne kriminalaca na funkcijama

[youtube][/youtube]

[JFH9]

Kraj Mujdze, Hajrovića, Seje on stavi Prcica, Sušica i Svršajevića.

[NYKnicks Fan]

Stariji i iskusniji često će reći da je jutro pametnije od noći. Nije dobro zaključivati na prvu, dopustiti da emocije i adrenalin utiču na moć rasuđivanja. Stvari treba staviti na papir, izanalizirati, pustiti da se slegnu i tek onda donijeti sud. I takvi, stariji i iskusniji, potpuno su u pravu.

Tako danas, dvanaest sati nakon prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, nakon prespavane noći, dva puta odgledane utakmice, u pametno jutro ili još pametnije podne, možemo donijeti jasan zaključak.

Poraz od Kipra najsramotniji je i najgori u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine.

To je ništa drugo nego činjenica. Naravno, i ranije smo mi gubili i prosipali bodove protiv fudbalskih patuljaka, ali kada u obziro uzmemo sve faktore, pogotovo naš današnji kvalitet i renome, onda je jasno da je ovo surova činjenica. Argumentatovanja radi, pogled u arhivu ne samo naše, nego i kiparske reprezentacije, dovoljno govori.

Kipar, trenutno 140. zemlja po FIFA-inom rankingu na kojem smo mi na 19. mjestu, nije postigao gol u posljednjih devet utakmica. Nama je zabio dva. Kipar, koji nikada nije igrao na nekom velikom takmičenju, u kvalifikacijama je do sada ostvario sedam gostujućih pobjeda. Sedam. U historiji. Kipar, koji je u drugom poluvremenu taktički razbio Sušićevu BiH, u svojoj pedeset i četiri godine dugoj takmičarskoj historiji, na gostovanjima je pobjedio Farska Ostrva dva puta (1992, 2005), Luksemburg (1997), San Marino dva puta (1998, 2007) Andoru (2000) i Maltu (2003).

Udahnite duboko i pustite da se slegne.

Selektor Safet Sušić, na primjer, to nije uradio. On je sinoć izašao pred naciju u TV prenosu, pa na prvu, onako vruć i emotivan, zaključio da “ne zna” šta je razlog poraza. Ponio je selektora adrenalin, lupnuo je i lošu (valjda?) šalu o jedanaestercu Pjanića, svog kapitena gurnuo pod autobus zaključivši da “nije bio zainteresovan da puca penal”. Nešto kasnije Sušić je izašao pred novinare, ali očito i dalje emotivan, ponovio ono što jedan trener sebi ne bi smio dozvoliti – da ne zna zašto je njegova ekipa izgubila. Onda se, negdje u pola iste rečenice, predomislio, pa shvatio da zna. Krivi su – igrači.

I prirodno, igrači snose veliki dio krivice za ovaj poraz, kao i one ranije, od Sjedinjenih Američkih Država, preko Slovačke i Egipta, do Argentine i Nigerije. Odigrali su loše, gotovo od prvog do posljednjeg, i jednako zaslužuju kritike i analize. Međutim, oni su pred Bosance i Hercegovce izašli i stoički podnijeli zaslužene udarce – od Asmira Begovića koji se posuo pepelom zbog istrčavanja kod prvog gola, preko Miralema Pjanića koji je sa svoje 24 godine preuzeo odgovornost za poraz (!?), do kapitena Edina Džeke i strijelca jedinog gola Vedada Ibiševića koji su priznali da nisu bili pravi.

U isto vrijeme selektor Safet Sušić još jednom je pred osramoćenu naciju izašao sa osmjehom na licu, sa ignorantskim i indeferentnim stavom, kao da ga nije briga za gomilu popijenih ranisana i apaurina i to što smo upravo posramljeni kao nikada ranije u fudbalskoj historiji. Sušić je potpuno zanemario i to da bi, ako je već nezadovoljan svojim igračima, to trebao ostaviti za svlačionicu i sljedeći spisak. Štaviše, selektor Safet Sušić svoje je igrače – opet – iskoristio kao alibi i sa sebe, besramno i bestidno, skinuo i najmanji dio krivice za najsramotniji poraz u historiji naše zemlje.

Nakon utakmice Senad Lulić otvoreno je rekao ono što su njegovi saigrači govorili između redova i u rukavicama. “Vrijeme je da se svi zapitamo, pa i selektor, je li ovo prava postava.”

Vrijeme je – ova nacija je to zaslužila – da napokon Safet Sušić duboko udahne, pusti da se sve činjenice slegnu, a onda je pogleda u oči i kaže – I ja sam kriv.

I nije najveći problem to što je Pape u utorak poslao na teren ekipu koja je bila sve samo ne najboljih jedanaest koje Bosna i Hercegovina ima. Realno, protiv ovakvog Kipra imena i ne bi smjela biti pretjerano važna. Mnogo veći problem – koji se već godinama ponavlja, ali je često bio zamaskiran rezultatima – je selektorov amaterski pristup utakmici, pretumbavanje i eksperimentisanje s formacijama i sistemima, njegovo ignorisanje i potpuni izostanak bilo kakvih reakcija na razvoj situacije na terenu.

Safet Sušić još jednom jednom je eksperimentisao s formacijom. Safet Sušić još jednom je na teren poslao potpuno nebalansiranu ekipu, bez jasnog glavnog, a kamoli rezervnog plana. Safet Sušić još jednom je u sastav uvrstio igrače koji kvalitetom nisu dorasli zadatku. Safet Sušić još jednom je propustio vidjeti da mu – i to kod pozitivnog rezultata – stvari izmiču kontroli i da ekipa ne izgleda dobro. Safet Sušić još jednom je propustio skautirati protivnika i svojim igračima ukazati na njegove mane ali i prednosti. Safet Sušić još jednom je dobio lekciju iz moderne fudbalske taktike, ovaj put od Pambosa Christodouloua koji je promjenama na poluvremenu doslovno slomio našu selekciju. Safet Sušić još jednom je krivicu svalio na igrače i odbio prihvatiti odgovornost.

Ovo su činjenice. Udahnite duboko i pustite da se slegnu.

Safet Sušić je još jednom, nakon Sjedinjenih Država, Slovačke, Egipta, Argentine i Nigerije, svojim odlukama pokazao da nije dorastao ovom poslu.

Ili kako je Zvjezdan Misimović, nakon tridesetak minuta jedne ranije taktičke agonije, u nevjerici viknuo prema selektoru.

“Ne možemo ovako”.

[bordobijeli]

ja ne znam samo kritikujete ,kad smo igrali dobro nije vam valjao nosi šuškavac sad kad slabo igramo niko nije napisao da je se sredio i odjelo da je obukao . eto koliko je to bitno a ovdje se znalo po 5 dana razglabat o tome .

[mostar_mo]

Stariji i iskusniji često će reći da je jutro pametnije od noći. Nije dobro zaključivati na prvu, dopustiti da emocije i adrenalin utiču na moć rasuđivanja. Stvari treba staviti na papir, izanalizirati, pustiti da se slegnu i tek onda donijeti sud. I takvi, stariji i iskusniji, potpuno su u pravu.

Tako danas, dvanaest sati nakon prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, nakon prespavane noći, dva puta odgledane utakmice, u pametno jutro ili još pametnije podne, možemo donijeti jasan zaključak.

Poraz od Kipra najsramotniji je i najgori u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine.

To je ništa drugo nego činjenica. Naravno, i ranije smo mi gubili i prosipali bodove protiv fudbalskih patuljaka, ali kada u obziro uzmemo sve faktore, pogotovo naš današnji kvalitet i renome, onda je jasno da je ovo surova činjenica. Argumentatovanja radi, pogled u arhivu ne samo naše, nego i kiparske reprezentacije, dovoljno govori.

Kipar, trenutno 140. zemlja po FIFA-inom rankingu na kojem smo mi na 19. mjestu, nije postigao gol u posljednjih devet utakmica. Nama je zabio dva. Kipar, koji nikada nije igrao na nekom velikom takmičenju, u kvalifikacijama je do sada ostvario sedam gostujućih pobjeda. Sedam. U historiji. Kipar, koji je u drugom poluvremenu taktički razbio Sušićevu BiH, u svojoj pedeset i četiri godine dugoj takmičarskoj historiji, na gostovanjima je pobjedio Farska Ostrva dva puta (1992, 2005), Luksemburg (1997), San Marino dva puta (1998, 2007) Andoru (2000) i Maltu (2003).

Udahnite duboko i pustite da se slegne.

Selektor Safet Sušić, na primjer, to nije uradio. On je sinoć izašao pred naciju u TV prenosu, pa na prvu, onako vruć i emotivan, zaključio da “ne zna” šta je razlog poraza. Ponio je selektora adrenalin, lupnuo je i lošu (valjda?) šalu o jedanaestercu Pjanića, svog kapitena gurnuo pod autobus zaključivši da “nije bio zainteresovan da puca penal”. Nešto kasnije Sušić je izašao pred novinare, ali očito i dalje emotivan, ponovio ono što jedan trener sebi ne bi smio dozvoliti – da ne zna zašto je njegova ekipa izgubila. Onda se, negdje u pola iste rečenice, predomislio, pa shvatio da zna. Krivi su – igrači.

I prirodno, igrači snose veliki dio krivice za ovaj poraz, kao i one ranije, od Sjedinjenih Američkih Država, preko Slovačke i Egipta, do Argentine i Nigerije. Odigrali su loše, gotovo od prvog do posljednjeg, i jednako zaslužuju kritike i analize. Međutim, oni su pred Bosance i Hercegovce izašli i stoički podnijeli zaslužene udarce – od Asmira Begovića koji se posuo pepelom zbog istrčavanja kod prvog gola, preko Miralema Pjanića koji je sa svoje 24 godine preuzeo odgovornost za poraz (!?), do kapitena Edina Džeke i strijelca jedinog gola Vedada Ibiševića koji su priznali da nisu bili pravi.

U isto vrijeme selektor Safet Sušić još jednom je pred osramoćenu naciju izašao sa osmjehom na licu, sa ignorantskim i indeferentnim stavom, kao da ga nije briga za gomilu popijenih ranisana i apaurina i to što smo upravo posramljeni kao nikada ranije u fudbalskoj historiji. Sušić je potpuno zanemario i to da bi, ako je već nezadovoljan svojim igračima, to trebao ostaviti za svlačionicu i sljedeći spisak. Štaviše, selektor Safet Sušić svoje je igrače – opet – iskoristio kao alibi i sa sebe, besramno i bestidno, skinuo i najmanji dio krivice za najsramotniji poraz u historiji naše zemlje.

Nakon utakmice Senad Lulić otvoreno je rekao ono što su njegovi saigrači govorili između redova i u rukavicama. “Vrijeme je da se svi zapitamo, pa i selektor, je li ovo prava postava.”

Vrijeme je – ova nacija je to zaslužila – da napokon Safet Sušić duboko udahne, pusti da se sve činjenice slegnu, a onda je pogleda u oči i kaže – I ja sam kriv.

I nije najveći problem to što je Pape u utorak poslao na teren ekipu koja je bila sve samo ne najboljih jedanaest koje Bosna i Hercegovina ima. Realno, protiv ovakvog Kipra imena i ne bi smjela biti pretjerano važna. Mnogo veći problem – koji se već godinama ponavlja, ali je često bio zamaskiran rezultatima – je selektorov amaterski pristup utakmici, pretumbavanje i eksperimentisanje s formacijama i sistemima, njegovo ignorisanje i potpuni izostanak bilo kakvih reakcija na razvoj situacije na terenu.

Safet Sušić još jednom jednom je eksperimentisao s formacijom. Safet Sušić još jednom je na teren poslao potpuno nebalansiranu ekipu, bez jasnog glavnog, a kamoli rezervnog plana. Safet Sušić još jednom je u sastav uvrstio igrače koji kvalitetom nisu dorasli zadatku. Safet Sušić još jednom je propustio vidjeti da mu – i to kod pozitivnog rezultata – stvari izmiču kontroli i da ekipa ne izgleda dobro. Safet Sušić još jednom je propustio skautirati protivnika i svojim igračima ukazati na njegove mane ali i prednosti. Safet Sušić još jednom je dobio lekciju iz moderne fudbalske taktike, ovaj put od Pambosa Christodouloua koji je promjenama na poluvremenu doslovno slomio našu selekciju. Safet Sušić još jednom je krivicu svalio na igrače i odbio prihvatiti odgovornost.

Ovo su činjenice. Udahnite duboko i pustite da se slegnu.

Safet Sušić je još jednom, nakon Sjedinjenih Država, Slovačke, Egipta, Argentine i Nigerije, svojim odlukama pokazao da nije dorastao ovom poslu.

Ili kako je Zvjezdan Misimović, nakon tridesetak minuta jedne ranije taktičke agonije, u nevjerici viknuo prema selektoru.

“Ne možemo ovako”.

gdje si našao ovaj tekst ? ko je objavio , napisao?

[Mozambik]

Stariji i iskusniji često će reći da je jutro pametnije od noći. Nije dobro zaključivati na prvu, dopustiti da emocije i adrenalin utiču na moć rasuđivanja. Stvari treba staviti na papir, izanalizirati, pustiti da se slegnu i tek onda donijeti sud. I takvi, stariji i iskusniji, potpuno su u pravu.

Tako danas, dvanaest sati nakon prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, nakon prespavane noći, dva puta odgledane utakmice, u pametno jutro ili još pametnije podne, možemo donijeti jasan zaključak.

Poraz od Kipra najsramotniji je i najgori u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine.

To je ništa drugo nego činjenica. Naravno, i ranije smo mi gubili i prosipali bodove protiv fudbalskih patuljaka, ali kada u obziro uzmemo sve faktore, pogotovo naš današnji kvalitet i renome, onda je jasno da je ovo surova činjenica. Argumentatovanja radi, pogled u arhivu ne samo naše, nego i kiparske reprezentacije, dovoljno govori.

Kipar, trenutno 140. zemlja po FIFA-inom rankingu na kojem smo mi na 19. mjestu, nije postigao gol u posljednjih devet utakmica. Nama je zabio dva. Kipar, koji nikada nije igrao na nekom velikom takmičenju, u kvalifikacijama je do sada ostvario sedam gostujućih pobjeda. Sedam. U historiji. Kipar, koji je u drugom poluvremenu taktički razbio Sušićevu BiH, u svojoj pedeset i četiri godine dugoj takmičarskoj historiji, na gostovanjima je pobjedio Farska Ostrva dva puta (1992, 2005), Luksemburg (1997), San Marino dva puta (1998, 2007) Andoru (2000) i Maltu (2003).

Udahnite duboko i pustite da se slegne.

Selektor Safet Sušić, na primjer, to nije uradio. On je sinoć izašao pred naciju u TV prenosu, pa na prvu, onako vruć i emotivan, zaključio da “ne zna” šta je razlog poraza. Ponio je selektora adrenalin, lupnuo je i lošu (valjda?) šalu o jedanaestercu Pjanića, svog kapitena gurnuo pod autobus zaključivši da “nije bio zainteresovan da puca penal”. Nešto kasnije Sušić je izašao pred novinare, ali očito i dalje emotivan, ponovio ono što jedan trener sebi ne bi smio dozvoliti – da ne zna zašto je njegova ekipa izgubila. Onda se, negdje u pola iste rečenice, predomislio, pa shvatio da zna. Krivi su – igrači.

I prirodno, igrači snose veliki dio krivice za ovaj poraz, kao i one ranije, od Sjedinjenih Američkih Država, preko Slovačke i Egipta, do Argentine i Nigerije. Odigrali su loše, gotovo od prvog do posljednjeg, i jednako zaslužuju kritike i analize. Međutim, oni su pred Bosance i Hercegovce izašli i stoički podnijeli zaslužene udarce – od Asmira Begovića koji se posuo pepelom zbog istrčavanja kod prvog gola, preko Miralema Pjanića koji je sa svoje 24 godine preuzeo odgovornost za poraz (!?), do kapitena Edina Džeke i strijelca jedinog gola Vedada Ibiševića koji su priznali da nisu bili pravi.

U isto vrijeme selektor Safet Sušić još jednom je pred osramoćenu naciju izašao sa osmjehom na licu, sa ignorantskim i indeferentnim stavom, kao da ga nije briga za gomilu popijenih ranisana i apaurina i to što smo upravo posramljeni kao nikada ranije u fudbalskoj historiji. Sušić je potpuno zanemario i to da bi, ako je već nezadovoljan svojim igračima, to trebao ostaviti za svlačionicu i sljedeći spisak. Štaviše, selektor Safet Sušić svoje je igrače – opet – iskoristio kao alibi i sa sebe, besramno i bestidno, skinuo i najmanji dio krivice za najsramotniji poraz u historiji naše zemlje.

Nakon utakmice Senad Lulić otvoreno je rekao ono što su njegovi saigrači govorili između redova i u rukavicama. “Vrijeme je da se svi zapitamo, pa i selektor, je li ovo prava postava.”

Vrijeme je – ova nacija je to zaslužila – da napokon Safet Sušić duboko udahne, pusti da se sve činjenice slegnu, a onda je pogleda u oči i kaže – I ja sam kriv.

I nije najveći problem to što je Pape u utorak poslao na teren ekipu koja je bila sve samo ne najboljih jedanaest koje Bosna i Hercegovina ima. Realno, protiv ovakvog Kipra imena i ne bi smjela biti pretjerano važna. Mnogo veći problem – koji se već godinama ponavlja, ali je često bio zamaskiran rezultatima – je selektorov amaterski pristup utakmici, pretumbavanje i eksperimentisanje s formacijama i sistemima, njegovo ignorisanje i potpuni izostanak bilo kakvih reakcija na razvoj situacije na terenu.

Safet Sušić još jednom jednom je eksperimentisao s formacijom. Safet Sušić još jednom je na teren poslao potpuno nebalansiranu ekipu, bez jasnog glavnog, a kamoli rezervnog plana. Safet Sušić još jednom je u sastav uvrstio igrače koji kvalitetom nisu dorasli zadatku. Safet Sušić još jednom je propustio vidjeti da mu – i to kod pozitivnog rezultata – stvari izmiču kontroli i da ekipa ne izgleda dobro. Safet Sušić još jednom je propustio skautirati protivnika i svojim igračima ukazati na njegove mane ali i prednosti. Safet Sušić još jednom je dobio lekciju iz moderne fudbalske taktike, ovaj put od Pambosa Christodouloua koji je promjenama na poluvremenu doslovno slomio našu selekciju. Safet Sušić još jednom je krivicu svalio na igrače i odbio prihvatiti odgovornost.

Ovo su činjenice. Udahnite duboko i pustite da se slegnu.

Safet Sušić je još jednom, nakon Sjedinjenih Država, Slovačke, Egipta, Argentine i Nigerije, svojim odlukama pokazao da nije dorastao ovom poslu.

Ili kako je Zvjezdan Misimović, nakon tridesetak minuta jedne ranije taktičke agonije, u nevjerici viknuo prema selektoru.

“Ne možemo ovako”.

KONACNO !!!!!!

Bravo Ibrulj, u sridu

[NYKnicks Fan]

Stariji i iskusniji često će reći da je jutro pametnije od noći. Nije dobro zaključivati na prvu, dopustiti da emocije i adrenalin utiču na moć rasuđivanja. Stvari treba staviti na papir, izanalizirati, pustiti da se slegnu i tek onda donijeti sud. I takvi, stariji i iskusniji, potpuno su u pravu.

Tako danas, dvanaest sati nakon prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, nakon prespavane noći, dva puta odgledane utakmice, u pametno jutro ili još pametnije podne, možemo donijeti jasan zaključak.

Poraz od Kipra najsramotniji je i najgori u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine.

To je ništa drugo nego činjenica. Naravno, i ranije smo mi gubili i prosipali bodove protiv fudbalskih patuljaka, ali kada u obziro uzmemo sve faktore, pogotovo naš današnji kvalitet i renome, onda je jasno da je ovo surova činjenica. Argumentatovanja radi, pogled u arhivu ne samo naše, nego i kiparske reprezentacije, dovoljno govori.

Kipar, trenutno 140. zemlja po FIFA-inom rankingu na kojem smo mi na 19. mjestu, nije postigao gol u posljednjih devet utakmica. Nama je zabio dva. Kipar, koji nikada nije igrao na nekom velikom takmičenju, u kvalifikacijama je do sada ostvario sedam gostujućih pobjeda. Sedam. U historiji. Kipar, koji je u drugom poluvremenu taktički razbio Sušićevu BiH, u svojoj pedeset i četiri godine dugoj takmičarskoj historiji, na gostovanjima je pobjedio Farska Ostrva dva puta (1992, 2005), Luksemburg (1997), San Marino dva puta (1998, 2007) Andoru (2000) i Maltu (2003).

Udahnite duboko i pustite da se slegne.

Selektor Safet Sušić, na primjer, to nije uradio. On je sinoć izašao pred naciju u TV prenosu, pa na prvu, onako vruć i emotivan, zaključio da “ne zna” šta je razlog poraza. Ponio je selektora adrenalin, lupnuo je i lošu (valjda?) šalu o jedanaestercu Pjanića, svog kapitena gurnuo pod autobus zaključivši da “nije bio zainteresovan da puca penal”. Nešto kasnije Sušić je izašao pred novinare, ali očito i dalje emotivan, ponovio ono što jedan trener sebi ne bi smio dozvoliti – da ne zna zašto je njegova ekipa izgubila. Onda se, negdje u pola iste rečenice, predomislio, pa shvatio da zna. Krivi su – igrači.

I prirodno, igrači snose veliki dio krivice za ovaj poraz, kao i one ranije, od Sjedinjenih Američkih Država, preko Slovačke i Egipta, do Argentine i Nigerije. Odigrali su loše, gotovo od prvog do posljednjeg, i jednako zaslužuju kritike i analize. Međutim, oni su pred Bosance i Hercegovce izašli i stoički podnijeli zaslužene udarce – od Asmira Begovića koji se posuo pepelom zbog istrčavanja kod prvog gola, preko Miralema Pjanića koji je sa svoje 24 godine preuzeo odgovornost za poraz (!?), do kapitena Edina Džeke i strijelca jedinog gola Vedada Ibiševića koji su priznali da nisu bili pravi.

U isto vrijeme selektor Safet Sušić još jednom je pred osramoćenu naciju izašao sa osmjehom na licu, sa ignorantskim i indeferentnim stavom, kao da ga nije briga za gomilu popijenih ranisana i apaurina i to što smo upravo posramljeni kao nikada ranije u fudbalskoj historiji. Sušić je potpuno zanemario i to da bi, ako je već nezadovoljan svojim igračima, to trebao ostaviti za svlačionicu i sljedeći spisak. Štaviše, selektor Safet Sušić svoje je igrače – opet – iskoristio kao alibi i sa sebe, besramno i bestidno, skinuo i najmanji dio krivice za najsramotniji poraz u historiji naše zemlje.

Nakon utakmice Senad Lulić otvoreno je rekao ono što su njegovi saigrači govorili između redova i u rukavicama. “Vrijeme je da se svi zapitamo, pa i selektor, je li ovo prava postava.”

Vrijeme je – ova nacija je to zaslužila – da napokon Safet Sušić duboko udahne, pusti da se sve činjenice slegnu, a onda je pogleda u oči i kaže – I ja sam kriv.

I nije najveći problem to što je Pape u utorak poslao na teren ekipu koja je bila sve samo ne najboljih jedanaest koje Bosna i Hercegovina ima. Realno, protiv ovakvog Kipra imena i ne bi smjela biti pretjerano važna. Mnogo veći problem – koji se već godinama ponavlja, ali je često bio zamaskiran rezultatima – je selektorov amaterski pristup utakmici, pretumbavanje i eksperimentisanje s formacijama i sistemima, njegovo ignorisanje i potpuni izostanak bilo kakvih reakcija na razvoj situacije na terenu.

Safet Sušić još jednom jednom je eksperimentisao s formacijom. Safet Sušić još jednom je na teren poslao potpuno nebalansiranu ekipu, bez jasnog glavnog, a kamoli rezervnog plana. Safet Sušić još jednom je u sastav uvrstio igrače koji kvalitetom nisu dorasli zadatku. Safet Sušić još jednom je propustio vidjeti da mu – i to kod pozitivnog rezultata – stvari izmiču kontroli i da ekipa ne izgleda dobro. Safet Sušić još jednom je propustio skautirati protivnika i svojim igračima ukazati na njegove mane ali i prednosti. Safet Sušić još jednom je dobio lekciju iz moderne fudbalske taktike, ovaj put od Pambosa Christodouloua koji je promjenama na poluvremenu doslovno slomio našu selekciju. Safet Sušić još jednom je krivicu svalio na igrače i odbio prihvatiti odgovornost.

Ovo su činjenice. Udahnite duboko i pustite da se slegnu.

Safet Sušić je još jednom, nakon Sjedinjenih Država, Slovačke, Egipta, Argentine i Nigerije, svojim odlukama pokazao da nije dorastao ovom poslu.

Ili kako je Zvjezdan Misimović, nakon tridesetak minuta jedne ranije taktičke agonije, u nevjerici viknuo prema selektoru.

“Ne možemo ovako”.

gdje si našao ovaj tekst ?

Sport.ba

[revan]

Ko o čemu, ss.ba o Sušićevom odijelu. Da nam je to najveći problem u reprezentaciji, bilo bi idealno. Koliko sam se razočarao u Sušića, toliko i u novinare. Kad treba kritički da pišu o situaciji, da izvrše pritisak kako bi se ovaj karcinom odstranio iz reprezentacije, oni pišu o nekakvom sujevjerju.

[nebeskasila]

Ja ne znam ko je njemu produžio ugovor i zašto jednostavno nisu našli drugog selektora. Koji bi imao autoritet i koji bi znao sastaviti ekipu i pronaći neke druge igrače. Zašto Sušić glumi i nikad da ode. koji ga k drže još uvijek. Sad ćemo spasti na 30to mjesto na rang listi, izgubiti od Belgije i onda ga ****.

[MoR]

Bravo za Sašu Ibrulja

Sad će opet ovi beskičmenjaci što su se ušutili od sinoć početi sa pričom kako opet hercegovci/mostarci ne vole Sušića

[gio10]

Bravo za Sašu Ibrulju

Sad će opet ovi beskičmenjaci što su se ušutili od sinoć početi sa pričom kako opet hercegovci/msotarc ne vole Sušića

I Željovci