geronimo je napisao/la:
Dobro, oni se nisu baš ni naigrali. Šlaudraf je makar "eksplodirao" u Hanofi, gdje mi se jako dopao u onim utakmicama u EL, što je Slomkina ekipa pokazala.
Schlaudraf je dobar igrač, ali nije bio klasa za Bayern. Tehnički je potkovan....
Gore spominjani Karimi je isto bio solidan igrač, čak proglašen najboljim igračem Azije. Brz, tehnički potkovan, ali je problem što je došao mislim iz Emirata, tamo je za neki klub nastupao i nije se baš prilagodio tempu Evrope i Bundeslige. Ali imao je par solidnih partija, čak je zabio i po neki gol. Nije on tolika flopčina, ali jednostavno nije bio nivo Bayerna.
Haschemian je bio solidan napadač, trpao u Bochumu, a u Bayernu se vidjelo da za takav klub nije, da je ispod tog nivoa.
Sosa dobar tehničar, imao potencijala, ali igrao je za dvije brzine sporije (da tako kažem i kod njega problem prilagođavanja ritmu igre i recimo i nedovoljan potencijal za kluba kakav je Bayern).
Oddo jedan solidan igrač, koji je odradio par solidnih utakmica, ali je i on je više za nekog slabijeg kluba.
Gorlitza su uništile ozljede, možda bi od njega nešto i bilo.
E sad kao što se gore vidi, svi ovi su imali nekakav potencijal, a jedan Lell nije imao nikakav. Faktički nije imao ništa da igra u Bayernu a opet je tu proveo neko vrijeme. Ovi ostali su uglavnom u drugim klubovima i napravili neke karijere, neki bolje, neki nešto lošije.
Bayern je ipak prije znao izvuči i igrače niotkud, a onda oni postanu veliki. Neki od primjera su Lizarazu, Sagnol te Anderson. Ti igrači su skoro bi se moglo reći došli kao anonimusi, a postali su u Bayernu veliki. Sagnol i Lizarazu su posebno ostavili traga i postali svjetska klasa. Anderssonova epizoda je bila kraća, ali zato je onaj njegov gol za titulu u Hamburgu svima ostao u sjećanju a i dio je te ekipe koja je osvojila LP 2001. godine. Odbrana je s njim bila itekako stabilna.
geronimo je napisao/la:
Iako su mnogima bili idoli iliti miljenici, ja nikako nisam mogao
svariti Lothara i Ballacka.
I jedan i drugi su mi dragi. Iako mi ni jedan Lothar nije u rangu jednog Effenberga, Kahna ili nekih današnjih igrača, ali više kod njega stvari cijenim nego što mrzim. Nervirao me jedino, kada je nabijao nastupe u Elf-u a već je bio dostigao pozne godine, pa je jednim dijelom odgovoran za debakl Njemačke na EURO-u 2000. godine.
Lothara neće mnogi da slušaju u njemačkom fudbalu, ali razumije se on u fudbal itekako. A nekako je priznatiji vani, nego u Njemačkoj. A ne treba zaboraviti da je on posljednji njemački igrač koji je osvojio nagradu najboljeg igrača svijeta. Poznati su njegovi sukobi s Effeom te Klinsijem. Kumovao je Klinsijevom odlasku iz Bayerna, govorilo se da ga je bukvalno otjerao. Tada me to kod njega nerviralo, a vremenom sam skontao da i Klinsi nije cvjećka. Iako mi je tada djelovao kao jedna dobrica...
Zanimljivo je bilo to, što mu je Effenberg često zamjerao onu izmjenu u finalu 1999. godine u finalu LP, često mu je nabijao na nos i izjavljivao kao ono u smislu taj Lothar baš nije mogao izdržat i morao je biti baš zamijenjen.
Eto zanimljivo da baš bez Lothara, Effenberg dvije godine poslije osvoji LP s ekipom. Lotharu jedino ta titula ostade nedosanjan san, jer SP, EP, Kup Uefa je osvojio (naravno uz nacionalne trofeje).