Po mom ustaljenom običaju komentar utakmice sam ostavila za dan poslije. Kao i mnogo puta dosad, povratak sa gostovanja je bio predug tako da se sinoć i nisam mogla javiti sve i da sam imala nešto spremno. Nadam se da ćete mi to oprostiti jer evo nemamo nikoga raspoloženog da nam napiše nekoliko rečenica o dešavanjima na zelenom terenu... Doduše, cijela Veležova navijačka delegacija je brojala 30-ak ljudi pa je vrlo teško i očekivati da će se od tako malog broja neko uhvatiti u koštac sa izvještavanjem o očajnoj utakmici koju smo juče gledali...
U ovom izvještaju međutim neću krenuti sa dešavanjima na terenu već sa nečim što sam primijetila prije utakmice. Zaista sam ostala prijatno iznenađena izgledom i infrastrukturom (nažalost nedovršenom...) stadiona Rudara, trenutnog člana 2. Lige RS-a grupa istok kao i prijemom Ugljevičana i navijača iz Velike Obarske. Prije same utakmice sam imala priliku razgovarati sa nekoliko njih i već prije početka meča sam imala predstavu o tome kakvu ću ekipu gledati, koji su im glavni igrači i ostale generalije koje su mi interesantne kod naših suparnika. Po ulasku na stadion, ljubazni redari su me otpratili do mjesta namijenjenog za goste (nisam bila sa RA

...) i dobila sam mjesto na najudobnijim stolicama na kojim sam ikad sjedila- tapacirane sa naslonima za ruke na natkrivenom dijelu tribine tako da sam cijelu utakmicu odgledala kao da sam bila u pozorištu. Što se mene tiče sutra bih započela s pisanjem peticije „Vratite Rudar u PL“

jer bi bilo izvrsno ponovo otići na ovakvo gostovanje...
Šalu na stranu, ovakav uvod sam napisala smišljeno i namjenski jer je sjedenje na utakmici i čavrljanje s ljubaznim domaćinima u hladnom martovskom danu zaista bilo jedino vrijedno spomena u tih 90 i kusur minuta. Na tribini smo svi ostali nemalo razočarani igrom obje ekipe- domaćina koji ne znaju i nas koji ne možemo, nećemo ili ne znamo, sasvim svejedno. Kad saberemo ove činjenice, možete pretpostaviti da je utakmica 17. kola u Ugljeviku bila za zaborav. „Papirnati“ domaćini su svih 90 minuta bezuspješno pokušavali naći način da dođu do Bobićevog gola, pri čemu su se najviše oslanjali na vještine našeg bivšeg igrača Anela Ćurića i brzinu našeg također bivšeg beka Dušana Hodžića. Međutim, klub iz Obarske ne bi bio tu gdje jeste da zna kapitalizirati išta od tih bezbrojnih napucavanja lopte, iz igre koja to zapravo i nije. Sve njihove akcije su se svodile na to da se lopta nađe u našem 16-ercu u 2-3 poteza. Za takvu taktiku im i nije bio potreban vezni red- samo golman, stoperi i napadači. No, međutim, mi smo mogli igrati i bez golmana, Mladost je bila žalosno jalova i vjerovatno ne bi dala go da se utakmica igrala do Dnevnika. I dok sam takvo nešto očekivala od davljenika u premijerligaškom društvu, naša igra me opasno zabrinula. Ustvari, njen nedostatak. Cijelo vrijeme mi se činilo da smo taktički ostali u nekom vakuumu između njihove „hrkljuš“ taktike kojom smo i mi pokušali igrati zbog neadekvatnog i teškog terena i naše, suptilnije verzije gdje su veznjaci nositelji igre tako da nismo odigrali bukvalno ništa, a kad na to dodam i totalnu nezainteresovanost i nedostatak agresivnosti dobijem jednu jako lošu kombinaciju koja ne ulijeva povjerenje za nastavak prvenstva i Kupa. Veležove akcije su nažalost završavale daleko od gola domaćih i jedini udarac na utakmici koji smo uputili nije predstavljao nikakvu prijetnju za golmana Mladosti. Jedina pohvalna stvar koju bih mogla izdvojiti u ovoj utakmici je što mislim da smo na ovakvim gostovanjima kakva igramo ovog proljeća pronašli idealan stoperski par- Mahinić- Zvonić. Spremno su se uklopili u protivničku taktiku „izbij u 16“ gdje su spremno glavama, nogama i čim sve ne odbijali lopte od Bobićevog gola. Pojedinačno bih rekla ovako:
Bobić- Premda nije imao nekog posla, ono što je odradio je bilo prilično solidno i što je najbitnije sigurno. Imao je jedan kiks koji je mogao i gore proći da smo s druge strane imali neku ozbiljnu ekipu, ali ovako je bio sasvim OK.
Pejić- Premda je ekipa Mladosti bila preloša, moram reći da mi se čini da vrlo često zakasni na svog igrača i da se ne nalazi uvijek na pravom mjestu što je za jednog beka od presudne važnosti. Požrtvovan je on i sve to, ali mi na lijevoj strani ne donosi prevagu koju očekujem da bi on i Dino mogli imati saradnju koju imaju Maleta i Ani. I tako već 3.utakmicu...
Maletić- Juče je igrao svašta nešto-desnog beka, desno krilo, lijevo krilo i na svakoj poziciji je bio vrlo profesionalan i mogu slobodno reći korektan. Sa lakoćom je dobijao rijetke duele s krilima i bekovima Mladosti, tako da su pored njega izgledali smiješno, ali nažalost kao i ostatak ekipe, nije uspio donijeti prevagu... Za njegov odnos prema dresu i profesionalnost moj naklon i duboko poštovanje

...
Mahinić- Meni je bio skoro pa savršen. Premda nam je svima poznat po paničnoj igri i izbijanju lopte nasumce, nakon povratka s posudbe je naučio bar da 2-3 sekunde smisli šta uraditi s loptom. A upravo to vrijeme čini razliku... Budući da smo se većinu utakmice branili imala sam ga priliku dobro osmotriti... Ima tu još malo paničenja kad ga lopta zatekne nespremnog, ali je u većini slučajeva bio super stoper. Imao je čak i jednu akciju gdje je odšetao sam do protivničkih 20-ak metara, ali ga je valjda tada Feja izbacio iz koncentracije kad mu je rekao da doda loptu. Šteta, mogao se proslaviti...
Zvonić- Mogla bih napisati skoro istu stvar kao i za Mahinića, ali nas je jedna njegova greška mogla opasno koštati. Sve u svemu, koncentrisan na zadatke dočekivanja lopte na glavu i njenog iznošenja van 16 m što mu je bio jedini zadatak na utakmici. Bravo Zvonke
Nikolić- „Nakata“ je već 3. utakmicu neprepoznatljiv. Koliko sam ja izbrojala, imao je 3 tačna dodavanja u cijeloj utakmici. Za korektora premalo i zaustaviću se na ovome...
Kodro- Pored svih naših veznjaka se isticao

... Mislim da sam rekla dovoljno...
Janković- Janka mi je cijelo vrijeme dok je igrao djelovao umorno i prilično neraspoloženo. Ako on nema svoj dan (a definitivno ga nije imao...) teško je očekivati da će se bilo ko ispred njega naigrati. To takođe znači i da će krila ostati uskraćena za njegove asistencije. I dalje čekam dan kad će on i Blagi zaigrati skupa u punoj formi...
Hajdarović- Njega su u Ugljeviku baš tukli, onako krvnički... Više vremena proveo na zemlji nego na nogama. Nažalost, u tim rijetkim momentima aktivne igre je prilično griješio u prijemu i dodavanju lopte, ali njegova požrtvovnost i hrabrost se uopšte ne dovode u pitanje...
Hebibović- Ani je definitivno „prekucao“ male klubove kakva je Mladost. Svaku loptu je primio s lakoćom, beka „vozao“ i „lomio mu kičmu“, ali nije bio uobičajeno opasan i konkretan. Pokušao je čak malo igrati i na lijevom krilu... I on nije bio onakav kakvim smo ga navikli gledati, ali i da jest, ne bi imao s kim igrati...
Reljić- Dugo čekam trenutak da nešto napišem o njemu , ali čekaću 4-5 kola da kažem mišljenje... Novi je...
Rezerve:
Blagojević- „Tata“ fudbalske igre

...
Haurdić- Upao u jako nezgodnom momentu na jako nezgodnu poziciju centarfora, malo i desnog krila i nije pokazao ništa. Uopšte ga nisam upratila...
Barišić- No comment.
Sljedeća utakmica pred nama je ona u Kupu gdje igramo protiv gradskog rivala kojem na čelu s novim trenerom također ne cvjetaju ruže. Očekujem jednu naoko ružnu utakmicu, ekipa koje su totalno van forme ali kojoj bi zanimljivost mogli dati navijači obje ekipe. Oni će vjerovatno biti ti koji će puniti novinske stupce, jer nijedna ekipa ovo proljeće nije ništa pokazala. Nadam se da će na tribinama sve proći korektno, a što se terena tiče- ne bi mi smetala ni jedna fudbalska uspavanka slična onoj iz Ugljevika...