Ne idu na gostovanja samo momci s juga. Naravno vecina jesu, ali bude i Čelikovaca s drugih tribina.
Inace, slazem se s Przunjerom. Grad cine ljudi, a realnost je da je u glavama mentalitet kasabe. Nazalost, mnogi faktori su utjecali na to. Generalno, ne znamo ni cijeniti ono sto vrijedi cijeniti, a inace malo je iskrenosti u svemu sto se radi. Dovoljno je pogledati svaku zivotnu sferu i vidjeti gomilu ocaja - turbofolk, poltroni u politici, laznjaci u religijama, kvaziintelektualci, urbicidasi, lazne patriote, reality instant zvijezde itd. Postovanje za svakog ko je iskren u necemu, ali kokosarluk vristi na sve strane. Rijetko se moze vidjeti progresivni nacin razmisljanja. Seljakluk, poltronizam odavno uzima danak, samo sto se sad jasno osjete posljedice. Rijetko se cuje otpor za prave stvari, pa i ako se cuje opet normalne stvari nisu podrzane u dovoljnoj mjeri. Doce i to vrijeme kad ce vecina poletjeti za Čelikom kad bude popularan i opet u modi, da se slika u masi, sa salom, da postavi slike tad na fb, da bude dio spektakla. Medjutim, sad je valjda demode, toliko o toj "nasoj" ljubavi za klub.
Uvijek je bilo da derbi navijace drze derbiji i ono kad ih se natjera ili kad im je usput, furace drzi stadion 5 do 10 godina i nestanu, a iskreni, oni pravi su tu za cijeli zivot kad god mogu. Takvi samo ne zele da ih se pravi budalama nego da se radi za dobrobit kluba i da se stremi konstantnom napretku, pa onda i kad se osjeti krv i znoj za pravu stvar nije problem prihvatiti realnost kakva god bila i jos jace podrzavati. Osjecati taj ponos i inat za svoj korijen. Za takve nije tesko gledati Čelik protiv Koline, dok se u isto vrijeme odlucuje da li ce u Engleskoj prvak biti Liverpool ili City ili u Italiji Milan ili Inter. To nije pitanje izbora nego da li volis i koliko volis. Za svoj klub Robijaši i Čelikovci trebaju biti uvijek tu da mu budu vjetar u ledja i da mu zele dobro kako bi napredovao. Medjutim, sve se na djelu vidi. Busanje, lazna ljubav. Tako je, kako je. Nazalost, treba izgleda progutati cinjenicu da je danas Zenica kasaba.
Licno i prihvatam vec odavno da je tako, vidi se to po svemu da je grad grohno, ali onaj ko iskreno voli klub bodrit ce ga kad god je u mogucnosti i makar bila saka jada na stadionu. Taj klub je ideal i posebna prica tog danas grada duhovno u rusevinama, a koji je nekad bio itekako ponosan na ono svoje. Sad je mozda doslo vrijeme da se raskrinka sva fama o ljubavi za klub, ali bitno je da ima i dalje ono malo raje i duse kojoj je stalo da klub bude uspjesan i da opet usreci sve te ljude koji trkom bjeze od svog kluba. Najbitnije je da je zdrava prica, pa doce i to nekad na svoje. Nije vise ni bitno, klub ce opstati, a ko ne zeli stajati iza reprezenta jedne normalne Zenice onda i ne mora. Treba reci kako stvari stoje, ali nikoga ne treba moliti.
Ko iskreno voli svoj klub, doce sam bez poziva, uclanit ce se, kupovati karte, podrzavati klub na tekmama i uvijek gledati kako mu moze dodatno dati svoj doprinos. Kome je stalo, zna da mu je duznost pomagati svom klubu u teskim trenucima da bi od srca slavio kad dodju lijepi trenuci. Davati svom Čeliku i gledati kako taj klub kojeg iskreno volis stavlja osmijeh na lice svima u Zenici, gradu kojeg najvise volis, a kojima je iskreno stalo do njega. To je ideal koji vrijedi i to je ljubav. Ipak, tu vrijednost treba prepoznati i tu emociju prije svega osjecati. U teskim trenucima se jasno vidi - ili jesi ili nisi. I to nije pitanje dokazivanja nekom nego samo pitanje ljubavi. Da li ti je Čelik bitan u zivotu ili ti je samo jedna od mnogih stvari u zivotu bez koje uostalom i mozes. Dio zivota ili samo epizoda. Na to se sve svodi, na pitanje koliko Čelik iskreno volis i koliko ti je iskreno stalo, ne zbog drugih nego zbog sebe. Ti kao ti, iskren sam sa sobom.
moSa likČe!
to je to
